Radi se o milijardama koje treba potrošiti prije kraja ovog desetljeća. Resorni ministar stoga je odmah javno reagirao: „Ova informacija oko neobjave poziva ne stoji“, ustvrdio je Šime Erlić.
Percepcija EU novca
Ministar je detaljno objasnio zašto ta informacija nije točna: razna ministarstva, od unutarnjih poslova do poljoprivrede, objavila su dosad 15 poziva za novo financijsko razdoblje. Novac se, dakle, počeo trošiti.
Ipak, u kontekstu tempa trošenja tog novca, to nije najvažnija informacija. Bitnije je ono što je ministar na kraju potvrdio – da iz područja tzv. kohezijske politike još nije raspisan niti jedan poziv. A upravo je to ono što se u javnosti percipira kao europski novac. I to ne bez razloga.
Kada MUP, na primjer, objavi natječaj za europska sredstva, onda se radi o relativno skromnim iznosima, nekoliko milijuna, eventualno desetaka milijuna eura, za projekte koji široj javnosti znače malo ili ništa. Kada se natječaj raspisuje za kohezijsku politiku, onda se često realiziraju goleme, javno prepoznatljive investicije. Kao, na primjer, Pelješki most.
U pitanju su milijarde
Država, prema tome, još nije krenula trošiti taj – uz poljoprivredu – financijski najizdašniji dio europskih fondova. Pod Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU su dva programa, ukupno vrijedna više od 6,7 milijardi eura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To znači da je gotovo svaki treći euro koji nam je na raspolaganju narednih godina upravo iz ova dva programa. Uostalom, i sam ministar kaže da će baš ova sredstva „pokrenuti novi veliki investicijski ciklus u Hrvatskoj“. Erlić najavljuje da će prvih 15 poziva za ta sredstva biti objavljeno do kraja godine.
Nestajuće ambicije
Međutim, Vladin originalni plan bio je bitno ambiciozniji. Na početku godine objavljeni su indikativni rasporedi za raspisivanje natječaja iz kojih je vidljivo da je neke pozive država mislila otvoriti još u proljeće. No, u kasnijim verzijama, došlo je do niza odgoda. Još krajem kolovoza pitali smo resorno Ministarstvo zašto se to dogodilo.
“Prva verzija indikativnog godišnjeg plana poziva objavljena je neposredno nakon odobrenja Programa konkurentnost i kohezija. Indikativni plan se, sukladno regulativi, redovito ažurira i objavljuje prema dostavljenim informacijama posredničkih tijela prve razine”, odgovorili su nam tada na upit. Tada su tvrdili i da će do kraja godine biti objavljena 34 poziva. Sada ministar govori o 15 u ovoj godini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problemi s rokovima
Kašnjenje ovih natječaja, a time i investicija, problematično je prije svega zbog relativno kratkih rokova u kojima novac mora biti potrošen – finalni datum je kraj 2029. Sada se to čini daleko, ali često se radi o zahtjevnim projektima koji traže puno pripreme i papirologije, i s kakvima je država dosad imala golemih problema u realizaciji i poštivanju rokova.
Uostalom, dovoljno je sjetiti se iskustva s Fondom solidarnosti. Još u siječnju 2021. Telegram je pisao da se država nije dovoljno dobro pripremila – a krajnji rok je bio “daleki” lipanj 2022. – da poslu pristupa aljkavo i da kasni upravo s objavom poziva, te da bi to moglo ugroziti trošenje europskih sredstava. To se i potvrdilo. Vlada je na kraju morala tražiti odgodu rokova, što je bila presedanska odluka.
Nikad više novca
Ministrov istup skrenuo je pozornost i na dodatni problem, o kojem se gotovo uopće ne priča: na raspolaganju nam je najviše europskih sredstava ikad. To je činjenica kojom se premijer Andrej Plenković rado hvali jer to i djeluje isključivo kao sjajna vijest. Ali mogla bi se pretvoriti u svoju suprotnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Resorni ministar kaže da je dosad država bila fokusirana na Nacionalni plan oporavka i otpornosti i Fond solidarnosti. Paraleleno, dakle, trošimo (ili smo donedavno trošili) sredstva iz nekoliko EU izvora – Fond solidarnosti, stari EU proračun (do kraja ove godine), NPOO (do 2026.), i sada novi EU proračun (do kraja 2029.).
Nisu samo slatke brige
Za to treba stručnih ljudi u državnoj upravi, kojih notorno nedostaje, uređena papirologija, što u Hrvatskoj često nije slučaj, u krajnjoj liniji dovoljno izvođača radova i radnika, što je u zadnje vrijeme također problematično.
Prije tri godine, ugledni briselski think tank Bruegel procijenio je da bi neke države mogle imati problema s apsorpcijom silnih milijardi baš zato što istovremeno moraju trošiti novac iz različitih EU izvora, a za to nemaju kapaciteta. U slučaju Hrvatske se, očito, potvrđuje da to doista nije tako slatka briga, kao što bi se na prvu moglo pomisliti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prava istina o natječajima za milijarde iz EU: premijer se hvali, ali Hrvatska neshvatljivo kiksa
Radi se o novcu koji treba potrošiti prije kraja desetljeća na složene projekte kao što je bio Pelješki most
Kašnjenje ovih natječaja, a time i investicija, problematično je prije svega zbog relativno kratkih rokova u kojima novac mora biti potrošen - finalni datum je kraj 2029. Sada se to čini daleko, ali dovoljno je prisjetiti se kakvih je država dosad imala problema u realizaciji i poštivanju rokova
Kuloarske informacije iz Bruxellesa nisu zvučale najbolje: Hrvatska je, uz Sloveniju, jedina članica Europske unije koja još nije raspisala nijedan natječaj za novo programsko razdoblje, dakle za trošenje europskog novca iz novog EU proračuna.
