Je li moglo, uopće, drugačije? U zemlji u kojoj je demokracija uglavnom objašnjenje za jedva ograničenu vlast jedne stranke kojom, pak, vlada jedan vođa? U kojoj su korupcijske afere dio dnevnog rasporeda? U zemlji koja se godinama bori, sikće i batrga da se u školama ne bi podučavao Građanski odgoj?
U zemlji u kojoj su se najveći mediji, uglavnom, sveli na pitome organizatore lukrativnih konferencija i okruglih stolova o istraživanju ruda i gubljenju vremena? U vrijeme, na kraju, u kojem su činjenice, znamo mi, ionako dio dobro osmišljene globalne zavjere?
Čizma, uniforma, povjerenje
Naravno da nije. I naravno da zabrinjavajući rezultati rada “Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./19.” po pitanju politike ne bi smjeli nikoga iznenaditi. Oni su samo produkt društvene atmosfere u kojoj ti mladi odrastaju.
Dakle, od 1500 ispitanika u dobi od 14-29 godina, čak 62 posto ih uopće nije zainteresirano za politiku. Kad ih se pita kome najviše vjeruju, na zadnjim mjestima su nacionalna i lokalna vlast. Na vrhu, pak, ovim redom vojska, policija, crkva. Uniforma i čizma kao uvjet povjerenja?
Dalje ide prilično rutinski
No, onda stvari postaju još gore. Da je demokracija, općenito, dobar oblik vladavine misli 64 posto ispitanika. Čak 36 posto to ne misli – ili se ne slažu s tom tezom, ili su neutralni, ili, jednostavno, ne znaju.
Dalje ide prilično rutinski. Gotovo tri četvrtine mladih ne vidi ništa problematično o tome da imamo vođu koji vlada Hrvatskom čvrstom rukom, za opće dobro. Skoro polovica ispitanih (47 posto) misli da bi to bila dobra stvar. Samo 18 posto se ne slaže.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tanka većina protiv nasilja
Pa još. Više od polovice (51 posto) se ne protivi tezi da je, u određenim okolnostima, diktatura bolja od demokracije. Dakle, nakon letargije, vjere u uniforme, sumnji u demokraciju, želje za čvrstom rukom, ide i nepostojanje svijesti o opasnostima diktature. Konkretnije, 19 posto mladih smatra da je diktatura bolja od demokracije, dok 32 posto, jednostavno, sliježe ramenima. Diktator, demokrat, whatever…
Rutina nalaže samo jedan epilog. Na pitanje o tome slažu li se s tezom da postoje konflikti u svakom društvu koji mogu biti riješeni samo nasiljem negativno je odgovorilo 58 posto mladih. Super, većina još uvijek ne podržava nasilje ili im je oko toga svejedno. Tanka većina. Zasad.
Posljedica i uzrok u nastajanju
I ovo istraživanje, kao i cijelo mnoštvo sličnih prilično jasno pokazuje koja je posljedica pažljivo uzgajanog demokratskog deficita u društvu. Koja je posljedica nepostojanja sustavne edukacije o pravima i dužnostima građana u demokratskom društvu i, uostalom, tome što čini takvo društvo kako ono ne bi postalo tek skup ljudi koji žude za čvrstom rukom i uvođenjem reda. Povijest je, uostalom, prepuna primjera onih društava kojima se ostvarila ta želja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uglavnom, lutanja mladih oko demokracije i diktature posljedica su svih promašaja posljednja tri desetljeća. Posljedica koja, doduše, još uvijek nije nerješiv problem. Bar ne dok ona ne postane – uzrok.
Mladi u Hrvatskoj priželjkuju čvrstu ruku na vlasti, a diktatura im ne djeluje toliko strašno. Možda da se netko zabrine?
