Protekloga tjedna imali smo priliku saznati da je Hrvatska svjetski rekorder po udjelu stanovnika u dobi od 60 do 74 godine u ukupnome stanovništvu. U četvrtak je Jutarnji list objavio podatke demografa dr. Nenada Pokosa iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar prema kojima Hrvatska jedina u svijetu ima više od petine stanovnika, točnije 20,6 %, u dobi između 60 i 74 godine. Hrvatska je isto nadmoćno prva po udjelu stanovnika u dobi od 65 do 69 godina (7,3 %), pa je posljedično i udio stanovnika starijih od 75 godina već neko vrijeme najbrže rastuća dobna skupina. Demograf Pokos obradio je podatke UN-a i Eurostata, a koliko Hrvatska ubrzano stari pokazuje i jednostavna usporedba s podacima iz 2015. godine.
Prema podacima Eurostata te je godine udio starijih od 65 godina u 27 članica Europske unije bio 19,0 %, a u Hrvatskoj 18,8 %, manje od prosjeka. Sedam godina kasnije, 2022. godine, u Europskoj uniji udio je povećan na 21,1 %, a u Hrvatskoj čak na 22,5 % te se Hrvatska tako našla u grupi od pet europskih država s najvećim udjelom starijih od 65 godina (Italija, Portugal, Finska, Grčka) iako je očekivano prosječno trajanje života u Hrvatskoj značajno kraće.
Zavidna politička nesposobnost
Prošle godine broj rođenih u Hrvatskoj jedva je premašio 32.000, a preminulo je 52.000 osoba te je posvema jasno da bi i bez daljnjega iseljavanja radno aktivnog stanovništva postojeći društveni, gospodarski, mirovinski i zdravstveni model ubrzo postao neodrživ. Kontinuirani priljev stranih radnika tako je postao nužni uvjet čak i samoga održavanja postojećega nivoa gospodarskih aktivnosti, a o bilo kakvome ekonomskom rastu i razvoju ne treba ni govoriti.
Premijer Andrej Plenković pokazao je zavidnu političku nesposobnost za elementarno i svima razumljivo artikuliranje demografske slijepe ulice u kojoj se našla Hrvatska. Umjesto suočavanja javnosti s demografskim kolapsom i Vladinoga seta mjera za njegovo ublažavanje, svjedoci smo dugotrajne šutnje i ignoriranja problema, a sada se u predizbornome ozračju još jednom nudi odavno izlizana HDZ-ova bajka o demografskoj revitalizaciji.
‘Škuri, crni, mali…’
Stupidni i nedvosmisleno rasistički ispad HDZ-ove saborske zastupnice Danice Baričević koja u svojim šetnjama Zagrebom sreće “puno tih škurih, crnih i malih” ukazuje na stvarne razloge Plenkovićeve šutnje. HDZ-ova povijest započela je propovijedanjem ekskluzivnoga nacionalizma i svekolikom brigom za čistoću države i nacije. Danica Baričević samo je jedan od mnogobrojnih plodova te dugotrajne brige pa njenu jadikovku zbog prevelikoga broja “škurih, crnih i malih” na zagrebačkim ulicama treba tako i shvatiti.
