Što se Splita tiče, između dva kruga lokalnih izbora prošle godine bile su izvjesne dvije stvari – da je Ivica Puljak favorit i da će do većine u gradskom vijeću biti izrazito teško doći, a još teže je održavati. Puljak nije dvojio o tome što napraviti ako mu upravljanje gradom, u takvim uvjetima, bude maksimalno otežano – pričao je kako će, jednostavno, dati ostavku jer ne namjerava gubiti vrijeme ako ne može normalno voditi grad. Zvučalo je kao još jedna od pomalo plastično kreposnih predizbornih rečenica koja će se brzo zaboraviti u frontalnom sudaru sa stvarnošću i realpolitičkim datostima sredine.
Deset mjeseci kasnije, nakon što su mu partneri najavili otkazivanje ili zamrzavanje suradnje, ako se ne odrekne svog zamjenika Bojana Ivoševića, Ivica Puljak je – doista – krenuo u proceduru davanja ostavke. Čin je to potpuno suprotan instinktima politike kakvima je dosad Hrvatska uglavnom svjedočila, grčevitom držanju noktima za osvojenu funkciju do posljednje milisekunde mandata i svega što uz njega ide. Jer, podsjetimo, gradonačelnici su nakon Lexa šerif u Hrvatskoj gotovo nesmjenjivi.
Maksimalan rizik
Puljak se ne želi odreći Ivoševića, što od njega traže partneri u ionako kaotičnoj većini u Gradskom vijeću, koja zapravo i nije prava većina jer ovisi o SDP-u koji nije njen dio. Pa su obojica najavila svoje ostavke i novi pokušaj da, na izvanrednim izborima, osnaže svoj legitimitet i, još važnije, brojke u gradskom parlamentu.
Ukratko, za razliku od uobičajene hrvatske politike, splitski dvojac se odlučio na maksimalan rizik koji bi većina njihovih kolega ocijenila zastrašujuće nepotrebnim. Jer, izbori su uvijek bacanje kocke bez da znaš koje će se brojke okrenuti – gubili su ih i ostajali bez svega i daleko veći favoriti od Puljka danas (a to je li uopće favorit se, zapravo, sa sigurnošću ni ne zna, jer zasad nema anketa o rejtinzima u najvećem gradu Dalmacije).
Krv i božja čestica
Naravno, sve izrečeno ne znači da je splitski gradonačelnik u ostavci Don Quijote koji tek naivno juriša na vjetrenjače, s moralnom pobjedom kao jedinom perspektivom. Radi se o politički promišljenom potezu koji bi Puljku mogao zagarantirati mnogo mirnije upravljanje gradom do kraja mandata. Uostalom, što je drugo bila opcija? Da se odrekne svog zamjenika (i time vjerojatno još dva glasa u vijeću) i da se do kraja mandata za donošenje sve i jedne važnije odluke mora namučiti više nego za pronalazak “božje čestice” u CERN-u?
Ivoševićev slučaj, njegove prijetnje izrečene u razgovoru s novinarkom Slobodne Dalmacije kako će se “napiti krvi” onima koji mu dirnu u obitelj, ovdje je bio samo povod. Da nije bilo toga, splitska šarena većina bi se, vrlo vjerojatno, nasukala na prvoj sljedećoj hridi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uređuje li HDZ Slobodnu?
No, činjenica da je temperament zamjenika gradonačelnika, koji je evo rezultirao optužnim prijedlogom kojim se za Ivoševića traži uvjetna kazna, bio prvi pucanj u sad već predizbornoj trci. Treba li on otići zbog neprimjereno burnog razgovora s novinarkom ili ne, pitanje je na koje je u ovom trenutku već izlišno odgovarati – na njega će, zapravo, odgovor dati građani Splita na izborima.
Teško je, međutim, čitajući optužni prijedlog ne zaključiti kako se od moralne panike zbog Ivoševićeve ulične retorike lako smetnu s uma vjerojatno važnije stvari koje su tamo izrečene. Na primjer, traženje uprave splitskog dnevnog lista da grad financira njihove projekte sa skoro pola milijuna kuna ili navodno priznanje novinarke kako ne može reći da HDZ ne uređuje Slobodnu Dalmaciju.