Posljednje istraživanje mladih pokazalo je da najviše vjeruju vojsci, policiji i crkvi
I ovo istraživanje pokazuje koja je posljedica nepostojanja sustavne edukacije o pravima i dužnostima građana u demokratskom društvu kako ono ne bi postalo tek skup ljudi koji žude za čvrstom rukom i uvođenjem reda. Povijest je, uostalom, prepuna primjera onih društava kojima se ostvarila ta želja
Je li moglo, uopće, drugačije? U zemlji u kojoj je demokracija uglavnom objašnjenje za jedva ograničenu vlast jedne stranke kojom, pak, vlada jedan vođa? U kojoj su korupcijske afere dio dnevnog rasporeda? U zemlji koja se godinama bori, sikće i batrga da se u školama ne bi podučavao Građanski odgoj?
U zemlji u kojoj su se najveći mediji, uglavnom, sveli na pitome organizatore lukrativnih konferencija i okruglih stolova o istraživanju ruda i gubljenju vremena? U vrijeme, na kraju, u kojem su činjenice, znamo mi, ionako dio dobro osmišljene globalne zavjere?
Čizma, uniforma, povjerenje
Naravno da nije. I naravno da zabrinjavajući rezultati rada “Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./19.” po pitanju politike ne bi smjeli nikoga iznenaditi. Oni su samo produkt društvene atmosfere u kojoj ti mladi odrastaju.
Dakle, od 1500 ispitanika u dobi od 14-29 godina, čak 62 posto ih uopće nije zainteresirano za politiku. Kad ih se pita kome najviše vjeruju, na zadnjim mjestima su nacionalna i lokalna vlast. Na vrhu, pak, ovim redom vojska, policija, crkva. Uniforma i čizma kao uvjet povjerenja?
Dalje ide prilično rutinski
No, onda stvari postaju još gore. Da je demokracija, općenito, dobar oblik vladavine misli 64 posto ispitanika. Čak 36 posto to ne misli – ili se ne slažu s tom tezom, ili su neutralni, ili, jednostavno, ne znaju.
Dalje ide prilično rutinski. Gotovo tri četvrtine mladih ne vidi ništa problematično o tome da imamo vođu koji vlada Hrvatskom čvrstom rukom, za opće dobro. Skoro polovica ispitanih (47 posto) misli da bi to bila dobra stvar. Samo 18 posto se ne slaže.
Tanka većina protiv nasilja
Pa još. Više od polovice (51 posto) se ne protivi tezi da je, u određenim okolnostima, diktatura bolja od demokracije. Dakle, nakon letargije, vjere u uniforme, sumnji u demokraciju, želje za čvrstom rukom, ide i nepostojanje svijesti o opasnostima diktature. Konkretnije, 19 posto mladih smatra da je diktatura bolja od demokracije, dok 32 posto, jednostavno, sliježe ramenima. Diktator, demokrat, whatever…
Rutina nalaže samo jedan epilog. Na pitanje o tome slažu li se s tezom da postoje konflikti u svakom društvu koji mogu biti riješeni samo nasiljem negativno je odgovorilo 58 posto mladih. Super, većina još uvijek ne podržava nasilje ili im je oko toga svejedno. Tanka većina. Zasad.
Posljedica i uzrok u nastajanju
I ovo istraživanje, kao i cijelo mnoštvo sličnih prilično jasno pokazuje koja je posljedica pažljivo uzgajanog demokratskog deficita u društvu. Koja je posljedica nepostojanja sustavne edukacije o pravima i dužnostima građana u demokratskom društvu i, uostalom, tome što čini takvo društvo kako ono ne bi postalo tek skup ljudi koji žude za čvrstom rukom i uvođenjem reda. Povijest je, uostalom, prepuna primjera onih društava kojima se ostvarila ta želja.
Uglavnom, lutanja mladih oko demokracije i diktature posljedica su svih promašaja posljednja tri desetljeća. Posljedica koja, doduše, još uvijek nije nerješiv problem. Bar ne dok ona ne postane – uzrok.