Andrej Plenković vrlo dobro zna da većina članova njegove stranke i dobar dio vjernih birača odobrava ispad Danice Baričević te simpatizira Čavjanske maškare i njihov odabir “Škuribanda Fureštića” za glavnoga krivca svih trenutnih nevolja. Iako se radi o općini u kojoj je SDP na vlasti, lokalne maškare objesile su kao pusta, karnevalskoga krivca, lutku koja predstavlja stranoga radnika. Zbog negativnih reakcija javnosti lutka je nakon tjedan dana ipak skinuta. Prošloga tjedna obješen je novi pust “Novinarko Škandalić“, čime su i Čavjanske maškare potvrdile raširenu navadu ovdašnjih lokalnih šerifa po kojoj nije problem u njihovom (ne)djelu ili događanju nego u onome tko je vijest o tome objavio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prastare tlapnje o pronatalitetnim politikama
Andrej Plenković nije političar koji će državničkim nastupom i gardom javno ići protiv većinskoga raspoloženja onih čiju izbornu podršku očekuje. Njegova šutnja i nečinjenje rezultat su političkoga kukavičluka i politikantskoga kalkuliranja, a predizborna vremena pretvorit će trenutnu grudu nesnošljivosti, ksenofobije, isključivosti i rasizma u razornu lavinu. Umjesto narativa prema kojem se strani radnici zapošljavaju na poslovima i radnim mjestima za koje hrvatski građani uopće nisu zainteresirani, umjesto objašnjenja da bi bez stranih radnika došlo u pitanje i samo funkcioniranje cijeloga niza gospodarskih djelatnosti, a time i sama opstojnost mirovinskoga i zdravstvenoga sustava, opet se nude prastare tlapnje o pronatalitetnim politikama kao da će nestašica radne snage nastupiti tamo negdje od 2050. godine.
Prema posljednjim podacima HZMO-a u Hrvatskoj je 1.228.000 korisnika mirovina i 1 648.000 radno aktivnih osiguranika. Prošle godine prosječna dob onih koji su otišli u starosnu mirovinu bila je 64 godine i imali su prosječno 34 godine radnoga staža što im je osiguralo prosječnu mirovinu od 479,11 eura. Broj radno aktivnih osiguranika u dobi od 60 do 64 godine bio je nešto veći od 105.000, a samo je 28.000 umirovljenika bilo zaposleno na pola radnoga vremena. Ta je mogućnost uvedena tek 1. siječnja 2019. i krajnje je vrijeme da se zakonski okvir zapošljavanja
umirovljenika prilagodi trenutnoj situaciji na tržištu rada.
Dobitna kombinacija za sve
Ako u Hrvatskoj nedostaje veliki broj radnika najrazličitijih profila, ako smo svjetski rekorder po udjelu stanovnika u dobi od 60 do 74 godine, ako je odlazak u mirovinu istovremeno uputnica za bijedu i siromaštvo, zar je tako teško zaključiti da je što brojnije zapošljavanje umirovljenika dobitna kombinacija za sve? Država stimulira zapošljavanje osoba mlađih od 30 godina na neodređeno vrijeme tako da poslodavca oslobađa plaćanja doprinosa na zdravstvo (16,5 %) punih pet godina. Pod određenim uvjetima ta povlastica može trajati i godinu dana duže. Zar ne bi bilo razumno i u krajnjoj liniji pravično da poslodavci budu oslobođeni i plaćanja doprinosa na zdravstvo kod zapošljavanja umirovljenika?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje je opravdano jer umirovljenici imaju pravo zatražiti ponovni izračun mirovine, plaćanje poreza na dohodak vezano je i za iznos mirovine, a ne samo za iznos plaće, ali plaćanje doprinosa za zdravstvo nije ništa drugo nego neopravdano financijsko kažnjavanje i umirovljenika i poslodavaca. Ministar financija Marko Primorac trebao bi odgovoriti na dva vrlo jednostavna pitanja: je li umirovljenik koje je radno aktivni osiguranik od neke koristi za državne financije? Ako je je odgovor pozitivan, a drugačiji ne može biti, treba odgovoriti i na drugo pitanje: što će sve učiniti da potakne i stimulira zapošljavanje što većega broja umirovljenika?
Plenkovićevo nečinjenje i predizborna vremena pretvorit će trenutnu grudu ksenofobije, isključivosti i rasizma u razornu lavinu
Premijer je pokazao zavidnu političku nesposobnost za elementarno i svima razumljivo artikuliranje demografske slijepe ulice u kojoj se našla Hrvatska
Umjesto narativa prema kojem se strani radnici zapošljavaju na poslovima i radnim mjestima za koje hrvatski građani uopće nisu zainteresirani, umjesto objašnjenja da bi bez stranih radnika došlo u pitanje i samo funkcioniranje cijeloga niza gospodarskih djelatnosti, a time i sama opstojnost mirovinskoga i zdravstvenoga sustava, opet se nude prastare tlapnje o pronatalitetnim politikama kao da će nestašica radne snage nastupiti tamo negdje od 2050. godine.
