Politika & Kriminal

Može li Hrvatska u isto vrijeme kupovati skupe borbene avione i - smanjivati plaće?

Kako izgleda domoljublje u 'novom normalnom'? Hrvaticama i Hrvatima niže plaće, Domovini novi avioni

Duboke reforme sustava, koje podrazumijevaju i racionalizaciju troškova, kao i kupovina skupih aviona, naime, imaju svoje vrijeme. A ono je, kako stvari stoje na horizontu narednih par godina, prošlo u prvom mandatu Vlade Andreja Plenkovića

Teško je nakon tri i pol godine, dakle preko 1200 dana očekivati nešto senzacionalno novo i svježe. Kad je politika u pitanju, stvari su još strože postavljene – je li realno od vlasti statusa quo, kakva je bila Vlada u prvom mandatu Andreja Plenkovića, očekivati brze i učinkovite mjere za transformaciju otromboljenog gospodarskog i društvenog sustava?

Naravno da nije. Ali, ipak, da će stvari tako upadljivo sličiti na, što se reformi tiče, bolno netalasajući prvi mandat, u kojem je propuštena idealna prilika povoljnih globalnih gospodarskih okolnosti (do, jasno, veljače ove godine), ipak je svojevrstan udarac u želudac čak i umjerenijim optimistima.

Nehru, Naser i Damir Krstičević

Danas je, tako, objavljeno da je Hrvatska dobila četiri ponude za borbene avione. Dvije države nude nam nove letjelice, dvije rabljene. O cijeni eskadrile od 12 zrakoplova zasad se zna samo to da je propala izraelska ponuda polovnih F-16 koju je gurao bivši ministar obrane Damir Krstičević težila cca pola milijarde dolara. Novi avioni svakako bi za državni proračun bili značajni skuplji.

I to nije ništa čudno – borbeni avioni su užasno skupe igračke. Nadalje, ako se Hrvatska opredijelila da ima svoju vojsku, a naravno da jest, obzirom na blisku povijest i nestabilno okruženje, savršeno je jasno da joj trebaju nešto moderniji uređaj od MIG-ova 21 čiji je prvi model probni let imao u godini kad su Tito, Nehru i Naser na Brijunima dogovarali formiranje Pokreta nesvrstanih (1956.).

Zabrinuti Marić

No, ulaziti u dogovore o poslu vrijednom pola milijarde i tko zna koliko još dolara u vrijeme višegodišnjeg gospodarskog rasta ili u sezoni u kojoj se očekuju eksplozija ekonomskih i socijalnih problema koje je prikrilo (nužno) Vladino zaduživanje za vrijeme lockdowna nešto je posve drugo.

Ministar financija Zdravko Marić već neko vrijeme defilira sa zabrinutim izrazom lica po domaćim televizijama i to ne zbog toga što se priča da bi mogao biti kandidat za zagrebačkog gradonačelnika (a Zagreb je, postaje sve razvidnije, jednom nogom u bankrotu, a drugom na kori banane). Gospodarski pokazatelji su, kao i drugdje, zbog korone u dramatičnom padu, BDP je u drugom tromjesečju pao za 15,1 posto, što vrhunac krize iz 2009. godine (-8,8 posto u prvom kvartalu) čini skoro pa dječjom igrom.

Razmjeri drame

Firme koje su živjele nekoliko mjeseci uz državne potpore moraju prihvatiti novo normalno, uglavnom nesigurnost i smanjeno tržište, a to će se vjerojatno odraziti na broju radnih mjesta i plaćama. Moratorij na ovrhe ističe sredinom listopada – procjene o tome koliko bi građana moglo biti ovršeno idu i do brojke od 400 tisuća.

Kad se zna da obitelji u Hrvatskoj ima nešto više od 1,2 milijuna, jasno je koliki su razmjeri socijalne drame koja kuca na vrata. Naravno, jasno je to i ovima na vlasti, zato su i požurili na izbore usred ljeta, pola godine prije isteka mandata jer nijedna vlast ne voli da se oko glasačkih kutija vrzmaju birači koji su upravo “preselili” na Zavod za zapošljavanje.

Škare za plaće

I što u takvoj situaciji, osim kupovine borbenih aviona priprema vlast – proračunsku štednju. Sudeći po dosadašnjim najavama ministra financija, kao i današnjoj izjavi ministra rada i mirovinskog sustava Josipa Aladrovića, ne piše se baš sjajno zaposlenima u državnim i javnim službama. “Što se tiče umirovljenika oni mogu biti mirni, a o plaćama ćemo pregovarati”, verbalizirao je Aladrović danas najavu koja ne djeluje baš najbolje za one koji plaće primaju iz državnog proračuna.

S koliko će entuzijazma, “pregovore o plaćama” koji sigurno neće biti o dodatnim povišicama, prihvatiti, primjerice, zaposleni u školstvu koji su za poboljšanje svog statusa lani štrajkali mjesecima ili zdravstveni radnici usred rata s koronom – nije teško zamisliti. Pogotovo kad im vlast, u isto vrijeme, pod nosom maše s lukrativnim ponudama za skupe, borbene avione.

Prošlo vrijeme

Da, avioni trebaju Hrvatskoj. Ali, isto tako treba i kvalitetna administracija, zdravstvo, školstvo… Samo, da bi se došlo do željene kvalitete, reforma nije “pregovor o plaćama” i poslovična sjekira kojom će se svima otkinuti jednaki dio. Niti je, politički i ekonomski, pametno pokretati priču o rezovima u vrijeme rasta egzistencijalnog straha od gospodarskog ambisa u koji je korona gurnula svijet. Pogotovo kad se, s druge strane, spremaju stotine milijuna dolara za ulaganje u nadzvučne lovce.

Duboke reforme sustava, koje podrazumijevaju i racionalizaciju troškova, kao i kupovina skupih aviona, naime, imaju svoje vrijeme. A ono je, kako stvari stoje na horizontu narednih par godina, prošlo u prvom mandatu Vlade Andreja Plenkovića. Zato bi, bez obzira na svu političku stabilnost koja proizilazi iz rezultata koronaizbora, drugi mandat mogao biti mnogo zahtjevniji od prvog. Što se reformi tiče, sudeći barem po prvim koracima, malo je razloga za vjerovati da vrhunac neće ostati na razini promjene datuma državnih blagdana.

Otkrijte još članaka kao ovaj u Telegramovim newsletterima

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu