Iako se građanski odgoj deklarativno provodi u svim osnovnim i srednjim školama kao međupredmetna tema – kroz one predmete u kojima je to prikladno – godinama nema službenih povratnih informacija o efektima takve provedbe. U pozadini ove raspršenosti pristupa prema sustavnom, reduciranom ili pak nikakvom građanskom odgoju u hrvatskim školama, vodi se kulturni rat.
Pokazuje tako recentno istraživanje “Ja ne želim da moje dijete…– Građanski odgoj i obrazovanje kao prilika za kulturni rat”, produktivnog autorskog dvojca, znanstvenika Nikole Bakete s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) i profesora Koste Bovana s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (FPZG). Na Telegramu ga prvi puta predstavljaju široj javnosti.
Široka fronta sukoba u obrazovanju
Baketa i Bovan u opširnom razgovoru počinju od samog pojma kulturnog rata. On, objašnjavaju, podrazumijeva izostanak konsenzusa oko polarizirajućih društveno-političkih tema uokvirenih kroz moralna pitanja. Akteri tog sukoba na posve su suprotnim i međusobno isključujućim pozicijama. Uspješni su oni, precizira Baketa, koji uspiju uvjeriti javnost da u raspravama koristi njihov vokabular, simbole, argumente te da u konačnici prihvati njihova rješenja.
Jedna od fronti takvog kulturnog rata jest obrazovanje. “Obrazovanje je jako bitna fronta unutar koje postoji velik broj podsukoba, primjerice oko seksualnog odgoja, multikulturalizma, sadržaja različitih kurikuluma… Riječ je o širim temama oko kojih postoji kulturni rat u društvu i koje se istovremeno manifestiraju u okviru obrazovanja”, govori Bovan koji na FPZG-u budućim novinarima i politolozima predaje o političkom ponašanju i participaciji građana.
Prikazivanje GOO-a kao moralne ugroze
U sklopu obrazovanja, objašnjavaju autori, građanski odgoj i obrazovanje (GOO) jedna je od fronti kulturnog rata u kojoj postoji vrlo jasna oponentska ideološka pozicija. Naime, ideju za provođenje ovog istraživanja, objavljenog u zborniku “Politike polarizacije i kulturni rat u Hrvatskoj” urednika Enesa Kulenovića, dobili su uočavajući istupe protiv GOO-a u dvije točke. Prvo, 2016. kada se o njemu raspravljalo u okviru kurikularne reforme te, drugo, 2021. i 2022. kada se GOO kao izvannastavna aktivnost uvodi u zagrebačke škole.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“U oba ova slučaja, ali i u periodu između, bili su česti istupi protiv GOO-a u kojima su se ponavljali neki specifični stavovi. U njima se moglo prepoznati nastojanje da se digne moralna panika i angažira šira javnost, a sve kroz prikazivanje ugroze dobrobiti djece i obitelji, nacionalnog jedinstva i slično”, kaže Baketa. Htjeli su, dodaje, pokušati razumjeti na čemu su temeljeni takvi stavovi i postoji li neka koherentnost iza njih.
Zanimljivi retorički alati protivnika
Tim su tragom analizirali jezik koji oponenti GOO-a koriste te ideologiju koja se krije iza tog jezika. “Htjeli smo vidjeti kako razumiju društvo i što je ispod kada govore o GOO-u”, priča Bovan. Primijetili su da oponenti koriste nekoliko retoričkih alata. “Prvo, da obrazovanje treba biti ideološki neutralno. To je zapravo jedan retorički alat gdje se ideološki neutralnom prikazuje jedna ideološka pozicija. Sve što ide protiv te ideološke pozicije, nije neutralno”, opisuje Bovan.
