“Zaustaviti pokrenuti proces trenutačne kurikularne reforme”, stajalo je u friško priređenim smjernicama nezaboravne “reformske” Vlade HDZ-a i Mosta koja će tog, 22. siječnja 2016., nešto prije ponoći biti potvrđena u Saboru. Tim’s Team kasnije se ispričavao tiskarskom greškom, no u rekordno kratkom mandatu, fokusirano su ispunili obećanje iz tiskarske greške i zaustavili Cjelovitu kurikularnu reformu.
Taj je podvig bio potpaljen glasnim višemjesečnim tvrdnjama (radikalne) desnice o indoktrinaciji hrvatske djece koja se priprema u sklopu reforme. Govorili su o podvaljenim ideološkim smicalicama koje će zatrovati klince u klupama, o skrivenoj rodnoj agendi, išlo se toliko daleko da se ozbiljno raspravljalo o književnim djelima koje se pokušava ugurati u školsku lektiru a koja, tvrdili su, promiču pedofiliju.
Tamo neki Tomaševićev odgoj
S najavom nove zagrebačke vlasti da će krenuti putem uspješnog riječkog primjera i kao izvannastavnu aktivnost uvesti Građanski odgoj i obrazovanje, nije trebalo dugo čekati na slične pokušaje diskreditacije. U vikendu za nama, prominentniji desni političari izredali su se svojim mišljenjima o ideološkom trovanju zagrebačke djece koje se skriva iza uvođenja, tvrde, tamo nekog Tomaševićevog Građanskog odgoja.
Mostov Nino Raspudić utvrdio je kako je ovdje riječ o ideološkom “pokušaju ne građanskog odgoja nego preodgoja”, usporedivši nastojanja zagrebačke vlasti s marksizmom koji se, eto, učio desetljećima. “Djeci bi korisnije bile druge stvari, da ih naučimo osnovama financijske pismenosti, vrtlarstvo bi bilo puno bolje”, nadahnuto je nudio alternative.
Kognitivna disonanca i blještavi nastupi
Isti tip danas je s kolegama iz Mosta pobjedonosno predao potpise za referendumsku inicijativu čiji je cilj da se čuje glas građana i da, željenim referendumom, participiraju u donošenju odluka. Kognitivna disonanca, primijetio je mladi znanstvenik Nikola Baketa na Twitteru; snažno se zalagati za neposredno odlučivanje građana i istovremeno se protiviti obrazovanju za aktivno građanstvo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oglasio se i Mario Župan, gradski HDZ-ovac, recitirajući stav stranke da za Građanskim odgojem u Zagrebu nema potrebe jer je riječ o “još jednoj ideološkoj i svjetonazorskoj temi”, odnosno o “nekom Tomaševićevom Građanskom odgoju”. Blještavo je nastupio i Igor Peternel iz Domovinskog pokreta. Namjeru uvođenja Građanskog odgoja u Zagrebu nazvao je nadomjestkom “za nekadašnji Marksizam i socijalističko upravljanje, Obranu i zaštitu, Teoriju i praksu samoupravnog socijalizma”.
Već konzumiramo decentralizaciju školstva
Pa poentirao da je Domovinski pokret protiv decentralizacije školstva. Time je, nesvjesno, ukazao na razlog zašto ovoga puta neće proći zaista naporni retorički pokušaji desničara u zaustavljanju obrazovnih iskoraka. Jer, decentralizaciju školstva u jednom njegovom dijelu – onom neobaveznom – dopušta važeći Zakon o odgoju i obrazovanju. Jedinicama lokalne i regionalne samouprave, koje su osnivači osnovnih ili srednjih škola, zakon ostavlja mogućnost da (su)financiraju “programe od zajedničkog interesa za djelatnost školstva”.