Ljekovit šamar
Uglavnom, kako god bilo, Split ide na izvanredne izbore za gradonačelnika, a vjerojatno, ako se u zadnji čas ne predomisle svi oni koji su ih od lipnja do danas zazivali i na izvanredne izbore za Gradsko vijeće. Činjenica da ih je izazvao upravo gradonačelnik koji je, de facto, imao pred sobom još tri pune godine mandata, nosi sa sobom prilično ljekovit šamar za jednu od osnovnih prevara na kojima počiva sadašnja politička scena u Hrvatskoj – onu o političkoj stabilnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nju je, kao gotovo religijsku vrijednost na pijedestal postavio baš premijer Andrej Plenković, pravdajući potrebom za “političkom stabilnošću” prevaru birača iz 2017. godine, kad je u vladajuću koaliciju nakon tajnih pregovora prešao dotad žestoko oporbeni HNS. Političkom stabilnošću, nadalje, branilo se i donošenje zloglasnog Lex šerif, kojim se prekid mandata čelnicima lokalne samouprave napravio gotovo nemogućim, osim u slučaju da oni, kao eto splitski dvojac, sami odu.
Politička stabilnost
Na istoj barikadi HDZ i danas stoji kad se spominje potreba za izvanrednim izborima u zemlji u kojoj policija odvodi ministre, a DORH rekonstruira Vladu, dovodeći cijelu tezu o “političkoj stabilnosti” do teško probavljive karikature. Zaboga, nakon rekonstrukcije koja se priprema Plenkovićev skor u bitci za stabilnost bit će da mu je moralo otići preko dvadeset ministara!
Može se, eto, i drugačije. Može se pljunuti na stabilnosti, ako procijeniš da ona podrazumijeva stagnaciju i, jednostavno, skočiti u nepoznato. Puljak i Ivošević su, stoga, bez obzira na to kakvu računicu imaju i kakav na kraju bude rezultat demokratskog procesa u koji su ušli, jednu ozbiljnu vjetrenjaču već – srušili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ostavke Puljka i Ivoševića demokratski su iskorak u ovoj zemlji beskrupuloznih političara
Puljak je mogao biti 'šjor gradonačelnik' još tri godine. Odlučio je riskirati
Teško je, međutim, čitajući optužni prijedlog ne zaključiti kako se od moralne panike zbog Ivoševićeve ulične retorike lako smetnu s uma vjerojatno važnije stvari koje su tamo izrečene. Na primjer, traženje uprave splitskog dnevnog lista da grad financira njihove projekte sa skoro pola milijuna kuna ili navodno priznanje novinarke kako ne može reći da HDZ ne uređuje Slobodnu Dalmaciju
Što se Splita tiče, između dva kruga lokalnih izbora prošle godine bile su izvjesne dvije stvari – da je Ivica Puljak favorit i da će do većine u gradskom vijeću biti izrazito teško doći, a još teže je održavati. Puljak nije dvojio o tome što napraviti ako mu upravljanje gradom, u takvim uvjetima, bude maksimalno otežano – pričao je kako će, jednostavno, dati ostavku jer ne namjerava gubiti vrijeme ako ne može normalno voditi grad. Zvučalo je kao još jedna od pomalo plastično kreposnih predizbornih rečenica koja će se brzo zaboraviti u frontalnom sudaru sa stvarnošću i realpolitičkim datostima sredine.
Deset mjeseci kasnije, nakon što su mu partneri najavili otkazivanje ili zamrzavanje suradnje, ako se ne odrekne svog zamjenika Bojana Ivoševića, Ivica Puljak je – doista – krenuo u proceduru davanja ostavke. Čin je to potpuno suprotan instinktima politike kakvima je dosad Hrvatska uglavnom svjedočila, grčevitom držanju noktima za osvojenu funkciju do posljednje milisekunde mandata i svega što uz njega ide. Jer, podsjetimo, gradonačelnici su nakon Lexa šerif u Hrvatskoj gotovo nesmjenjivi.
Maksimalan rizik
Puljak se ne želi odreći Ivoševića, što od njega traže partneri u ionako kaotičnoj većini u Gradskom vijeću, koja zapravo i nije prava većina jer ovisi o SDP-u koji nije njen dio. Pa su obojica najavila svoje ostavke i novi pokušaj da, na izvanrednim izborima, osnaže svoj legitimitet i, još važnije, brojke u gradskom parlamentu.
