Takav zaključak proizlazi iz izdvojenog mišljenja koje su potpisali ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec. Problem s mogućnošću dvostrukog glasanja, pritom, nije nov i nije posljedica aktualnih izmjena Zakona o izbornim jedinicama, nego kaosa u sustavu prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta. Kaosa u koji se Vlada, uz podršku većine u Ustavnom sudu, nije htjela dirati kod posljednjih promjena zakona.
Dvostruko pravo glasa
Izvor problema je poznati nerazmjer broja ljudi u Registru birača i na Popisu stanovništva, po kojem ispada da pravo glasa ima skoro pola milijuna birača više nego što u Hrvatskoj živi punoljetnih osoba. Dio te razlike proizlazi iz činjenice da ljudi koji se na duže vrijeme odsele iz Hrvatske ne odjavljuju prebivalište u RH – obično kako bi i dalje mogli vući određena prava na to ime. Jedno od tih prava je i pravo glasanja na svim izborima u Hrvatskoj, dakle i onima za EU parlament.
Ako su, nadalje, ti ljudi ostvarili dugotrajno prebivalište u drugoj zemlji EU-a, na osnovu toga također mogu glasati na izborima za Europski parlament. Slikovito, ako se netko iz, recimo, Našica odselio u, recimo, Njemačku i tamo bio dovoljno dugo, na izborima za europski parlament 9. lipnja moći će glasati i za njemačke europarlamentarce, ali i za one koji se biraju u Hrvatskoj.
“Mogućnost dvostrukog glasa određene skupine hrvatskih birača posljedica je izostanka učinkovitog mehanizma kontrole neispravnosti i promjene takvih podataka o biračima u Registar birača. Štoviše, bez učinkovite kontrole otvara se mogućnost da nezakonitim korištenjem prebivališta u Republici Hrvatskoj, na EU izborima glasaju i oni birači koji ne žive i nikad nisu živjeli u Europskoj uniji”, kaže se u izdvojenom mišljenju trojke iz Ustavnog suda.
Strah od nezadovoljstva gubitkom povlastica
U svom mišljenju su, osim ozbiljnijeg angažmana u MUP-u i Ministarstvu pravosuđa i uprave, ponudili i druga rješenja kako smanjiti nepodnošljivi nerazmjer u broju birača po Registru i Popisu stanovništva. Primjerice, da se podaci o prebivalištu upare s Registrom poreznih obveznika, kao i s bazom podataka u vlasništvu Zavoda za zapošljavanje. U prvom slučaju bi se vidjeli oni koji su prijavili boravište u inozemstvu zbog izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, a u drugom oni koji su prijavljeni kao tražitelji zaposlenja, ali im se ne isplaćuje naknada s obzirom na to da se ne javljaju redovito Zavodu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Troje potpisnika izdvojenog mišljenja pretpostavlja da je neuvođenje reda u podatke u Registru birača motivirano “strahom od političkih posljedica koje bi mogle slijediti iz neminovne činjenice da će kod značajnog dijela osoba doći do promjene statusa, a time i gubitka povlastica”. Pa, eto, i dalje imamo skoro pola milijuna birača više nego punoljetnih stanovnika, kao i građane koji bi mogli iskoristiti dvostruko pravo glasa na izborima za Europski parlament.
Prosjek umjesto usporedbe broja birača
No, to je samo dio zamjerki koje Abramović, Kušan i Selanec detaljno stavljaju na teret većini u Ustavnom sudu koja je odobrila izmjene Zakona o izbornim jedinicama. Iako je u javnosti dosta pisano o cijelom krajnje netransparentnom procesu izmjena tog zakona, u drugom planu je ostala matematička vratolomija kojom se uspjelo nagurati čudesne Plenkovićeve izborne jedinice u okvir od maksimalno pet posto razlike u broju birača u njima.