Među takvim programima mogu biti izvannastavne aktivnosti, model putem kojeg je u Rijeci uveden građanski odgoj i model čijim se putem sprema i Zagreb. Osnivači, dakle, u skladu sa zakonom imaju pravo svojim školama predložiti programe koje vide posebno važnima. Među njima i one za koje smatraju da u obveznom školskom dijelu nisu adekvatno obrađeni ili zastupljeni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pristanak za učenje o aktivnom građanstvu
Zagrebačka gradska vlast svojim se učenicima priprema ponuditi Građanski odgoj u dva oblika: kao izvannastavnu aktivnost koja se ne bi ocjenjivala, a srednjoškolcima uz to i fakultativni predmet na kojem će, ako ga upišu, dobivati ocjene. Škole, putem svojim školskih odbora, te oblike nastave mogu prihvatiti ili odbiti uvrstiti u školske kurikulume. Ako je u školski kurikulum uvrštena izvannastavna aktivnost Građanski odgoj ili fakultativni predmet Građanski odgoj, učenik ih može upisati pod dva uvjeta: ako to želi i ako na to izrijekom, uz pisani trag, pristanu njegovi roditelji.
“Predmeti koji se izvode fakultativno u srednjoj školi, na temelju kurikuluma koji donosi srednja škola, obuhvaćaju nastavne sadržaje kojima se zadovoljavaju interesi učenika”, stoji jasno u zakonu. Ako će učenici i njihovi roditelji smatrati da se obrazovanjem za aktivno i odgovorno građanstvo zadovoljavaju njihovi interesi, ništa ih neće moći spriječiti da se na takvu aktivnost ili fakultativni predmet upišu. Čak niti promašeni bauk ideologije kojim se godinama s desna pokušava diskreditirati bilo kakav obrazovni iskorak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto desničari ovaj put ne mogu uspjeti: uz sav trud neće srušiti uvođenje građanskog odgoja
U vikendu za nama, izredali su se o ideološkom trovanju zagrebačke djece koje se skriva u tamo nekom Tomaševićevom Građanskom odgoju
Nino Raspudić protivi se Građanskom odgoju u Zagrebu. Isti tip koji je danas, s kolegama iz Mosta, pobjedonosno predao potpise za referendumsku inicijativu čiji je cilj da se čuje glas građana i da, željenim referendumom, participiraju u donošenju odluka. Kognitivna disonanca, primijetio je mladi znanstvenik Nikola Baketa na Twitteru
“Zaustaviti pokrenuti proces trenutačne kurikularne reforme”, stajalo je u friško priređenim smjernicama nezaboravne “reformske” Vlade HDZ-a i Mosta koja će tog, 22. siječnja 2016., nešto prije ponoći biti potvrđena u Saboru. Tim’s Team kasnije se ispričavao tiskarskom greškom, no u rekordno kratkom mandatu, fokusirano su ispunili obećanje iz tiskarske greške i zaustavili Cjelovitu kurikularnu reformu.
Taj je podvig bio potpaljen glasnim višemjesečnim tvrdnjama (radikalne) desnice o indoktrinaciji hrvatske djece koja se priprema u sklopu reforme. Govorili su o podvaljenim ideološkim smicalicama koje će zatrovati klince u klupama, o skrivenoj rodnoj agendi, išlo se toliko daleko da se ozbiljno raspravljalo o književnim djelima koje se pokušava ugurati u školsku lektiru a koja, tvrdili su, promiču pedofiliju.
Tamo neki Tomaševićev odgoj
S najavom nove zagrebačke vlasti da će krenuti putem uspješnog riječkog primjera i kao izvannastavnu aktivnost uvesti Građanski odgoj i obrazovanje, nije trebalo dugo čekati na slične pokušaje diskreditacije. U vikendu za nama, prominentniji desni političari izredali su se svojim mišljenjima o ideološkom trovanju zagrebačke djece koje se skriva iza uvođenja, tvrde, tamo nekog Tomaševićevog Građanskog odgoja.
