Prvi istup profesora koji je pozitivno ocijenio onaj komični uradak dr. Banožića: 'Pa mnogi su tako napredovali'
Telegram je razgovarao s profesorom iz čije je knjige ministar obrane obilato prepisivao i htio to iskoristiti za dobivanje nove akademske titule
Umirovljeni osječki profesor u velikom istupu za Telegram tvrdi kako u slučaju Banožićevog priručnika nije riječ ni o kakvom presedanu, već o praksi temeljem koje napreduju brojni nastavnici. Dojma je i da je u cijelom ovom slučaju "riječ o gotovo smiješnom pretjerivanju" te da hrvatsko visoko školstvo ima daleko većih i aktualnijih problema.
Od samog e-priručnika Marija Banožića – u kojem je 2020. ozbiljno proglasio MySpace najpopularnijom društvenom mrežom, a e-mail čudom za prijenos datoteka bez diskete – nevjerojatnija je tek činjenica da je već opjevani uradak ministra obrane dobio tri pozitivne recenzije. Kako je Telegram otkrivao proteklih tjedana, recenzije je dao profesorski trojac iz čijih je knjiga (i prezentacija) Banožić nedvojbeno prepisivao. Tako recenziran materijal mogao je biti dio nastavne građe koji bi se procjenjivao za njegov izbor u naslovnog izvanrednog profesora.
Ekonomski fakultet u Osijeku, odakle dolaze recenzenti Banožićeva priručnika, najavio je da će preispitati njihov angažman. To se, međutim, neće odnositi na jednog od njih, profesora Dragu Ružića, koji je od prošle godine u mirovini. Proteklih smo ga dana zamolili da pojasni okolnosti ovoga slučaja, odnosno da kaže kako je i zašto dao pozitivnu recenziju na očigledno zastario i u cijelosti prepisan materijal. Ružić se odazvao na naš poziv. Rekao je da to vidi kao priliku za pojašnjenje nekih činjenica koje su u medijima, prema njegovu sudu, bile pogrešno interpretirane.
“Zbog žestine medijskog izvještavanja, smatrao sam da je potpuno neproduktivno do sada se izjašnjavati”, kazao nam je. Sukus njegova istupa za Telegram sastoji se u tvrdnji kako u slučaju Banožićeva priručnika nije riječ ni o kakvom presedanu, već o praksi temeljem koje su brojni nastavnici stjecali svoje uvjete za napredovanja. Dojma je i da je u cijelom ovom slučaju “riječ o gotovo smiješnom pretjerivanju” te da hrvatsko visoko školstvo ima daleko većih i aktualnijih problema.
‘Slajdovi? To su samo natuknice’
Drago Ružić, umirovljeni dugogodišnji profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku, dospio je proteklih tjedana u fokus javnosti kao jedan od trojice recenzenata e-priručnika ministra obrane Marija Banožića, izrađenog za kolegij E-marketing koji predaje na Veleučilištu “Lavoslav Ružička” u Vukovaru. Najšira javnost o urnebesnom sadržaju tog uratka sada zna manje-više sve.
Osvrćući se za Telegram na cijelu priču i sam sadržaj Banožićevih prezentacija, Ružić kaže kako je nezahvalno suditi o aktualnosti slajdova jer oni služe samo kao, apostrofira, natuknice, odnosno podloga za interpretaciju. “Ni eksperti raznih profila koji se sada javljaju, a niti mi kao recenzenti, ne možemo znati što je nastavnik studentima govorio i prenosio na samim predavanjima. Uvjereni smo da su predavanja bili dijelovi iz knjige koji prate slajdove uz korištenje drugih aktualnih izvora”, govori.
Slajdovi ‘povijesnog karaktera’
Evidentno je, dodaje, da ima slajdova “koji su povijesnog karaktera”. Uvjeren je, pritom, “da su u takvom kontekstu bili i interpretirani, jer samo u tom kontekstu su i recenzentski prihvaćeni”. Povijesni karakter Banožićevih slajdova opravdava i tvrdnjom kako je jedno od pravila kod predavanja da “ozbiljni pokušaji razmatranja i opisivanja suvremene stvarnosti moraju nužno kao poveznice uključivati određeno razmatranje prošlosti”.
