Svojim bahatim postavljanjem prema zahtjevima nezadovoljnih obrazovnih djelatnika je ovima vremenom kupio veliku podršku javnosti. Sve je kulminiralo krajem studenog, usred kampanje za predsjedničke izbore, s velikim prosvjedom na kojem su se okupili deseci tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića i posljedičnom kapitulacijom Vlade pred svim sindikalnim zahtjevima.
Gorčina, štrajkovi, prosvjedi
Do prije neki dan, činilo se da je Plenković dobro naučio lekciju iz 2019. godine. Danas ta tvrdnja, međutim, više nije ni izbliza neupitna. Usred superizborne godine, naime, nezadovoljstvo onih kojima plaće ovise o državnoj blagajni šiklja sa svih strana, otvarajući sve ozbiljniju mogućnost da serija predizbornih kampanja za izbore koji su na programu 2024. godine bude obilježena gorčinom, štrajkovima i prosvjedima.
Tako nešto svakako nije bilo planirano. Državna blagajna je itekako profitirala od inflacije i računalo se da postoji sasvim dovoljno novca da se zadovolje apetiti sindikata, koji poslovično bujaju u izbornim godinama, a ovaj put su itekako utemeljeni i u bizarno visokom rastu troškova života od 2022. godine naovamo.
Cjelovito rješenje do kraja 2023.? Zamalo
Vlada je tu trebala ispasti ultimativni pozitivac, Djed Mraz koji iz velike vreće dijeli novce državnim i javnim službenicima, nadajući se da će im se taj potez vratiti povjerenjem na glasačkim listićima. Nije, doista, zvučalo komplicirano. Ali, stvar je, čini se, na putu da ode u vrlo, vrlo krivom smjeru.
Kako? Pa… čini se da je i akcija “predizborni Djed Mraz” postala žrtvom aljkave improvizacije koja prati većinu poteza ove vlasti. Primjerice – lani je nezadovoljstvo u pravosuđu stišano, između ostalog, obećanjem da će se sustav plaća u sudstvu urediti cjelovitim zakonom do kraja 2023. godine. Naravno da se to nije dogodilo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vreća s poklonima iz Laponije
Nadalje, donosi se nova Uredba o koeficijentima za javne službenike, o kojoj ovise plaće za desetke tisuća zaposlenih. Iako se očekivalo da će se oko dokumenta tolike važnosti konzultirati i struka i zainteresirani sindikati – prijedlog već napisane Uredbe se samo spustio u javnost, kao vreća s poklonima iz Laponije.
Koeficijente je, kao naprimjer i čuveni Zakon o izbornim jedinicama, jednostavno odoka odrezao netko iz državne administracije. Po principu, pa svima će rasti plaće, što bi se ljudi bunili. Ali, eto, u kakvom nezahvalnom okruženju prosvijećena vlast živi, ključna riječ s naslovnica posljednjih dana je – štrajk.
Bujajuća količina entropije
Problem je u tome, kako smo nedavno i analizirali na Telegramu, što tako osjetljiv posao kao uravnoteženje koeficijenata plaća u različitim javnim djelatnostima jednostavno nije pametno provoditi u naelektriziranoj predizbornoj atmosferi. Radi se o reformi kakva će nužno proizvesti i dosta nezadovoljnika, stoga ju je uvijek pametno pokušati provesti na početku, a ne pri kraju mandata neke vlasti. No, žudnja za slikom predizbornog Djed Mraza je očito bila jača od racionalne analize rizika koji bi mogao zaprijetiti izbornim izgledima aktualne vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kaos je, dakle, prilično izgledna mogućnost za naredne, predizborne mjesece i tjedne. Pogotovo kad ga vlast dodatno potencira teško obranjivim (lex AP) i u ovom trenutku teško provedivim idejama (uvođenje vojne obuke). U zemlji koja još ne zna ni godišnje doba u kojem će ove godine izaći na najvažnije, parlamentarne izbore, možda takva količina entropije ne bi trebala ni čuditi. Kao što ni one koji je s vrha vlasti, što namjerno, što nenamjerno potiču, ne bi trebale začuditi ni njene posljedice. U biračkim kutijama.
Plenkovićevo obećanje povišica svima upravo se pretvara u moguću predizbornu katastrofu za HDZ
Namjeravano povećanje plaća u javnoj i državnoj upravi zasad je rezultiralo gorčinom i najavom štrajkova
Kaos je, dakle, prilično izgledna mogućnost za naredne, predizborne tjedne i mjesece. Pogotovo kad ga vlast dodatno potencira teško obranjivim (lex AP) i u ovom trenutku teško provedivim idejama (uvođenje vojne obuke)
Prije pet godina Andrej Plenković je napravio jednu od najvećih političkih pogrešaka otkad je došao na čelo Vlade. Podcijenio je nezadovoljstvo koje se opako valjalo u sustavu obrazovanja. Podcijenio je štrajk koji je krenuo u listopadu i na punih 36 radnih dana zatvorio učionice.
