Kad je Europski parlament prošlog tjedna pozvao države članice da razmotre mogućnost oduzimanja prava glasa Mađarskoj, osudivši “sustavne napore mađarske vlade da potkopa temeljne vrijednosti EU-a”, nije to bilo ništa neobično niti novo. Još 2018. u Europskom parlamentu izglasano je slično izvješće, a narednih su godina eurozastupnici u više navrata glasno prozivali Viktora Orbana, tvrdeći čak da se Mađarska pod njegovom vladavinom više ne može smatrati potpunom demokracijom.
Većina u Europskom parlamentu je, dakle, vrlo kritična prema Orbanu i spremna na oštre poteze. Pogotovo je to slučaj otkako je Orbanova stranka Fidesz napustila Europsku pučku stranku (EPP), najjaču stranačku grupaciju kojoj pripada i HDZ. Kad Europski parlament pozove na aktivaciju tzv. nuklearne opcije protiv Mađarske, to nije posebno intrigantna vijest – ali jest kada se ta ista opcija počne razmatrati i unutar Vijeća.
Kap koja (ni)je prelila čašu
“EU razmatra ‘nuklearnu opciju’ protiv Mađarske”, piše Politico, utjecajni i dobro informirani europski portal čiji su novinari razgovarali s nekoliko europskih diplomata i dužnosnika na tu temu. ‘Nuklearna opcija’ je kolokvijalni naziv za aktiviranje članka 7. iz temeljnog ugovora EU-a koja omogućava sankcioniranje države članice za koju se utvrdi da teško i trajno krši temeljne vrijednosti Unije. Sankcija u konačnici može biti ukidanje prava glasa u Vijeću – dakle, izbacivanje iz odlučivanja.
Kap koja još nije, ali bi mogla preliti čašu je Orbanov veto na odluku o financijskoj pomoći Ukrajini. Na sastanku u prosincu odluka je morala biti odgođena jer Mađarska nije pristala da EU u naredne četiri godine s 50 milijardi eura pomogne ratom pogođenoj zemlji. Tim će se pitanjem europski premijeri i predsjednici ponovno baviti na summitu sljedećeg četvrtka.
„Ako Orban doista ponovno blokira dogovor (…), korištenje članka 7. za oduzimanje prava glasa Mađarskoj moglo bi postati stvarna opcija“, citira Politico jednog od neimenovanih sugovornika – neimenovanih jer se radi o politički vrlo delikatnim pitanjima o kojima nitko ne želi razglabati javno: ovakav potez bio bi presedan u povijesti EU-a.
Korištenje veta kao taktike
Već je neko vrijeme potpuno jasno da s Orbanovim ekscesivnim korištenjem nacionalnog veta (ili, u najmanju ruku, prijetnje da će ga iskoristiti) Europska unija ne može funkcionirati. Mađarski premijer, koji je godinama na udaru kritika da potkopava demokratske standarde u zemlji, koristi veto kao taktiku da iskamči određene ustupke, na primjer, deblokadu europskog novca namijenjenog Mađarskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad je na summitu u prosincu zaprijetio vetom na odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Ukrajinom, europski čelnici dogovorili su s njim političku smicalicu: Orban je napustio sastanak, pa je ostalih 26 u prostoriji moglo donijeti odluku koja je, tehnički, bila jednoglasna. Ali ne može se stalno na takav način manevrirati kompliciranim problemima. Pitanje je, međutim, koliko je prijetnja člankom 7., u smislu suspenzije prava glasa Mađarskoj, ozbiljna.
Izgubio važne saveznike
Orban je u manje lagodnoj poziciji nego ranijih godina – izgubio je lojalne saveznike u Varšavi gdje je bivša ultrakonzervativna vlada također bila na udaru zbog erozije demokratskih standarda (protiv Poljske je u prosincu 2017. Europska komisija predložila pokretanje procedure po članku 7.) pa se Budimpešta uvijek mogla pouzdati da će Poljska glasati protiv, ako takva odluka dođe na stol državama članicama (a odluka se donosi jednoglasno, minus zemlja o kojoj se radi).