Naime, broj birača se više ne uspoređuje između svake od izbornih jedinica. Nego se izračunava prosjek broja birača u svim izbornim jedinicama, pa se u odnosu na taj prosjek gleda da odstupanje broja birača bude maksimalno pet posto. Jasno je da to otvara mogućnost ozbiljnijeg nerazmjera težine glasa u različitim izbornim jedinicama. Štoviše, kako je primijetilo troje ustavnih sudaca, ovim se ide protiv Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, točnije članka 39. u kojem stoji da “se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od +- 5 posto”. Ne spominje se nikakav prosjek.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šolta se vidi “s ponistre”, ali je u izbornoj jedinici s Kninom
Abramović, Kušan i Selanec se stoga protive Vladinom objašnjenju, koje je veselo prihvatila i većina u Ustavnom sudu, o “tehničkim” izmjenama zakona. Tvrde kako se njima išlo direktno protiv ne samo odluke istog tog Ustavnog suda iz 2023. godine, nego i cijelog niza odluka Ustavnog suda u posljednjih 15-ak godina. “Većina odustaje od temeljnih materijalnih i postupovnih mehanizama zaštite ustavnog jamstva jednakog biračkog prava koje je Ustavni sud s manje ili više uspjeha gradio od 2010. nadalje, do prošlogodišnje odluka iz veljače 2023.”, kaže se u izdvojenom mišljenju.
“Tehničke” izmjene svakako nisu ni one koje – unatoč stavu Ustavnog suda iz prošle godine – dodatno narušavaju teritorijalni kontinuitet upravnih jedinica. Dok su izborne jedinice iz starog zakona razdvajale četiri županije, sad ih je u različitim izbornim jedinicama sedam, a čak je 22 posto građana promijenilo izbornu jedinicu.
No, bizarnost posljednjih izmjena najviše se vidi na konkretnim primjerima. Trojac ustavnih sudaca navodi primjer dva bliska i po svemu povezana naselja u Zadarskom zaleđu, Islam Grčki i Islam Latinski. Prvi je s većinom Zadarske županije ostao u Devetoj izbornoj jedinici, a drugi je u Sedmoj, zajedno s, recimo, 250-ak km udaljenima Kutinom i Siskom. “Iako se vidi sa splitske ponistre, polovica otoka Šolte je sada u istoj izbornoj jedinici kao i Knin”, još je jedan od niza primjera teritorijalnih nelogičnosti koji se navode u izdvojenom mišljenju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pobjeda “pristupa blagonaklonosti” prema Vladi
Naravno, ovo troje ustavnih sudaca osvrće se i na zapanjujuću netransparentnost koja je pratila donošenje zakonskih izmjena – protiv čega se javno pobunila i struka, ali i na način na koji je preko svega olako prešla većina u Ustavnom sudu. Naime, iako je u procesu donošenja odluke kojom je lani stari Zakon o izbornim jedinicama proglašen neustavnim provedena široka savjetodavna rasprava s predstavnicima struke, to se ovaj put nije dogodilo.
“Većina je očigledno procijenila da u odnosu na postupak od prije samo godinu dana posjeduje dovoljno stručnog znanja, kako iz ustavnopravnog područja, tako i iz drugih znanstvenih disciplina kao što su matematika, statistika i demografija, da samostalno ocijeni objektivnost i uvjerljivost razloga koje je Ustavnom sudu predočila Vlada”, smatraju Abramović, Kušan i Selanec.
Ono kako je većina u Ustavnom sudu pristupila ocjenjujući ustavnost kontroverzne, netransparentne i očito manjkave izmjene Zakona o izbornim jedinicama ovaj trojac ocjenjuje kao “pristup blagonaklonosti” prema zakonodavcu i Vladi. Taj pristup je, zaključuju, “odraz odustajanja većine od temeljne uloge Ustavnog suda u području od najviše ustavne važnosti: demokratsko uređenje političkog odlučivanja u društvenoj zajednici ustrojeno na stvarnoj ravnopravnosti njenih građana i građanki”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posljedica kaosa oko HDZ-ovih nakaradnih izbornih jedinica - ugrožena je i regularnost europskih izbora
Troje ustavnih sudaca ukazalo na cijeli niz neustavnih propusta u novom zakonu
Hrvatski građani koji nisu odjavili prebivalište, a duže vrijeme žive u inozemstvu, mogu za EU parlament glasati i u Hrvatskoj i u zemlji u koju su iselili
Da su kontroverzne izmjene Zakona o izbornim jedinicama bile nedovoljne za osiguranje jednakosti prava glasa u Hrvatskoj, poznato je praktički otkad ih je Vlada predložila. Ono što je novo, a otkriva se pažljivim iščitavanjem nedavno objavljenih izdvojenih mišljenja uz odluku Ustavnog suda kojom je tim izmjenama dano zeleno svjetlo, proširuje problem izvan granica Hrvatske. Naime, postojeća zakonska rješenja i kaos u domaćim registrima, omogućavaju dijelu hrvatskih državljana dvostruko pravo glasa na izborima za Europski parlament.