Protekloga tjedna imali smo priliku saznati da je Hrvatska svjetski rekorder po udjelu stanovnika u dobi od 60 do 74 godine u ukupnome stanovništvu. U četvrtak je Jutarnji list objavio podatke demografa dr. Nenada Pokosa iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar prema kojima Hrvatska jedina u svijetu ima više od petine stanovnika, točnije 20,6 %, u dobi između 60 i 74 godine. Hrvatska je isto nadmoćno prva po udjelu stanovnika u dobi od 65 do 69 godina (7,3 %), pa je posljedično i udio stanovnika starijih od 75 godina već neko vrijeme najbrže rastuća dobna skupina. Demograf Pokos obradio je podatke UN-a i Eurostata, a koliko Hrvatska ubrzano stari pokazuje i jednostavna usporedba s podacima iz 2015. godine.
Prema podacima Eurostata te je godine udio starijih od 65 godina u 27 članica Europske unije bio 19,0 %, a u Hrvatskoj 18,8 %, manje od prosjeka. Sedam godina kasnije, 2022. godine, u Europskoj uniji udio je povećan na 21,1 %, a u Hrvatskoj čak na 22,5 % te se Hrvatska tako našla u grupi od pet europskih država s najvećim udjelom starijih od 65 godina (Italija, Portugal, Finska, Grčka) iako je očekivano prosječno trajanje života u Hrvatskoj značajno kraće.
Zavidna politička nesposobnost
Prošle godine broj rođenih u Hrvatskoj jedva je premašio 32.000, a preminulo je 52.000 osoba te je posvema jasno da bi i bez daljnjega iseljavanja radno aktivnog stanovništva postojeći društveni, gospodarski, mirovinski i zdravstveni model ubrzo postao neodrživ. Kontinuirani priljev stranih radnika tako je postao nužni uvjet čak i samoga održavanja postojećega nivoa gospodarskih aktivnosti, a o bilo kakvome ekonomskom rastu i razvoju ne treba ni govoriti.
Premijer Andrej Plenković pokazao je zavidnu političku nesposobnost za elementarno i svima razumljivo artikuliranje demografske slijepe ulice u kojoj se našla Hrvatska. Umjesto suočavanja javnosti s demografskim kolapsom i Vladinoga seta mjera za njegovo ublažavanje, svjedoci smo dugotrajne šutnje i ignoriranja problema, a sada se u predizbornome ozračju još jednom nudi odavno izlizana HDZ-ova bajka o demografskoj revitalizaciji.
‘Škuri, crni, mali…’
Stupidni i nedvosmisleno rasistički ispad HDZ-ove saborske zastupnice Danice Baričević koja u svojim šetnjama Zagrebom sreće “puno tih škurih, crnih i malih” ukazuje na stvarne razloge Plenkovićeve šutnje. HDZ-ova povijest započela je propovijedanjem ekskluzivnoga nacionalizma i svekolikom brigom za čistoću države i nacije. Danica Baričević samo je jedan od mnogobrojnih plodova te dugotrajne brige pa njenu jadikovku zbog prevelikoga broja “škurih, crnih i malih” na zagrebačkim ulicama treba tako i shvatiti.
