Razaranje demokratskog poretka u Hrvatskoj, nakon godina ustrajnog rada na demontaži neovisnih institucija i partijskom impregniranju cjelokupne društvene stvarnosti, došlo je do dirljivo komičnog dijela.
Predsjednik Ustavnog suda se, naime, dobrovoljno i ničim izazvan uvalio u priču oko premijerovog udara na oporbu, loše maskiranog u pomoć vojsci napadnute Ukrajine. Miroslav Šeparović se, naime, javnim odgovorom na otvoreno pismo saborskog zastupnika Socijaldemokrata Domagoja Hajdukovića, ponudio kao HDZ-ov fixer u osiguravanju dvotrećinske većine u Saboru.
“A” od alibija
Šeparović u odgovoru na dopis kojim Hajduković traži ikakav, bilo kakav, komadić slova “a” od alibija da u ovoj mučnoj priči stane na stranu Andreja Plenkovića, u najvećem dijelu pisma zauzima strogo formalan i naoko neutralan ton. Pa tako, eto, Ustavni sud ne daje pravna mišljenja izvan propisane procedure, na koju cijenjeni predsjednik Ustavnog suda podsjeća – ukratko, uoči li Ustavni sud neustavnost, obavještava o njoj predsjednika Sabora posebnim izvješćem na posebnoj sjednici suda.
A onda, u posljednjoj rečenici, dolazi ključna mudrolija: “O pitanju koje ste naznačili u otvorenom pismu sjednica Ustavnog suda nije zakazana”. I to je to – za Socijaldemokrate vjerojatno sasvim dovoljna mrvica da se do kraja svojih političkih karijera imaju čime pokušati braniti od etikete da su postali Plenkovićevi “žetončići”.
Čuvari Ustava
Ne ulazeći u sasvim jasne, kao i one prilično izgledne neustavnosti cijelog postupka HDZ-ovog obračuna s političkom opozicijom (prikrivenog glasanjem o obuci ukrajinskih vojnika), samo ovo Šeparovićevo pismo ima jezive i dalekosežne implikacije. Jasno je da će se ono, sasvim ispravno, tumačiti kao njegov stav da je sve okej oko odluke o kojoj će se sutra glasati u Saboru. No, taj stav će se, za početak, pogrešno tumačiti kao stav Ustavnog suda.
HDZ-ov liberal Dario Hrebak (HSLS) požurio je već danas pismo jednog ustavnog suca izdići na status ocjene ustavnosti cijele priče. “Ustavni sud nije reagirao. Ako nisu reagirali, a oni su čuvari Ustava, onda nije neustavno pitanje”, kazao je danas gostujući na N1 televiziji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Degradacija Ustavnog suda
Što nas dovodi do druge, mnogo opasnije, posljedice Šeparovićevog otvorenog izleta u dnevnu politiku. Ovakvim postupkom se, naime, ozbiljno degradira uloga Ustavnog suda u političkom poretku zemlje.
Naime, sva ta silna procedura; ustavne tužbe, vijeća, sjednice, argumentiranje, preglasavanje – o tome je li neki doneseni propis u skladu s Ustavom, upravo je pala vodu. Jer, zaboga, ako “Ustavni sud nije reagirao” ili “o tom pitanju sjednica Ustavnog suda nije zakazana” – čemu bilo kakvo naknadno preispitivanje donesenih zakona?
Pravni savjetnik Sabora
Pa da su bili neustavni, valjda bi se Ustavni sud uključio u procesu donošenja. Ili, da ne kompliciramo, predsjednik Ustavnog suda sastavio četiri-pet rečenica. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti hoće li Šeparović i ubuduće, na svako eventualno otvoreno pismo nekog saborskog zastupnika o ustavnosti odluka koje se pripremaju odgovoriti na način da kaže je li sjednica sazvana ili nije, iz čega će biti sasvim jasno radi li se o neustavnoj raboti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukratko, Ustavni sud na ovaj način sam sebe dovodi u situaciju da bude tek poseban pravni savjetnik Sabora u procesu donošenja zakona. Što je, naravno, potpuno neustavno.
Jandroković “pomnožen s nulom”
I čega je, još naravnije, svjestan i sam Šeparović. U ožujku 2020. godine, kad se povela rasprava o tome hoće li nam se ljudska prava u pandemiji ograničavati običnom ili, kako, usput, predviđa Ustav – dvotrećinskom većinom, predsjednik Sabora Gordan Jandroković je htio zatražiti mišljenje Ustavnog suda o tome koja je većina potrebna.
Šeparović ga je “pomnožio s nulom”. Odgovorio mu je da Sabor nije ovlašten Ustavnom sudu postavljati takva pitanja, niti je Ustavni sud na njih dužan odgovarati. Te ga usput poučio kako Sabor mora sam donositi odluke, a ako one dođu pred ustavne suce, oni će odlučiti o njihovoj ustavnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Soundtrack proćerdanih godina
No, to je bilo davno. Tek je bila četvrta godina vladavine Andreja Plenkovića. Bolje slike od toga koliko je zdravlje demokracije u Hrvatskoj potonulo do sedme, od aktualnog dopisa Miroslava Šeparovića nema potrebe ni tražiti.
Kao ni zvuka od onog koji se da čuti ako se jako pažljivo promatra politička scena posljednjih desetak dana. Zveket ne samo da je nemoguće zaobići, on praktički postaje soundtrack jednog proćerdanog desetljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi potez Miroslava Šeparovića dodatno degradirao Ustavni sud
Plenković krstari prema dvotrećinskoj većini nakon male pomoći predsjednika Ustavnog suda
Šeparović je svojim izletom u politiku (s predumišljajem) degradirao uloga Ustavnog suda u političkom poretku zemlje. Sva ta silna propisana procedura; ustavne tužbe, vijeća, sjednice, argumentiranje, preglasavanje - o tome je li neki doneseni propis u skladu s Ustavom, upravo je pala vodu
Razaranje demokratskog poretka u Hrvatskoj, nakon godina ustrajnog rada na demontaži neovisnih institucija i partijskom impregniranju cjelokupne društvene stvarnosti, došlo je do dirljivo komičnog dijela.