Prisnažuje: studenti bi – u slučaju da je sadržaj Banožićeve nastave bio nekvalitetan ili zastario – reagirali i nastavnika sankcionirali u anonimnom vrednovanju. “Pa makar on bio, i pogotovo što je, vrlo vidljiv ministar u Vladi”. Nakon samog sadržaja Banožićevog uratka, Ružić se osvrće i na činjenicu da je takav – manjkav i zastario materijal – mogao poslužiti ministru obrane za napredovanje.
‘Ovo nije nikakav presedan’
Iako smo profesoru naveli kako je Banožićev priručnik u konačnici završio objavljen kao knjiga s pripadajućim ISBN knjižnim brojem, Ružić tvrdi da to nije niti knjiga niti priručnik. “Riječ je o publikaciji koja je upravo ono kakav naziv nosi – recenzirani nastavni materijal“, kaže pa nastavlja da ona kao takva “može biti jedan od uvjeta za izbor u pojedina profesorska zvanja”.
To, dodaje, nije nikakav presedan ovog slučaja, već pravilo po kojem su uvjete stjecali brojni nastavnici za svoja napredovanja. U pitanju su, podsjetimo, uvjeti koje propisuje Rektorski zbor RH; pisali smo o tim, ne prezahtjevnim kriterijima koji se često široko tumače.
Recenzirani nastavni materijal kakav se uzima u obzir za napredovanja, nastavlja Ružić, može imati formu knjige, priručnika, “ali to mogu biti i najobičnije Power Point prezentacije koje se koriste u nastavi na određenom kolegiju, čak i u slučaju da su samo objavljene na webu”.
Nema govora o plagijatu
Zašto je tome tako, odnosno zašto se takvi materijali procjenjuju za napredovanja, Ružić kaže kako je uputno o tome pitati nekoga drugoga. U ovom slučaju, inzistira, bila je riječ o trenutnim Power Point prezentacijama koje se koriste u nastavi i nisu obvezna ispitna literatura. Stoga otklanja i tvrdnje o plagijatu ministra Banožića.
“Insinuacije o povredi autorskog djela ili plagijatu su potpuno pogrešne, pogotovo jer je izdavač, u ovom slučaju Veleučilište ‘Lavoslav Ružička’ u Vukovaru, predložio da recenzenti materijala budemo upravo nas trojica kao autori knjige koja je obvezna ispitna literatura na kolegiju E-marketing”, kaže profesor.
Za činjenicu da je materijal kasnije ukoričen i dobio svoj ISBN broj, upućuje nas na vukovarsko veleučilište, no i bez ukoričenja – tvrdi – taj bi materijal imao istu ulogu i važnost. “Recenziju smo napravili pro-bono, naravno”, domeće.
‘Imamo mi i većih problema’
Govoreći o nastavnim materijalima poput Banožićeva, Ružić se prisjeća sličnih priručnih nastavnih materijala koji su se nekada producirali, primjerice na šapirografu, da pomognu studentima. Imali su, dodaje, različite formate i nazive, poput skripti, izvoda s predavanja i slično. “Nisu morali imati čak ni izvore. Često puta, takvi uradci su zamjenjivali nedostatak udžbenika”, veli.
Za današnje nastavne Power Point prezentacije kaže da su – ako se promatraju zasebno bez izlaganja nastavnika – lošiji nastavni materijali od temeljne i dopunske literature. No, kaže Ružić, imaju jednu prednost – jednostavno i lagano se ažuriraju i aktualiziraju. “To radi svaki ozbiljan nastavnik i pred svaku nastavnu godinu i pred svako predavanje”, kaže. Posebna je pak tema, dodaje, u kojoj su mjeri PPT prezentacije unaprijedile nastavni proces i sustav usvajanja znanja. “Vrlo dvojbeno i diskutabilno!”, veli, pitajući se što tek u cijelu tu priču donosi AI.
Osvrt na slučaj ministra Banožića koji je snažno odjeknuo u javnosti, Ružić – koji nije podložan nikakvim formalnim eventualnim sankcijama – zaokružuje zaključkom kako dopušta da svatko ima pravo na svoje mišljenje, javnu osudu i polemiku o kvaliteti ili aktualnosti neke publikacije. “Ipak, ne mogu se oteti dojmu da je u ovom slučaju riječ o gotovo smiješnom pretjerivanju. Čovjek se mora zapitati ima li većeg problema u visokom školstvu Republike Hrvatske uopće!? Bojim se da ima, i većih, i aktualnijih!”, zaključio je Drago Ružić, recenzent Banožićevog priručnika.