Takav zaključak proizlazi iz izdvojenog mišljenja koje su potpisali ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec. Problem s mogućnošću dvostrukog glasanja, pritom, nije nov i nije posljedica aktualnih izmjena Zakona o izbornim jedinicama, nego kaosa u sustavu prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta. Kaosa u koji se Vlada, uz podršku većine u Ustavnom sudu, nije htjela dirati kod posljednjih promjena zakona.
Dvostruko pravo glasa
Izvor problema je poznati nerazmjer broja ljudi u Registru birača i na Popisu stanovništva, po kojem ispada da pravo glasa ima skoro pola milijuna birača više nego što u Hrvatskoj živi punoljetnih osoba. Dio te razlike proizlazi iz činjenice da ljudi koji se na duže vrijeme odsele iz Hrvatske ne odjavljuju prebivalište u RH – obično kako bi i dalje mogli vući određena prava na to ime. Jedno od tih prava je i pravo glasanja na svim izborima u Hrvatskoj, dakle i onima za EU parlament.
Ako su, nadalje, ti ljudi ostvarili dugotrajno prebivalište u drugoj zemlji EU-a, na osnovu toga također mogu glasati na izborima za Europski parlament. Slikovito, ako se netko iz, recimo, Našica odselio u, recimo, Njemačku i tamo bio dovoljno dugo, na izborima za europski parlament 9. lipnja moći će glasati i za njemačke europarlamentarce, ali i za one koji se biraju u Hrvatskoj.
“Mogućnost dvostrukog glasa određene skupine hrvatskih birača posljedica je izostanka učinkovitog mehanizma kontrole neispravnosti i promjene takvih podataka o biračima u Registar birača. Štoviše, bez učinkovite kontrole otvara se mogućnost da nezakonitim korištenjem prebivališta u Republici Hrvatskoj, na EU izborima glasaju i oni birači koji ne žive i nikad nisu živjeli u Europskoj uniji”, kaže se u izdvojenom mišljenju trojke iz Ustavnog suda.
Strah od nezadovoljstva gubitkom povlastica
U svom mišljenju su, osim ozbiljnijeg angažmana u MUP-u i Ministarstvu pravosuđa i uprave, ponudili i druga rješenja kako smanjiti nepodnošljivi nerazmjer u broju birača po Registru i Popisu stanovništva. Primjerice, da se podaci o prebivalištu upare s Registrom poreznih obveznika, kao i s bazom podataka u vlasništvu Zavoda za zapošljavanje. U prvom slučaju bi se vidjeli oni koji su prijavili boravište u inozemstvu zbog izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, a u drugom oni koji su prijavljeni kao tražitelji zaposlenja, ali im se ne isplaćuje naknada s obzirom na to da se ne javljaju redovito Zavodu.
Troje potpisnika izdvojenog mišljenja pretpostavlja da je neuvođenje reda u podatke u Registru birača motivirano “strahom od političkih posljedica koje bi mogle slijediti iz neminovne činjenice da će kod značajnog dijela osoba doći do promjene statusa, a time i gubitka povlastica”. Pa, eto, i dalje imamo skoro pola milijuna birača više nego punoljetnih stanovnika, kao i građane koji bi mogli iskoristiti dvostruko pravo glasa na izborima za Europski parlament.
Prosjek umjesto usporedbe broja birača
No, to je samo dio zamjerki koje Abramović, Kušan i Selanec detaljno stavljaju na teret većini u Ustavnom sudu koja je odobrila izmjene Zakona o izbornim jedinicama. Iako je u javnosti dosta pisano o cijelom krajnje netransparentnom procesu izmjena tog zakona, u drugom planu je ostala matematička vratolomija kojom se uspjelo nagurati čudesne Plenkovićeve izborne jedinice u okvir od maksimalno pet posto razlike u broju birača u njima.
