Nekad je nužno odabrati stranu

Poduzetnici za Telegram: Zašto smo od države odlučili tražiti odštetu zbog pandemije

Pričali smo se pet poduzetnika, koji uz potporu Udruge Glas poduzetnika, traže obeštećenje zbog mjera stožera i, smatraju, neadekvatne pomoći Vlade

“Do prije 15 mjeseci naša agencija radila je odlično, s izvrsnim prihodima i poslovanjem koje je bilo stabilno. Prije pandemije smo zato počeli i sa širenjem koje nam je trebalo donijeti još veći rast i razvoj. Nažalost, krajem ožujka 2020. sve je stalo. I više ništa nije bilo isto”.

Tomica Drvar-Trtinjak, čije smo riječi ovdje citirali, vlasnik je putničke agencije iz Varaždina, specijalizirane za putovanja na evente, koncerte i sportske događaje. Njegova firma, dakle, pripada branši koja je bila posebno pogođena pandemijom jer je, kako i sam kaže, u proljeće prošle godine “sve stalo”.

Godinu i pol kasnije, Drvar je jedan od petorice poduzetnika koji su, zbog odluka Stožera civilne zaštite za koje smatraju da su diskriminatorne i Vladinih gospodarskih mjera koje ocjenjuju neadekvatnima, odlučili krenuti u neizvjestan sudski proces: tužiti državu i tražiti obeštećenje.

Pet tužbi za obeštećenje

Njihov potez, koji financijski i logistički podržava Udruga Glas poduzetnika, najavljen je ovog tjedna na konferenciji za novinare. UGP je Državnom odvjetništvu uručio pet zahtjeva za mirno rješavanje spora. To je, pojasnili su, uobičajen korak u proceduri – ako u roku od tri mjeseca država ne reagira, otvara se, kažu, prostor za podnošenje tužbe redovnom sudu.

Ne radi se, dakle, o zahtjevima za ocjenu ustavnosti antikorona mjera o kojima je Ustavni sud dosad u nekoliko navrata odlučivao. “Ovo su tužbe za obeštećenje, prve takve u Hrvatskoj, koje podiže pet tvrtki, uz potporu UGP-a. Ako mirenje ne uspije, onda se ide na tužbu, pred trgovačkim sudom ili općinskim sudovima”, kaže predsjednik UGP-a Hrvoje Bujas.

Svih pet tvrtki prije pandemije bile su profitabilne, ističe Bujas. Pritom, predstavljaju sektore koje je pandemija snažno pogodila – uz spomenutu specijaliziranu agenciju, tu je još i jedna turistička i putnička agencija, wine bar, obiteljski restoran te sezonski obrt.

‘Živimo iz mjeseca u mjesec’

Telegram je ovog tjedna razgovarao s pet poduzetnika koji su odlučili tužiti državu. Svi se oni žale na slične probleme: agoniju koju prolaze u okolnostima pandemije ne znajući hoće li im poslovanje preživjeti; odluke Stožera koje smatraju spornima; kašnjenje Vladinih potpora za plaće radnika; mjere kojima bi država pomogla samim firmama, a koje ocjenjuju nedostatnima.

“Unatrag 15 mjeseci mi poslodavci živimo doslovno iz mjeseca u mjesec, ne znajući što će biti sljedeći. Hoćemo li dobiti mjere, hoćemo li zatvoriti tvrtku i hoće li propasti? Osobno, da sam znao da će biti ovakva situacija, još za prvog lockdowna bih zatvorio tvrtku pa neka se država pobrine za zaposlenike i na kraju i za sve ono što bi naši kupci izgubili”, razočarano objašnjava Tomica Drvar.

U odnosu na 2019. godinu, tvrdi, pad prometa im je lani bio 90 posto. “Ni jedna tvrtka koliko god jaka bila ne može preživjeti takav pad, no mi smo ga preživjeli. 15 mjeseci doslovno pozajmljujemo novac da održimo tvrtku na životu i da na kraju naši kupci ne izgube svoje uplaćene aranžmane”, dodaje, nezadovoljan i postupanjem banaka koje su im, kaže, “okrenule leđa”.

‘Ježeve muke’ s kreditima

Njegov kolega iz Kaštel Štafilića Ivica Prnjak u turizmu je više od 20 godina, a zadnje četiri ima turističku i putničku agenciju. Organizira izlete, prijevoz putnika, iznajmljivanje brodova… U agenciji je, kaže, imao zaposlene samo sezonske djelatnike pa lani nije nikoga niti angažirao jer posla nije ni bilo.

Kad ga pitamo što misli o Vladinim mjerama za pomoć gospodarstvu, uzvraća: „Nisam vidio nikakvu pomoć gospodarstvu, nego isključivo za zaposlenike firmi“. A da Vlada nije davala potpore za očuvanje radnih mjesta, uvjeren je, radnici bi završili na zavodu za zapošljavanje gdje bi im država opet morala isplatiti naknade. Za covid kredite, pak, veli da je njegov zahtjev triput odbijen, a da je i u razgovoru s drugim kolegama shvatio da su to bile „ježeve muke za dobiti“.