Andrej Plenković vrlo dobro zna da većina članova njegove stranke i dobar dio vjernih birača odobrava ispad Danice Baričević te simpatizira Čavjanske maškare i njihov odabir “Škuribanda Fureštića” za glavnoga krivca svih trenutnih nevolja. Iako se radi o općini u kojoj je SDP na vlasti, lokalne maškare objesile su kao pusta, karnevalskoga krivca, lutku koja predstavlja stranoga radnika. Zbog negativnih reakcija javnosti lutka je nakon tjedan dana ipak skinuta. Prošloga tjedna obješen je novi pust “Novinarko Škandalić“, čime su i Čavjanske maškare potvrdile raširenu navadu ovdašnjih lokalnih šerifa po kojoj nije problem u njihovom (ne)djelu ili događanju nego u onome tko je vijest o tome objavio.
Prastare tlapnje o pronatalitetnim politikama
Andrej Plenković nije političar koji će državničkim nastupom i gardom javno ići protiv većinskoga raspoloženja onih čiju izbornu podršku očekuje. Njegova šutnja i nečinjenje rezultat su političkoga kukavičluka i politikantskoga kalkuliranja, a predizborna vremena pretvorit će trenutnu grudu nesnošljivosti, ksenofobije, isključivosti i rasizma u razornu lavinu. Umjesto narativa prema kojem se strani radnici zapošljavaju na poslovima i radnim mjestima za koje hrvatski građani uopće nisu zainteresirani, umjesto objašnjenja da bi bez stranih radnika došlo u pitanje i samo funkcioniranje cijeloga niza gospodarskih djelatnosti, a time i sama opstojnost mirovinskoga i zdravstvenoga sustava, opet se nude prastare tlapnje o pronatalitetnim politikama kao da će nestašica radne snage nastupiti tamo negdje od 2050. godine.
Prema posljednjim podacima HZMO-a u Hrvatskoj je 1.228.000 korisnika mirovina i 1 648.000 radno aktivnih osiguranika. Prošle godine prosječna dob onih koji su otišli u starosnu mirovinu bila je 64 godine i imali su prosječno 34 godine radnoga staža što im je osiguralo prosječnu mirovinu od 479,11 eura. Broj radno aktivnih osiguranika u dobi od 60 do 64 godine bio je nešto veći od 105.000, a samo je 28.000 umirovljenika bilo zaposleno na pola radnoga vremena. Ta je mogućnost uvedena tek 1. siječnja 2019. i krajnje je vrijeme da se zakonski okvir zapošljavanja
umirovljenika prilagodi trenutnoj situaciji na tržištu rada.
Dobitna kombinacija za sve
Ako u Hrvatskoj nedostaje veliki broj radnika najrazličitijih profila, ako smo svjetski rekorder po udjelu stanovnika u dobi od 60 do 74 godine, ako je odlazak u mirovinu istovremeno uputnica za bijedu i siromaštvo, zar je tako teško zaključiti da je što brojnije zapošljavanje umirovljenika dobitna kombinacija za sve? Država stimulira zapošljavanje osoba mlađih od 30 godina na neodređeno vrijeme tako da poslodavca oslobađa plaćanja doprinosa na zdravstvo (16,5 %) punih pet godina. Pod određenim uvjetima ta povlastica može trajati i godinu dana duže. Zar ne bi bilo razumno i u krajnjoj liniji pravično da poslodavci budu oslobođeni i plaćanja doprinosa na zdravstvo kod zapošljavanja umirovljenika?
Plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje je opravdano jer umirovljenici imaju pravo zatražiti ponovni izračun mirovine, plaćanje poreza na dohodak vezano je i za iznos mirovine, a ne samo za iznos plaće, ali plaćanje doprinosa za zdravstvo nije ništa drugo nego neopravdano financijsko kažnjavanje i umirovljenika i poslodavaca. Ministar financija Marko Primorac trebao bi odgovoriti na dva vrlo jednostavna pitanja: je li umirovljenik koje je radno aktivni osiguranik od neke koristi za državne financije? Ako je je odgovor pozitivan, a drugačiji ne može biti, treba odgovoriti i na drugo pitanje: što će sve učiniti da potakne i stimulira zapošljavanje što većega broja umirovljenika?