Predsjednik Ustavnog suda se, naime, dobrovoljno i ničim izazvan uvalio u priču oko premijerovog udara na oporbu, loše maskiranog u pomoć vojsci napadnute Ukrajine. Miroslav Šeparović se, naime, javnim odgovorom na otvoreno pismo saborskog zastupnika Socijaldemokrata Domagoja Hajdukovića, ponudio kao HDZ-ov fixer u osiguravanju dvotrećinske većine u Saboru.
“A” od alibija
Šeparović u odgovoru na dopis kojim Hajduković traži ikakav, bilo kakav, komadić slova “a” od alibija da u ovoj mučnoj priči stane na stranu Andreja Plenkovića, u najvećem dijelu pisma zauzima strogo formalan i naoko neutralan ton. Pa tako, eto, Ustavni sud ne daje pravna mišljenja izvan propisane procedure, na koju cijenjeni predsjednik Ustavnog suda podsjeća – ukratko, uoči li Ustavni sud neustavnost, obavještava o njoj predsjednika Sabora posebnim izvješćem na posebnoj sjednici suda.
A onda, u posljednjoj rečenici, dolazi ključna mudrolija: “O pitanju koje ste naznačili u otvorenom pismu sjednica Ustavnog suda nije zakazana”. I to je to – za Socijaldemokrate vjerojatno sasvim dovoljna mrvica da se do kraja svojih političkih karijera imaju čime pokušati braniti od etikete da su postali Plenkovićevi “žetončići”.
Čuvari Ustava
Ne ulazeći u sasvim jasne, kao i one prilično izgledne neustavnosti cijelog postupka HDZ-ovog obračuna s političkom opozicijom (prikrivenog glasanjem o obuci ukrajinskih vojnika), samo ovo Šeparovićevo pismo ima jezive i dalekosežne implikacije. Jasno je da će se ono, sasvim ispravno, tumačiti kao njegov stav da je sve okej oko odluke o kojoj će se sutra glasati u Saboru. No, taj stav će se, za početak, pogrešno tumačiti kao stav Ustavnog suda.
HDZ-ov liberal Dario Hrebak (HSLS) požurio je već danas pismo jednog ustavnog suca izdići na status ocjene ustavnosti cijele priče. “Ustavni sud nije reagirao. Ako nisu reagirali, a oni su čuvari Ustava, onda nije neustavno pitanje”, kazao je danas gostujući na N1 televiziji.
Degradacija Ustavnog suda
Što nas dovodi do druge, mnogo opasnije, posljedice Šeparovićevog otvorenog izleta u dnevnu politiku. Ovakvim postupkom se, naime, ozbiljno degradira uloga Ustavnog suda u političkom poretku zemlje.
Naime, sva ta silna procedura; ustavne tužbe, vijeća, sjednice, argumentiranje, preglasavanje – o tome je li neki doneseni propis u skladu s Ustavom, upravo je pala vodu. Jer, zaboga, ako “Ustavni sud nije reagirao” ili “o tom pitanju sjednica Ustavnog suda nije zakazana” – čemu bilo kakvo naknadno preispitivanje donesenih zakona?
Pravni savjetnik Sabora
Pa da su bili neustavni, valjda bi se Ustavni sud uključio u procesu donošenja. Ili, da ne kompliciramo, predsjednik Ustavnog suda sastavio četiri-pet rečenica. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti hoće li Šeparović i ubuduće, na svako eventualno otvoreno pismo nekog saborskog zastupnika o ustavnosti odluka koje se pripremaju odgovoriti na način da kaže je li sjednica sazvana ili nije, iz čega će biti sasvim jasno radi li se o neustavnoj raboti.
Ukratko, Ustavni sud na ovaj način sam sebe dovodi u situaciju da bude tek poseban pravni savjetnik Sabora u procesu donošenja zakona. Što je, naravno, potpuno neustavno.
Jandroković “pomnožen s nulom”
I čega je, još naravnije, svjestan i sam Šeparović. U ožujku 2020. godine, kad se povela rasprava o tome hoće li nam se ljudska prava u pandemiji ograničavati običnom ili, kako, usput, predviđa Ustav – dvotrećinskom većinom, predsjednik Sabora Gordan Jandroković je htio zatražiti mišljenje Ustavnog suda o tome koja je većina potrebna.
Šeparović ga je “pomnožio s nulom”. Odgovorio mu je da Sabor nije ovlašten Ustavnom sudu postavljati takva pitanja, niti je Ustavni sud na njih dužan odgovarati. Te ga usput poučio kako Sabor mora sam donositi odluke, a ako one dođu pred ustavne suce, oni će odlučiti o njihovoj ustavnosti.
Soundtrack proćerdanih godina
No, to je bilo davno. Tek je bila četvrta godina vladavine Andreja Plenkovića. Bolje slike od toga koliko je zdravlje demokracije u Hrvatskoj potonulo do sedme, od aktualnog dopisa Miroslava Šeparovića nema potrebe ni tražiti.
Kao ni zvuka od onog koji se da čuti ako se jako pažljivo promatra politička scena posljednjih desetak dana. Zveket ne samo da je nemoguće zaobići, on praktički postaje soundtrack jednog proćerdanog desetljeća.