Radi se o milijardama koje treba potrošiti prije kraja ovog desetljeća. Resorni ministar stoga je odmah javno reagirao: „Ova informacija oko neobjave poziva ne stoji“, ustvrdio je Šime Erlić.
Percepcija EU novca
Ministar je detaljno objasnio zašto ta informacija nije točna: razna ministarstva, od unutarnjih poslova do poljoprivrede, objavila su dosad 15 poziva za novo financijsko razdoblje. Novac se, dakle, počeo trošiti.
Ipak, u kontekstu tempa trošenja tog novca, to nije najvažnija informacija. Bitnije je ono što je ministar na kraju potvrdio – da iz područja tzv. kohezijske politike još nije raspisan niti jedan poziv. A upravo je to ono što se u javnosti percipira kao europski novac. I to ne bez razloga.
Kada MUP, na primjer, objavi natječaj za europska sredstva, onda se radi o relativno skromnim iznosima, nekoliko milijuna, eventualno desetaka milijuna eura, za projekte koji široj javnosti znače malo ili ništa. Kada se natječaj raspisuje za kohezijsku politiku, onda se često realiziraju goleme, javno prepoznatljive investicije. Kao, na primjer, Pelješki most.
U pitanju su milijarde
Država, prema tome, još nije krenula trošiti taj – uz poljoprivredu – financijski najizdašniji dio europskih fondova. Pod Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU su dva programa, ukupno vrijedna više od 6,7 milijardi eura.
To znači da je gotovo svaki treći euro koji nam je na raspolaganju narednih godina upravo iz ova dva programa. Uostalom, i sam ministar kaže da će baš ova sredstva „pokrenuti novi veliki investicijski ciklus u Hrvatskoj“. Erlić najavljuje da će prvih 15 poziva za ta sredstva biti objavljeno do kraja godine.
Nestajuće ambicije
Međutim, Vladin originalni plan bio je bitno ambiciozniji. Na početku godine objavljeni su indikativni rasporedi za raspisivanje natječaja iz kojih je vidljivo da je neke pozive država mislila otvoriti još u proljeće. No, u kasnijim verzijama, došlo je do niza odgoda. Još krajem kolovoza pitali smo resorno Ministarstvo zašto se to dogodilo.
“Prva verzija indikativnog godišnjeg plana poziva objavljena je neposredno nakon odobrenja Programa konkurentnost i kohezija. Indikativni plan se, sukladno regulativi, redovito ažurira i objavljuje prema dostavljenim informacijama posredničkih tijela prve razine”, odgovorili su nam tada na upit. Tada su tvrdili i da će do kraja godine biti objavljena 34 poziva. Sada ministar govori o 15 u ovoj godini.
Problemi s rokovima
Kašnjenje ovih natječaja, a time i investicija, problematično je prije svega zbog relativno kratkih rokova u kojima novac mora biti potrošen – finalni datum je kraj 2029. Sada se to čini daleko, ali često se radi o zahtjevnim projektima koji traže puno pripreme i papirologije, i s kakvima je država dosad imala golemih problema u realizaciji i poštivanju rokova.
Uostalom, dovoljno je sjetiti se iskustva s Fondom solidarnosti. Još u siječnju 2021. Telegram je pisao da se država nije dovoljno dobro pripremila – a krajnji rok je bio “daleki” lipanj 2022. – da poslu pristupa aljkavo i da kasni upravo s objavom poziva, te da bi to moglo ugroziti trošenje europskih sredstava. To se i potvrdilo. Vlada je na kraju morala tražiti odgodu rokova, što je bila presedanska odluka.
Nikad više novca
Ministrov istup skrenuo je pozornost i na dodatni problem, o kojem se gotovo uopće ne priča: na raspolaganju nam je najviše europskih sredstava ikad. To je činjenica kojom se premijer Andrej Plenković rado hvali jer to i djeluje isključivo kao sjajna vijest. Ali mogla bi se pretvoriti u svoju suprotnost.
Resorni ministar kaže da je dosad država bila fokusirana na Nacionalni plan oporavka i otpornosti i Fond solidarnosti. Paraleleno, dakle, trošimo (ili smo donedavno trošili) sredstva iz nekoliko EU izvora – Fond solidarnosti, stari EU proračun (do kraja ove godine), NPOO (do 2026.), i sada novi EU proračun (do kraja 2029.).
Nisu samo slatke brige
Za to treba stručnih ljudi u državnoj upravi, kojih notorno nedostaje, uređena papirologija, što u Hrvatskoj često nije slučaj, u krajnjoj liniji dovoljno izvođača radova i radnika, što je u zadnje vrijeme također problematično.
Prije tri godine, ugledni briselski think tank Bruegel procijenio je da bi neke države mogle imati problema s apsorpcijom silnih milijardi baš zato što istovremeno moraju trošiti novac iz različitih EU izvora, a za to nemaju kapaciteta. U slučaju Hrvatske se, očito, potvrđuje da to doista nije tako slatka briga, kao što bi se na prvu moglo pomisliti.