Na vlasti u Varšavi sada je Donald Tusk, koji je – još u vrijeme dok je vodio Europsku pučku stranku, grupaciju kojoj je nekad pripadao i Orban – bio glasni kritičar Orbanove politike. No, mađarski premijer mogao bi lako saveznike naći u drugoj srednjeeuropskoj članici, u slovačkoj vladi i premijeru Robertu Ficu. I Politico citira diplomate koji tvrde da neke zemlje srednje i istočne Europe strahuju od pozivanja na članak 7., zabrinute da bi u budućnosti i same mogle doći na udar te opcije zbog problema s vladavinom prava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što misli Plenković?
Bilo bi zanimljivo čuti i što o tome misli hrvatska Vlada: HDZ je u Europskom parlamentu nerijetko bio na strani Orbana, barem ranijih godinama, no prošlog tjedna, na glasanju o rezoluciji koja je vrlo kritična prema Mađarskoj pod Orbanovom vladom, bili su za. Male su, međutim, šanse da će se šef HDZ-a, premijer Andrej Plenković o tome morati izjasniti.
Pokretanje članka 7. protiv Mađarske nosi sa sobom ozbiljan politički rizik, da bude gorivo na antieuropsku retoriku europskeptičnih desnih populista diljem EU-a i njihove tvrdnje o otuđenim briselskim elitama i navodnom otimanju nacionalnog suvereniteta, i to pet mjeseci prije europskih izbora. U ovom trenutku se, stoga, realnijom čini opcija da se na Orbana neće ići tako oštro, da će se, uoči summita sljedećeg tjedna, s mađarskim premijerom nastojati postići nekakav dogovor. I da će za nekoliko mjeseci baš on, u ulozi predsjedavajućeg, voditi Europsku uniju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Orban je EU dotjerao do ruba živaca. Ipak, teško je zamislivo da će Bruxelles aktivirati 'nuklearnu opciju' protiv Mađarske
'Nuklearna opcija' je kolokvijalni naziv za aktiviranje članka 7. iz temeljnog ugovora EU-a
Bilo bi zanimljivo čuti i što o tome misli hrvatska Vlada: HDZ je u Europskom parlamentu nerijetko bio na strani Orbana, barem ranijih godinama, no u zadnje su vrijeme promijenili ploču. Male su, međutim, šanse da će se šef HDZ-a, premijer Andrej Plenković o tome morati izjasniti
Kad je Europski parlament prošlog tjedna pozvao države članice da razmotre mogućnost oduzimanja prava glasa Mađarskoj, osudivši “sustavne napore mađarske vlade da potkopa temeljne vrijednosti EU-a”, nije to bilo ništa neobično niti novo. Još 2018. u Europskom parlamentu izglasano je slično izvješće, a narednih su godina eurozastupnici u više navrata glasno prozivali Viktora Orbana, tvrdeći čak da se Mađarska pod njegovom vladavinom više ne može smatrati potpunom demokracijom.
Većina u Europskom parlamentu je, dakle, vrlo kritična prema Orbanu i spremna na oštre poteze. Pogotovo je to slučaj otkako je Orbanova stranka Fidesz napustila Europsku pučku stranku (EPP), najjaču stranačku grupaciju kojoj pripada i HDZ. Kad Europski parlament pozove na aktivaciju tzv. nuklearne opcije protiv Mađarske, to nije posebno intrigantna vijest – ali jest kada se ta ista opcija počne razmatrati i unutar Vijeća.
Kap koja (ni)je prelila čašu
“EU razmatra ‘nuklearnu opciju’ protiv Mađarske”, piše Politico, utjecajni i dobro informirani europski portal čiji su novinari razgovarali s nekoliko europskih diplomata i dužnosnika na tu temu. ‘Nuklearna opcija’ je kolokvijalni naziv za aktiviranje članka 7. iz temeljnog ugovora EU-a koja omogućava sankcioniranje države članice za koju se utvrdi da teško i trajno krši temeljne vrijednosti Unije. Sankcija u konačnici može biti ukidanje prava glasa u Vijeću – dakle, izbacivanje iz odlučivanja.