Kašnjenje potpora za radnike

Oni koji su, pak, konkurirali za potporu za očuvanje radnih mjesta – tzv. državni minimalac koji je u početku iznosio 3250 kuna, a onda do 4000 kuna po radniku – podsjećaju na muke s realizacijom te mjere. U više navrata pisali smo o kašnjenju tih potpora, ne samo u jeku lanjskog lockdowna, nego i kasnije, tijekom prošlog ljeta, pa opet početkom ove godine.

Kasnile su i tijekom jesenskog zatvaranja, priča nam Nikola Božić, vlasnik restorana u Varaždinskim Toplicama. „Znate kad sam dobio navodnu potporu za studeni? U drugoj polovini veljače. Kasnili su preko 40 dana, a ja da bih mogao konkurirati za potporu, moram zakonski plaću za studeni isplatiti do 31. prosinca“, objašnjava.

Zatvaranje preko noći

Do kraja prosinca „morao sam izmisliti novce jer mjesec dana nisam radio, naprasno sam zatvoren“, kaže Božić skrećući pozornost na još jedan element koji poduzetnici smatraju spornim – naglo donošenje odluka. Prisjeća se da je jedan petak poslijepodne u studenom dobio obavijest da od ponoći mora zatvoriti, to je bila odluka županijskog stožera.

„A ja sam taj vikend imao rasprodan, Mate Janković mi je bio u gostima. Prodao sam sto menija za tri dana, za to sam nabavio namirnice… Ne možeš mi tako preko noći zatvoriti… To je odlučio županijski stožer, ali je amenovao nacionalni“, priča Božić koji je u pandemiji, kako bi opstao, osmislio i novi projekt, dostave domaćih delicija po Hrvatskoj.

Nismo kao Amerika, ali…

Mnoge druge države, uvjereni su naši sugovornici, adekvatnije su pomagale poduzetnicima tijekom pandemije. „Moj prijatelj u Beču ima restoran, dobio je 80 posto prometa, zamislite to! A mi niš, mi batinu. Pa ne može to tako“, uspoređuje Zdravko Gojanović koji, među ostalim, 25 godina radi kao sezonski obrtnik.

Shvaća, kaže, da Hrvatska nije toliko moćna kao, na primjer Amerika – priča pritom o svom drugom prijatelju koji ima restoran u Sjevernoj Karolini i kakvu je on pomoć dobio od države – no napominje da je ovo već druga sezona „u kojoj mi gubimo, koliko god ona u ovom trenutku bila relativno dobra“.

„Ali ne možemo raditi samo šest tjedana, a stvoriti vrijednost za godinu dana poslovanja. To nije moguće, nismo mi mađioničari“, govori Gojanović.

Što će biti s tužbama?

Primjer Austrije i Njemačke spominju i ostali poduzetnici. Vlada je kopirala austrijske i njemačke epidemiološke mjere, pa je „tako mogla i po pitanju naknade poduzetnicima”, kao određeni postotak prometa u odnosu na prethodnu godinu, smatra Dean Rumora, vlasnik wine bara iz Rijeke. Njegov objekt ne radi jer im terasa, kaže, nije dovoljna.

Nakon slanja zahtjeva za mirno rješenje spora, počelo je razdoblje od 90 dana u kojem čekaju na reakciju države. Hrvoje Bujas ne misli da će u ta tri mjeseca država biti spremna na nekakav dogovor. „Bili smo spremni odmah ići na sud, ali ovakva je procedura. Osobno smatram da od mirenja neće biti ništa“, otvoren je Bujas.

A od samih tužbi? Ishod je, naravno, nemoguće predvidjeti, a jedino što je prilično izvjesno jest da bi sudski procesi mogli potrajati. „To će biti dugotrajni procesi, a presude će doći na dnevni red neke druge Vlade“, procjenjuje Rumora koji se nada da će ovo možda ipak biti prilika „da nas Vlada počne slušati“.

Bolje nego pisati po Facebooku

„Da nešto ne očekujem, ne bih se ni upuštao u ovo“, kaže, pak, Gojanović, pa nastavlja: „Očekujem da se ispoštuje moje osnovno zakonsko pravo na rad. A ako si nekoga zatvorio, izvoli ga i obeštetiti“. I Tomica Drvar misli da bi proces mogao trajati dugo i uvjeren je da će „Vlada naći sve moguće načine da otegne sa suđenjem“. Ipak, siguran je i u pozitivan ishod za poduzetnike.

Ivica Prnjak smatra da bi za poduzetnike najbolja solucija bila kada bi „država priznala grešku i da nas nisu obeštetili kako su trebali“. Ali njegova je osobna satisfakcija, tvrdi, i u tome da je nešto poduzeo: „Ako želimo nešto mijenjati, moramo nešto pokrenuti. Ništa se nije napravilo ako samo govorimo jedan drugome kad sjednemo na kavu i pišemo po Facebooku“.