Ukratko, za razliku od uobičajene hrvatske politike, splitski dvojac se odlučio na maksimalan rizik koji bi većina njihovih kolega ocijenila zastrašujuće nepotrebnim. Jer, izbori su uvijek bacanje kocke bez da znaš koje će se brojke okrenuti – gubili su ih i ostajali bez svega i daleko veći favoriti od Puljka danas (a to je li uopće favorit se, zapravo, sa sigurnošću ni ne zna, jer zasad nema anketa o rejtinzima u najvećem gradu Dalmacije).
Krv i božja čestica
Naravno, sve izrečeno ne znači da je splitski gradonačelnik u ostavci Don Quijote koji tek naivno juriša na vjetrenjače, s moralnom pobjedom kao jedinom perspektivom. Radi se o politički promišljenom potezu koji bi Puljku mogao zagarantirati mnogo mirnije upravljanje gradom do kraja mandata. Uostalom, što je drugo bila opcija? Da se odrekne svog zamjenika (i time vjerojatno još dva glasa u vijeću) i da se do kraja mandata za donošenje sve i jedne važnije odluke mora namučiti više nego za pronalazak “božje čestice” u CERN-u?
Ivoševićev slučaj, njegove prijetnje izrečene u razgovoru s novinarkom Slobodne Dalmacije kako će se “napiti krvi” onima koji mu dirnu u obitelj, ovdje je bio samo povod. Da nije bilo toga, splitska šarena većina bi se, vrlo vjerojatno, nasukala na prvoj sljedećoj hridi.
Uređuje li HDZ Slobodnu?
No, činjenica da je temperament zamjenika gradonačelnika, koji je evo rezultirao optužnim prijedlogom kojim se za Ivoševića traži uvjetna kazna, bio prvi pucanj u sad već predizbornoj trci. Treba li on otići zbog neprimjereno burnog razgovora s novinarkom ili ne, pitanje je na koje je u ovom trenutku već izlišno odgovarati – na njega će, zapravo, odgovor dati građani Splita na izborima.
Teško je, međutim, čitajući optužni prijedlog ne zaključiti kako se od moralne panike zbog Ivoševićeve ulične retorike lako smetnu s uma vjerojatno važnije stvari koje su tamo izrečene. Na primjer, traženje uprave splitskog dnevnog lista da grad financira njihove projekte sa skoro pola milijuna kuna ili navodno priznanje novinarke kako ne može reći da HDZ ne uređuje Slobodnu Dalmaciju.
Ljekovit šamar
Uglavnom, kako god bilo, Split ide na izvanredne izbore za gradonačelnika, a vjerojatno, ako se u zadnji čas ne predomisle svi oni koji su ih od lipnja do danas zazivali i na izvanredne izbore za Gradsko vijeće. Činjenica da ih je izazvao upravo gradonačelnik koji je, de facto, imao pred sobom još tri pune godine mandata, nosi sa sobom prilično ljekovit šamar za jednu od osnovnih prevara na kojima počiva sadašnja politička scena u Hrvatskoj – onu o političkoj stabilnosti.
Nju je, kao gotovo religijsku vrijednost na pijedestal postavio baš premijer Andrej Plenković, pravdajući potrebom za “političkom stabilnošću” prevaru birača iz 2017. godine, kad je u vladajuću koaliciju nakon tajnih pregovora prešao dotad žestoko oporbeni HNS. Političkom stabilnošću, nadalje, branilo se i donošenje zloglasnog Lex šerif, kojim se prekid mandata čelnicima lokalne samouprave napravio gotovo nemogućim, osim u slučaju da oni, kao eto splitski dvojac, sami odu.
Politička stabilnost
Na istoj barikadi HDZ i danas stoji kad se spominje potreba za izvanrednim izborima u zemlji u kojoj policija odvodi ministre, a DORH rekonstruira Vladu, dovodeći cijelu tezu o “političkoj stabilnosti” do teško probavljive karikature. Zaboga, nakon rekonstrukcije koja se priprema Plenkovićev skor u bitci za stabilnost bit će da mu je moralo otići preko dvadeset ministara!
Može se, eto, i drugačije. Može se pljunuti na stabilnosti, ako procijeniš da ona podrazumijeva stagnaciju i, jednostavno, skočiti u nepoznato. Puljak i Ivošević su, stoga, bez obzira na to kakvu računicu imaju i kakav na kraju bude rezultat demokratskog procesa u koji su ušli, jednu ozbiljnu vjetrenjaču već – srušili.