Naime, broj birača se više ne uspoređuje između svake od izbornih jedinica. Nego se izračunava prosjek broja birača u svim izbornim jedinicama, pa se u odnosu na taj prosjek gleda da odstupanje broja birača bude maksimalno pet posto. Jasno je da to otvara mogućnost ozbiljnijeg nerazmjera težine glasa u različitim izbornim jedinicama. Štoviše, kako je primijetilo troje ustavnih sudaca, ovim se ide protiv Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, točnije članka 39. u kojem stoji da “se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od +- 5 posto”. Ne spominje se nikakav prosjek.
Šolta se vidi “s ponistre”, ali je u izbornoj jedinici s Kninom
Abramović, Kušan i Selanec se stoga protive Vladinom objašnjenju, koje je veselo prihvatila i većina u Ustavnom sudu, o “tehničkim” izmjenama zakona. Tvrde kako se njima išlo direktno protiv ne samo odluke istog tog Ustavnog suda iz 2023. godine, nego i cijelog niza odluka Ustavnog suda u posljednjih 15-ak godina. “Većina odustaje od temeljnih materijalnih i postupovnih mehanizama zaštite ustavnog jamstva jednakog biračkog prava koje je Ustavni sud s manje ili više uspjeha gradio od 2010. nadalje, do prošlogodišnje odluka iz veljače 2023.”, kaže se u izdvojenom mišljenju.
“Tehničke” izmjene svakako nisu ni one koje – unatoč stavu Ustavnog suda iz prošle godine – dodatno narušavaju teritorijalni kontinuitet upravnih jedinica. Dok su izborne jedinice iz starog zakona razdvajale četiri županije, sad ih je u različitim izbornim jedinicama sedam, a čak je 22 posto građana promijenilo izbornu jedinicu.
No, bizarnost posljednjih izmjena najviše se vidi na konkretnim primjerima. Trojac ustavnih sudaca navodi primjer dva bliska i po svemu povezana naselja u Zadarskom zaleđu, Islam Grčki i Islam Latinski. Prvi je s većinom Zadarske županije ostao u Devetoj izbornoj jedinici, a drugi je u Sedmoj, zajedno s, recimo, 250-ak km udaljenima Kutinom i Siskom. “Iako se vidi sa splitske ponistre, polovica otoka Šolte je sada u istoj izbornoj jedinici kao i Knin”, još je jedan od niza primjera teritorijalnih nelogičnosti koji se navode u izdvojenom mišljenju.
Pobjeda “pristupa blagonaklonosti” prema Vladi
Naravno, ovo troje ustavnih sudaca osvrće se i na zapanjujuću netransparentnost koja je pratila donošenje zakonskih izmjena – protiv čega se javno pobunila i struka, ali i na način na koji je preko svega olako prešla većina u Ustavnom sudu. Naime, iako je u procesu donošenja odluke kojom je lani stari Zakon o izbornim jedinicama proglašen neustavnim provedena široka savjetodavna rasprava s predstavnicima struke, to se ovaj put nije dogodilo.
“Većina je očigledno procijenila da u odnosu na postupak od prije samo godinu dana posjeduje dovoljno stručnog znanja, kako iz ustavnopravnog područja, tako i iz drugih znanstvenih disciplina kao što su matematika, statistika i demografija, da samostalno ocijeni objektivnost i uvjerljivost razloga koje je Ustavnom sudu predočila Vlada”, smatraju Abramović, Kušan i Selanec.
Ono kako je većina u Ustavnom sudu pristupila ocjenjujući ustavnost kontroverzne, netransparentne i očito manjkave izmjene Zakona o izbornim jedinicama ovaj trojac ocjenjuje kao “pristup blagonaklonosti” prema zakonodavcu i Vladi. Taj pristup je, zaključuju, “odraz odustajanja većine od temeljne uloge Ustavnog suda u području od najviše ustavne važnosti: demokratsko uređenje političkog odlučivanja u društvenoj zajednici ustrojeno na stvarnoj ravnopravnosti njenih građana i građanki”.