Svojim bahatim postavljanjem prema zahtjevima nezadovoljnih obrazovnih djelatnika je ovima vremenom kupio veliku podršku javnosti. Sve je kulminiralo krajem studenog, usred kampanje za predsjedničke izbore, s velikim prosvjedom na kojem su se okupili deseci tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića i posljedičnom kapitulacijom Vlade pred svim sindikalnim zahtjevima.
Gorčina, štrajkovi, prosvjedi
Do prije neki dan, činilo se da je Plenković dobro naučio lekciju iz 2019. godine. Danas ta tvrdnja, međutim, više nije ni izbliza neupitna. Usred superizborne godine, naime, nezadovoljstvo onih kojima plaće ovise o državnoj blagajni šiklja sa svih strana, otvarajući sve ozbiljniju mogućnost da serija predizbornih kampanja za izbore koji su na programu 2024. godine bude obilježena gorčinom, štrajkovima i prosvjedima.
Tako nešto svakako nije bilo planirano. Državna blagajna je itekako profitirala od inflacije i računalo se da postoji sasvim dovoljno novca da se zadovolje apetiti sindikata, koji poslovično bujaju u izbornim godinama, a ovaj put su itekako utemeljeni i u bizarno visokom rastu troškova života od 2022. godine naovamo.
Cjelovito rješenje do kraja 2023.? Zamalo
Vlada je tu trebala ispasti ultimativni pozitivac, Djed Mraz koji iz velike vreće dijeli novce državnim i javnim službenicima, nadajući se da će im se taj potez vratiti povjerenjem na glasačkim listićima. Nije, doista, zvučalo komplicirano. Ali, stvar je, čini se, na putu da ode u vrlo, vrlo krivom smjeru.
Kako? Pa… čini se da je i akcija “predizborni Djed Mraz” postala žrtvom aljkave improvizacije koja prati većinu poteza ove vlasti. Primjerice – lani je nezadovoljstvo u pravosuđu stišano, između ostalog, obećanjem da će se sustav plaća u sudstvu urediti cjelovitim zakonom do kraja 2023. godine. Naravno da se to nije dogodilo.
Vreća s poklonima iz Laponije
Nadalje, donosi se nova Uredba o koeficijentima za javne službenike, o kojoj ovise plaće za desetke tisuća zaposlenih. Iako se očekivalo da će se oko dokumenta tolike važnosti konzultirati i struka i zainteresirani sindikati – prijedlog već napisane Uredbe se samo spustio u javnost, kao vreća s poklonima iz Laponije.
Koeficijente je, kao naprimjer i čuveni Zakon o izbornim jedinicama, jednostavno odoka odrezao netko iz državne administracije. Po principu, pa svima će rasti plaće, što bi se ljudi bunili. Ali, eto, u kakvom nezahvalnom okruženju prosvijećena vlast živi, ključna riječ s naslovnica posljednjih dana je – štrajk.
Bujajuća količina entropije
Problem je u tome, kako smo nedavno i analizirali na Telegramu, što tako osjetljiv posao kao uravnoteženje koeficijenata plaća u različitim javnim djelatnostima jednostavno nije pametno provoditi u naelektriziranoj predizbornoj atmosferi. Radi se o reformi kakva će nužno proizvesti i dosta nezadovoljnika, stoga ju je uvijek pametno pokušati provesti na početku, a ne pri kraju mandata neke vlasti. No, žudnja za slikom predizbornog Djed Mraza je očito bila jača od racionalne analize rizika koji bi mogao zaprijetiti izbornim izgledima aktualne vlasti.
Kaos je, dakle, prilično izgledna mogućnost za naredne, predizborne mjesece i tjedne. Pogotovo kad ga vlast dodatno potencira teško obranjivim (lex AP) i u ovom trenutku teško provedivim idejama (uvođenje vojne obuke). U zemlji koja još ne zna ni godišnje doba u kojem će ove godine izaći na najvažnije, parlamentarne izbore, možda takva količina entropije ne bi trebala ni čuditi. Kao što ni one koji je s vrha vlasti, što namjerno, što nenamjerno potiču, ne bi trebale začuditi ni njene posljedice. U biračkim kutijama.