Plenković mjesecima eksploatira koronu za HDZ-ove interese: debakl u Zadru kulminacija je toga

Iako se Stožer u svim nastupima zaklinjao u potpunu neovisnost i strogu stručnost, na početku krize upozoravali smo kako u nekim njihovim uputama i odlukama postoje neobična lutanja, politiziranje, pa i totalitarne tendencije, npr. neograničeno praćenje mobitela.

Kako se obznanio neprincipijelni savez

Neprincipijelan savez epidemiologije i politike, u kojem se pod krinkom jedne namirivalo drugu, javnosti se obznanio na temi neradne nedjelje.

Bez izglasavanja u Saboru, što bi bila redovna demokratska procedura, Nacionalni stožer na neko je vrijeme zabranio rad trgovina nedjeljom. Opravdanje je bilo komično – iz epidemioloških preporuka, kazali su, jedan dan u tjednu trgovine ne bi trebale raditi, pa su nasumično odabrali baš nedjelju.

Što nema nikakve veze s tim da neradnu nedjelju godinama zagovaraju i predstavnici Crkve i predstavnici sindikata, a HDZ je dosad nije uspio proturiti regularnim putem.

Tuđmanovski portet Andreja Plenkovića

Cinična instrumentalizacija zdravstvene krize i epidemioloških preporuka nastavila se s ključnom odlukom Plenkovićeve većine, one o uranjenom samoraspuštanju i raspisivanju izbora; posve je jasno, kako je ta odluka bila taktički uvjetovana, tadašnjim dobrim rezultatima protiv korone i medijskim pumpanjem članova Stožera kao europskih heroja.

Opet, opravdanje za rane izbore bilo je epidemiološko, a ne političko: ovo je jedini mogući termin, govorili su predstavnici Vlade i HDZ-a, s obzirom na mogući povratak zaraze ujesen. Uz pomoć vjernih medijskih korifeja, ova se teza nije pretjerano testirala.

Da nema nikakve dvojbe o instrumentalizaciji epidemiologije za potrebe izbornih kalkulacija, postalo je sasvim jasno iz HDZ-ove kampanje, i njihovih slogana “Sigurna Hrvatska”, te “U krizi se poznaju lideri”, s tuđmanovskim portretom Andreja Plenkovića.

Eksponiranost u slučaju uspjeha i neuspjeha

Ukratko, u svakom dijelu ove krize, Andrej Plenković dopustio je toksično miješanje uskih političkih motiva sa širim razmatranjima poput javnog zdravlja; ovi prvi često su prednjačili, a stvar je došla na naplatu međunarodnim skandalom u Zadru.

Dopustiti medijski najeksponiranijem tenisaču na svijetu da organizira turnir na hrvatskoj obali bila je velika i važna odluka hrvatskih vlasti. Da je turnir organiziran uspješno, uz pomne provjere i bez publike, radilo bi se o golemoj i dobroj promociji Hrvatske kao korona-free zone.

Međutim, jednako tako, potencijalno popikavanje i širenje zaraze sa sobom donosi golemu eksponiranost, istu onu, u kojoj bismo uživali da je sve prošlo OK – ako ti se na obali zarazi najbolji igrač na svijetu, neminovno je da će svi svjetski mediji izvještavati o tome.

Gurali neradnu nedjelju, izbore i turnir

Posebno ako se ustanovi, kao što se ustanovilo u Zadru, da nije bilo gotovo nikakvih mjera, ni pravovremenog testiranja, te da se i sam premijer, u borbi za drugi mandat, pohrlio pohvaliti turnirom i fotografirati se s igračima. U isto vrijeme, hrvatskim građanima i tvrtkama izdaju se opsežne upute o ponašanju i poslovanju, a sve nogometne lige, od engleske do njemačke, poduzimaju brojne mjere opreza, igraju bez publike i pedantno testiraju igrače.

Medijski eksponirana zaraza na Đokovićevom turniru vrhunac je epidemioloških igara ove Vlade, koja nekoliko mjeseci vlastiti opstanak temelji na borbi protiv koronavirusa. U to ime gurala se neradna nedjelja, gurali su se rani izbori i gurao se turnir u Zadru, a sve pod plaštom neupitne stručnosti.

Bilo je gotovo neminovno da ovakav cinično-kalkulantski pristup, suštinski licemjeran prema navodno neodgovornim građanima, na kraju rezultira skandalom o kojem će čitav svijet danima izvještavati.