Drugo, uočili su i jasno oblikovanje druge strane kao ideološkog neprijatelja. “Odnosno kao ugroze koja ugrožava, primjerice, hrvatski jezik, kulturu, naciju. Ta ugroza najčešće su, kako oni to uokviruju, lijevo-liberalne nevladine organizacije koje, kako oponenti tvrde, zapravo promiču – jezik je ovdje posebno zanimljiv – ateističku, marksističku ideologiju koja rastače hrvatski nacionalni identitet”, prepričava profesor FPZG-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obitelj, temelj društva
Tu je i treća retorička pozicija u kojoj oponenti vlastitu poziciju prezentiraju kao dominantnu. Građani je ne moraju prihvatiti, no – pojašnjava Bovan – dovoljno je da razumiju što će se dogoditi ako je ne prihvate. “To je jedan od načina diskurzivnog pozicioniranja u kojem jedna strana tvrdi da zastupa stav većine, a ako se netko s time ne slaže, znači da je manjina i da nužno neće biti prihvaćen od društva”, ocrtava posljednju retoričku smicalicu koju su uočili.
Prelazimo na ideološki sadržaj skriven iza spomenute retorike. Baketa i Bovan pronalaze tri glavne teme i dvije podteme. Prva koja se pojavljuje kod oponenata jest obitelj kao temelj društva. Oponenti, naime, smatraju kako bi sav obrazovni proces trebao biti u skladu sa željama roditelja i obiteljskim vrijednostima. Protive se uvođenju GOO-a jer, smatraju, on ne slijedi te vrijednosti.
‘Zdrav hrvatski nacionalistički duh’
Druga ideološka tema jest obrazovanje u nacionalnom kontekstu. Ovdje oponenti GOO-a ističu kako obrazovanje treba biti utemeljeno na “zdravom hrvatskom nacionalističkom duhu” i da se trebaju cijeniti “lokalno specifični sadržaji i vrijednosti poput domoljublja, nacionalizma i života u zajednici”. Ako se GOO mora uvesti, smatraju oponenti, onda svakako treba uključivati pojmove “istina”, “dom”, “radost pripadanja”, “viteštvo i kavalirstvo”, “ponos”, “zavičaj”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treća je tema oponenata ona o konkretnosti vještina, kojom inzistiraju na tome da obrazovanje treba biti vezano isključivo za konkretne vještine, poput vrtlarstva. Diskreditiraju, pritom, GOO kao segment koji učenicima takve konkretne vještine ne daje. Ovime se zagovara “ideološki neutralno obrazovanje”, no ono podrazumijeva, pišu Baketa i Bovan, “reprodukciju dominantne nacionalne ideologije”.
Banaliziranje političke participacije
Tu je i stav oponenata da obrazovanje ne treba uopće pripuštati lokalnim zajednicama – kao što su Zagreb i Rijeka u svojim školama ponudili GOO – jer time država gubi kontrolu nad sadržajem koji se podučava u školama i tako se svašta može podmetnuti. Druga je podtema vezana uz političku participaciju, odnosno zazor oponenata od ideje da mladi budu politički aktivni građani.
Ističu kako učenici u toj dobi i tako nemaju pravo glasa na izborima pa im GOO nije niti potreban te, drugo, kažu da se učenici u okviru škola dovoljno nauče demokratskim procesima kroz učenička vijeća. Bovan komentira: “Ovdje zapravo govorimo o potpunom sužavanju razumijevanja političkog djelovanja građana isključivo na formalnu participaciju. To je banaliziranje ideje političke participacije”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koherentna ideološka pozicija
Ideološkom pozicijom i retorikom kojom je predstavljaju, dodaje Baketa, oponenti nastoje pridobiti potporu nastavnika, roditelja i drugih aktera kako bi se spriječilo uvođenje i kvalitetna provedba GOO-a. Rješenja koja nude – roditelji u primarnoj ulozi odgajanja djece kao građana, građanski odgoj usmjeren na domoljublje i nacionalni identitet te inzistiranje na konkretnim vještinama isključujući GOO – zapravo vode potpunom dokidanju ili dubinskoj izmjeni sadržaja GOO-a. To, ističe Baketa, dovodi u pitanje sam smisao GOO-a.
U istraživanju zaključuju kako se među analiziranim akterima svakako “može govoriti o koherentnoj ideološkoj poziciji Domovinskog pokreta, Mosta, Hrvatskih suverenista, U ime obitelji, Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih radnika, GROZD-a, Bila naroda te Vigilarea”, pišu i dodaju kako je koherentnost njihovih ideja protiv građanskog odgoja vidljiva i među pozicijama iznesenim tijekom rasprave o GOO-u 2016. te tijekom 2021. i 2022. godine.