Kap koja još nije, ali bi mogla preliti čašu je Orbanov veto na odluku o financijskoj pomoći Ukrajini. Na sastanku u prosincu odluka je morala biti odgođena jer Mađarska nije pristala da EU u naredne četiri godine s 50 milijardi eura pomogne ratom pogođenoj zemlji. Tim će se pitanjem europski premijeri i predsjednici ponovno baviti na summitu sljedećeg četvrtka.
„Ako Orban doista ponovno blokira dogovor (…), korištenje članka 7. za oduzimanje prava glasa Mađarskoj moglo bi postati stvarna opcija“, citira Politico jednog od neimenovanih sugovornika – neimenovanih jer se radi o politički vrlo delikatnim pitanjima o kojima nitko ne želi razglabati javno: ovakav potez bio bi presedan u povijesti EU-a.
Korištenje veta kao taktike
Već je neko vrijeme potpuno jasno da s Orbanovim ekscesivnim korištenjem nacionalnog veta (ili, u najmanju ruku, prijetnje da će ga iskoristiti) Europska unija ne može funkcionirati. Mađarski premijer, koji je godinama na udaru kritika da potkopava demokratske standarde u zemlji, koristi veto kao taktiku da iskamči određene ustupke, na primjer, deblokadu europskog novca namijenjenog Mađarskoj.
Kad je na summitu u prosincu zaprijetio vetom na odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Ukrajinom, europski čelnici dogovorili su s njim političku smicalicu: Orban je napustio sastanak, pa je ostalih 26 u prostoriji moglo donijeti odluku koja je, tehnički, bila jednoglasna. Ali ne može se stalno na takav način manevrirati kompliciranim problemima. Pitanje je, međutim, koliko je prijetnja člankom 7., u smislu suspenzije prava glasa Mađarskoj, ozbiljna.
Izgubio važne saveznike
Orban je u manje lagodnoj poziciji nego ranijih godina – izgubio je lojalne saveznike u Varšavi gdje je bivša ultrakonzervativna vlada također bila na udaru zbog erozije demokratskih standarda (protiv Poljske je u prosincu 2017. Europska komisija predložila pokretanje procedure po članku 7.) pa se Budimpešta uvijek mogla pouzdati da će Poljska glasati protiv, ako takva odluka dođe na stol državama članicama (a odluka se donosi jednoglasno, minus zemlja o kojoj se radi).
Na vlasti u Varšavi sada je Donald Tusk, koji je – još u vrijeme dok je vodio Europsku pučku stranku, grupaciju kojoj je nekad pripadao i Orban – bio glasni kritičar Orbanove politike. No, mađarski premijer mogao bi lako saveznike naći u drugoj srednjeeuropskoj članici, u slovačkoj vladi i premijeru Robertu Ficu. I Politico citira diplomate koji tvrde da neke zemlje srednje i istočne Europe strahuju od pozivanja na članak 7., zabrinute da bi u budućnosti i same mogle doći na udar te opcije zbog problema s vladavinom prava.
Što misli Plenković?
Bilo bi zanimljivo čuti i što o tome misli hrvatska Vlada: HDZ je u Europskom parlamentu nerijetko bio na strani Orbana, barem ranijih godinama, no prošlog tjedna, na glasanju o rezoluciji koja je vrlo kritična prema Mađarskoj pod Orbanovom vladom, bili su za. Male su, međutim, šanse da će se šef HDZ-a, premijer Andrej Plenković o tome morati izjasniti.
Pokretanje članka 7. protiv Mađarske nosi sa sobom ozbiljan politički rizik, da bude gorivo na antieuropsku retoriku europskeptičnih desnih populista diljem EU-a i njihove tvrdnje o otuđenim briselskim elitama i navodnom otimanju nacionalnog suvereniteta, i to pet mjeseci prije europskih izbora. U ovom trenutku se, stoga, realnijom čini opcija da se na Orbana neće ići tako oštro, da će se, uoči summita sljedećeg tjedna, s mađarskim premijerom nastojati postići nekakav dogovor. I da će za nekoliko mjeseci baš on, u ulozi predsjedavajućeg, voditi Europsku uniju.