Mostov Nino Raspudić utvrdio je kako je ovdje riječ o ideološkom “pokušaju ne građanskog odgoja nego preodgoja”, usporedivši nastojanja zagrebačke vlasti s marksizmom koji se, eto, učio desetljećima. “Djeci bi korisnije bile druge stvari, da ih naučimo osnovama financijske pismenosti, vrtlarstvo bi bilo puno bolje”, nadahnuto je nudio alternative.
Kognitivna disonanca i blještavi nastupi
Isti tip danas je s kolegama iz Mosta pobjedonosno predao potpise za referendumsku inicijativu čiji je cilj da se čuje glas građana i da, željenim referendumom, participiraju u donošenju odluka. Kognitivna disonanca, primijetio je mladi znanstvenik Nikola Baketa na Twitteru; snažno se zalagati za neposredno odlučivanje građana i istovremeno se protiviti obrazovanju za aktivno građanstvo.
Oglasio se i Mario Župan, gradski HDZ-ovac, recitirajući stav stranke da za Građanskim odgojem u Zagrebu nema potrebe jer je riječ o “još jednoj ideološkoj i svjetonazorskoj temi”, odnosno o “nekom Tomaševićevom Građanskom odgoju”. Blještavo je nastupio i Igor Peternel iz Domovinskog pokreta. Namjeru uvođenja Građanskog odgoja u Zagrebu nazvao je nadomjestkom “za nekadašnji Marksizam i socijalističko upravljanje, Obranu i zaštitu, Teoriju i praksu samoupravnog socijalizma”.
Već konzumiramo decentralizaciju školstva
Pa poentirao da je Domovinski pokret protiv decentralizacije školstva. Time je, nesvjesno, ukazao na razlog zašto ovoga puta neće proći zaista naporni retorički pokušaji desničara u zaustavljanju obrazovnih iskoraka. Jer, decentralizaciju školstva u jednom njegovom dijelu – onom neobaveznom – dopušta važeći Zakon o odgoju i obrazovanju. Jedinicama lokalne i regionalne samouprave, koje su osnivači osnovnih ili srednjih škola, zakon ostavlja mogućnost da (su)financiraju “programe od zajedničkog interesa za djelatnost školstva”.
Među takvim programima mogu biti izvannastavne aktivnosti, model putem kojeg je u Rijeci uveden građanski odgoj i model čijim se putem sprema i Zagreb. Osnivači, dakle, u skladu sa zakonom imaju pravo svojim školama predložiti programe koje vide posebno važnima. Među njima i one za koje smatraju da u obveznom školskom dijelu nisu adekvatno obrađeni ili zastupljeni.
Pristanak za učenje o aktivnom građanstvu
Zagrebačka gradska vlast svojim se učenicima priprema ponuditi Građanski odgoj u dva oblika: kao izvannastavnu aktivnost koja se ne bi ocjenjivala, a srednjoškolcima uz to i fakultativni predmet na kojem će, ako ga upišu, dobivati ocjene. Škole, putem svojim školskih odbora, te oblike nastave mogu prihvatiti ili odbiti uvrstiti u školske kurikulume. Ako je u školski kurikulum uvrštena izvannastavna aktivnost Građanski odgoj ili fakultativni predmet Građanski odgoj, učenik ih može upisati pod dva uvjeta: ako to želi i ako na to izrijekom, uz pisani trag, pristanu njegovi roditelji.
“Predmeti koji se izvode fakultativno u srednjoj školi, na temelju kurikuluma koji donosi srednja škola, obuhvaćaju nastavne sadržaje kojima se zadovoljavaju interesi učenika”, stoji jasno u zakonu. Ako će učenici i njihovi roditelji smatrati da se obrazovanjem za aktivno i odgovorno građanstvo zadovoljavaju njihovi interesi, ništa ih neće moći spriječiti da se na takvu aktivnost ili fakultativni predmet upišu. Čak niti promašeni bauk ideologije kojim se godinama s desna pokušava diskreditirati bilo kakav obrazovni iskorak.