Utjecaj kulturnog rata na GOO
Na koncu razgovaramo o dosadašnjem utjecaju kulturnog rata na građanski odgoj. Baketa potvrđuje da je on već bio vidljiv kada je zaustavljeno njegovo uvođenje kao zasebnog predmeta u obrazovni sustav, a zatim i naglašavanjem “domoljubnog” karaktera u aktualnoj međupredmetnoj temi. O njenoj provedbi od nadležnog ministarstva ništa ne znamo, sumira znanstvenik IDIZ-a koji se u svom radu bavi građanskim kompetencijama mladih,
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istovremeno, proizlazi tako iz istraživanja političke pismenosti i podataka od nastavnika, jasno je da dosta toga ne funkcionira. “Ta međupredmetna tema je kompromisno rješenje. Onima koji se zalažu za kvalitetan GOO govori se da je to pitanje time riješeno, a protivnici se ne uzbuđuju previše jer znaju da je to rješenje manjkavo”, veli.
Protivljenja daljnjem uvođenju ili provođenju će, zaključuje Baketa, i dalje biti na različitim razinama. “Ali dok god funkcioniramo u demokratskom društvu, postojat će i način i potreba da se o njemu, njegovu načinu funkcioniranja i različitostima unutar tog društva uči. Kada netko to ograniči ili uguši tu potrebu, onda će biti jasno da više nema ni demokratskog društva”, zaključuje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo su smicalice kojima katoličke udruge i desnica vode kulturni rat protiv građanskog odgoja. Prvi donosimo detalje važnog istraživanja
Znanstvenici Baketa i Bovan analizirali su retoriku koju oponenti građanskog odgoja i obrazovanja koriste te ideologiju koja se iza nje krije
Protivljenja daljnjem uvođenju ili provođenju građanskog odgoja i dalje će biti na različitim razinama, ističu Telegramovi sugovornici. "Ali dok god funkcioniramo u demokratskom društvu, postojat će i način i potreba da se o njemu, njegovu načinu funkcioniranja i različitostima unutar tog društva uči. Kada netko to ograniči ili uguši tu potrebu, onda će biti jasno da više nema ni demokratskog društva", podcrtava Baketa.
Učenici koji probleme oko sebe adresiraju odgovornima u zajednici i potom djeluju; recept je to provođenja građanskog odgoja i obrazovanja u određenim lokalnim sredinama, poput Rijeke, Zagreba i nekolicine županija. U tim su sredinama prepoznali potrebu konkretnije pripreme učenika za aktivno građanstvo jer ona, na razini države, sustavno izostaje.
Iako se građanski odgoj deklarativno provodi u svim osnovnim i srednjim školama kao međupredmetna tema – kroz one predmete u kojima je to prikladno – godinama nema službenih povratnih informacija o efektima takve provedbe. U pozadini ove raspršenosti pristupa prema sustavnom, reduciranom ili pak nikakvom građanskom odgoju u hrvatskim školama, vodi se kulturni rat.
Pokazuje tako recentno istraživanje “Ja ne želim da moje dijete…– Građanski odgoj i obrazovanje kao prilika za kulturni rat”, produktivnog autorskog dvojca, znanstvenika Nikole Bakete s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) i profesora Koste Bovana s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (FPZG). Na Telegramu ga prvi puta predstavljaju široj javnosti.
Široka fronta sukoba u obrazovanju
Baketa i Bovan u opširnom razgovoru počinju od samog pojma kulturnog rata. On, objašnjavaju, podrazumijeva izostanak konsenzusa oko polarizirajućih društveno-političkih tema uokvirenih kroz moralna pitanja. Akteri tog sukoba na posve su suprotnim i međusobno isključujućim pozicijama. Uspješni su oni, precizira Baketa, koji uspiju uvjeriti javnost da u raspravama koristi njihov vokabular, simbole, argumente te da u konačnici prihvati njihova rješenja.
Jedna od fronti takvog kulturnog rata jest obrazovanje. “Obrazovanje je jako bitna fronta unutar koje postoji velik broj podsukoba, primjerice oko seksualnog odgoja, multikulturalizma, sadržaja različitih kurikuluma… Riječ je o širim temama oko kojih postoji kulturni rat u društvu i koje se istovremeno manifestiraju u okviru obrazovanja”, govori Bovan koji na FPZG-u budućim novinarima i politolozima predaje o političkom ponašanju i participaciji građana.
Prikazivanje GOO-a kao moralne ugroze
U sklopu obrazovanja, objašnjavaju autori, građanski odgoj i obrazovanje (GOO) jedna je od fronti kulturnog rata u kojoj postoji vrlo jasna oponentska ideološka pozicija. Naime, ideju za provođenje ovog istraživanja, objavljenog u zborniku “Politike polarizacije i kulturni rat u Hrvatskoj” urednika Enesa Kulenovića, dobili su uočavajući istupe protiv GOO-a u dvije točke. Prvo, 2016. kada se o njemu raspravljalo u okviru kurikularne reforme te, drugo, 2021. i 2022. kada se GOO kao izvannastavna aktivnost uvodi u zagrebačke škole.
“U oba ova slučaja, ali i u periodu između, bili su česti istupi protiv GOO-a u kojima su se ponavljali neki specifični stavovi. U njima se moglo prepoznati nastojanje da se digne moralna panika i angažira šira javnost, a sve kroz prikazivanje ugroze dobrobiti djece i obitelji, nacionalnog jedinstva i slično”, kaže Baketa. Htjeli su, dodaje, pokušati razumjeti na čemu su temeljeni takvi stavovi i postoji li neka koherentnost iza njih.
Zanimljivi retorički alati protivnika
Tim su tragom analizirali jezik koji oponenti GOO-a koriste te ideologiju koja se krije iza tog jezika. “Htjeli smo vidjeti kako razumiju društvo i što je ispod kada govore o GOO-u”, priča Bovan. Primijetili su da oponenti koriste nekoliko retoričkih alata. “Prvo, da obrazovanje treba biti ideološki neutralno. To je zapravo jedan retorički alat gdje se ideološki neutralnom prikazuje jedna ideološka pozicija. Sve što ide protiv te ideološke pozicije, nije neutralno”, opisuje Bovan.
Drugo, uočili su i jasno oblikovanje druge strane kao ideološkog neprijatelja. “Odnosno kao ugroze koja ugrožava, primjerice, hrvatski jezik, kulturu, naciju. Ta ugroza najčešće su, kako oni to uokviruju, lijevo-liberalne nevladine organizacije koje, kako oponenti tvrde, zapravo promiču – jezik je ovdje posebno zanimljiv – ateističku, marksističku ideologiju koja rastače hrvatski nacionalni identitet”, prepričava profesor FPZG-a.
Obitelj, temelj društva
Tu je i treća retorička pozicija u kojoj oponenti vlastitu poziciju prezentiraju kao dominantnu. Građani je ne moraju prihvatiti, no – pojašnjava Bovan – dovoljno je da razumiju što će se dogoditi ako je ne prihvate. “To je jedan od načina diskurzivnog pozicioniranja u kojem jedna strana tvrdi da zastupa stav većine, a ako se netko s time ne slaže, znači da je manjina i da nužno neće biti prihvaćen od društva”, ocrtava posljednju retoričku smicalicu koju su uočili.
Prelazimo na ideološki sadržaj skriven iza spomenute retorike. Baketa i Bovan pronalaze tri glavne teme i dvije podteme. Prva koja se pojavljuje kod oponenata jest obitelj kao temelj društva. Oponenti, naime, smatraju kako bi sav obrazovni proces trebao biti u skladu sa željama roditelja i obiteljskim vrijednostima. Protive se uvođenju GOO-a jer, smatraju, on ne slijedi te vrijednosti.
‘Zdrav hrvatski nacionalistički duh’
Druga ideološka tema jest obrazovanje u nacionalnom kontekstu. Ovdje oponenti GOO-a ističu kako obrazovanje treba biti utemeljeno na “zdravom hrvatskom nacionalističkom duhu” i da se trebaju cijeniti “lokalno specifični sadržaji i vrijednosti poput domoljublja, nacionalizma i života u zajednici”. Ako se GOO mora uvesti, smatraju oponenti, onda svakako treba uključivati pojmove “istina”, “dom”, “radost pripadanja”, “viteštvo i kavalirstvo”, “ponos”, “zavičaj”.
Treća je tema oponenata ona o konkretnosti vještina, kojom inzistiraju na tome da obrazovanje treba biti vezano isključivo za konkretne vještine, poput vrtlarstva. Diskreditiraju, pritom, GOO kao segment koji učenicima takve konkretne vještine ne daje. Ovime se zagovara “ideološki neutralno obrazovanje”, no ono podrazumijeva, pišu Baketa i Bovan, “reprodukciju dominantne nacionalne ideologije”.
Banaliziranje političke participacije
Tu je i stav oponenata da obrazovanje ne treba uopće pripuštati lokalnim zajednicama – kao što su Zagreb i Rijeka u svojim školama ponudili GOO – jer time država gubi kontrolu nad sadržajem koji se podučava u školama i tako se svašta može podmetnuti. Druga je podtema vezana uz političku participaciju, odnosno zazor oponenata od ideje da mladi budu politički aktivni građani.
Ističu kako učenici u toj dobi i tako nemaju pravo glasa na izborima pa im GOO nije niti potreban te, drugo, kažu da se učenici u okviru škola dovoljno nauče demokratskim procesima kroz učenička vijeća. Bovan komentira: “Ovdje zapravo govorimo o potpunom sužavanju razumijevanja političkog djelovanja građana isključivo na formalnu participaciju. To je banaliziranje ideje političke participacije”.
Koherentna ideološka pozicija
Ideološkom pozicijom i retorikom kojom je predstavljaju, dodaje Baketa, oponenti nastoje pridobiti potporu nastavnika, roditelja i drugih aktera kako bi se spriječilo uvođenje i kvalitetna provedba GOO-a. Rješenja koja nude – roditelji u primarnoj ulozi odgajanja djece kao građana, građanski odgoj usmjeren na domoljublje i nacionalni identitet te inzistiranje na konkretnim vještinama isključujući GOO – zapravo vode potpunom dokidanju ili dubinskoj izmjeni sadržaja GOO-a. To, ističe Baketa, dovodi u pitanje sam smisao GOO-a.
U istraživanju zaključuju kako se među analiziranim akterima svakako “može govoriti o koherentnoj ideološkoj poziciji Domovinskog pokreta, Mosta, Hrvatskih suverenista, U ime obitelji, Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih radnika, GROZD-a, Bila naroda te Vigilarea”, pišu i dodaju kako je koherentnost njihovih ideja protiv građanskog odgoja vidljiva i među pozicijama iznesenim tijekom rasprave o GOO-u 2016. te tijekom 2021. i 2022. godine.
Utjecaj kulturnog rata na GOO
Na koncu razgovaramo o dosadašnjem utjecaju kulturnog rata na građanski odgoj. Baketa potvrđuje da je on već bio vidljiv kada je zaustavljeno njegovo uvođenje kao zasebnog predmeta u obrazovni sustav, a zatim i naglašavanjem “domoljubnog” karaktera u aktualnoj međupredmetnoj temi. O njenoj provedbi od nadležnog ministarstva ništa ne znamo, sumira znanstvenik IDIZ-a koji se u svom radu bavi građanskim kompetencijama mladih,
Istovremeno, proizlazi tako iz istraživanja političke pismenosti i podataka od nastavnika, jasno je da dosta toga ne funkcionira. “Ta međupredmetna tema je kompromisno rješenje. Onima koji se zalažu za kvalitetan GOO govori se da je to pitanje time riješeno, a protivnici se ne uzbuđuju previše jer znaju da je to rješenje manjkavo”, veli.
Protivljenja daljnjem uvođenju ili provođenju će, zaključuje Baketa, i dalje biti na različitim razinama. “Ali dok god funkcioniramo u demokratskom društvu, postojat će i način i potreba da se o njemu, njegovu načinu funkcioniranja i različitostima unutar tog društva uči. Kada netko to ograniči ili uguši tu potrebu, onda će biti jasno da više nema ni demokratskog društva”, zaključuje.