Sasvim je moguće da postoji i efikasniji način za tjeranje birača od sebe ili – još važnije – galvaniziranje onih koji te baš i ne vole da pohrle na birališta. Moguće je. Ali, nije baš lako zamislivo.
Jer, ovo što posljednjih dana izvodi predsjednik hrvatske Vlade sad već opasno počinje vonjati na uvod u meltdown kakav si je u predsjedničkoj kampanji uglavnom sama “skuhala” Kolinda Grabar-Kitarović prije četiri godine. Da se razumijemo, Andrej Plenković još nije tamo, ni blizu, ali sam miris tog pravca trebao bi biti dovoljan da se njegova stranka ozbiljno zabrine.
Prezir i zamor
Dakle, nakon godina zatišja, pred tobom se odjednom steru svi mogući izbori koji postoje, udaljeni jedni od drugih tek nekoliko mjeseci. Vrijeme je, ukratko, da birači daju ocjenu za rad tebe i tvog tima. Što je najgora stvar koju u takvoj situaciji možeš napraviti? Da te iste birače pred čiji sud izlaziš, javno tretiraš kao zamornu i prezira vrijednu pojavu.
Jer, upravo to je ono što Plenković radi posljednjih dana u seriji ispada spektakularno tvrdoglave bahatosti, posljednji put valjda viđene na ovim prostorima kad je Franjo Tuđman malom Matiji krenuo objašnjavati zašto se nogometni klub s Maksimira treba zvati Croatia, a ne Dinamo.
Šteta do koje nije trebalo doći
Hrvatska elektroprivreda je u aferi “plin za cent” oštećena za skoro 15 milijuna eura. Šteta je nastala nečijim neopisivim izostankom odgovornosti i(li) neradom – što će i sam Plenković priznati (“To se nije trebalo dogoditi”).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štoviše, da nije bilo javnog istupa Zvonimira Troskota iz Mosta i medijskog interesa koji je uslijedio, ta šteta bi, lako moguće, bila još i viša. Predsjednik Vlade, međutim, u više od dva mjeseca od izbijanja afere nije odlučio tko je odgovoran za bizaran propust po kojem se nepotreban plin koji je HEP morao po fiksnoj cijeni otkupljivati od Ine prodavao za višestruko nižu cijenu.
Curi li i dalje?
E sad, kao da nije dovoljno loše što Plenković, očito stiješnjen između dvije stranačke struje, još nije u stanju odlučiti tko je krivac za ovu katastrofu, nego posljednjih dana umjesto odluke prema javnosti isijava tek – prezir. “Mi ćemo o tome odluke donositi kad mi hoćemo, a ne kad to hoće netko drugi”, kaže Plenković. Prevedeno, što vas briga i kako se samo usuđujete pitati.
Naravno, osim bahatosti koja bi mu se mogla vratiti ravno u glavu, Plenković otvara i još jedan bok. Ako se već afera “plin za cent”, kao što i sam kaže, nije trebala dogoditi, a svi i dalje ostaju na svojim funkcijama – tko garantira da ti isti ljudi i u ovom trenutku ne propuštaju vidjeti da im cure milijuni na nekoj drugoj strani?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što vas briga
Slično je i s vremenom održavanja parlamentarnih izbora. Naravno da javnost zanima hoće li se oni održati već ove jeseni, možda na proljeće ili tek u kasno ljeto naredne godine. Za razliku od priče s plinom i HEP-om, ne postoji nikakva potencijalna šteta koja se događa dok premijer mulja i oklijeva.
Radi se tek o političkom fair-playu, ali i odgovornosti prema javnosti. Koju su, uostalom, prije tri godine već varali iz HDZ-a tvrdeći da ne razmišljaju o raspuštanju Sabora i odlasku na izbore, da bi samo koji dan kasnije obavijestili javnost da idu u – raspuštanje Sabora i na izbore.
Ali, Plenković ne staje tu. Ne kaže kako je, ne znam, situacija složena, inflacija, energenti, rat u Ukrajini i kako je, recimo, teško točno procijeniti što će se dalje događati. Ne, kaže tek kako će “izbori biti kad dođe vrijeme”. A kad će doći vrijeme? Što vas briga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko je pisao zakon?
Na istom fonu razvija se i priča o čudesnom Zakonu o izbornim jedinicama. I tu nije čak ključna stvar ima li ikakve logike nova podjela izbornih jedinica i hoće li ona malo podebljati nečiji izborni rezultat. Nego priča o tome tko je, pobogu, pisao taj zakon.
Gotovo je sigurno da je to radio sam vrh HDZ-a ili grupa stranačkih ljudi od najvišeg povjerenja koji su dobili taj zadatak. No, resorni ministar i sam Plenković drže se priče o tome da su ga radili djelatnici Ministarstva pravosuđa. Identitet tih ljudi, međutim, skrivaju upornije nego grupu Borg prije pet godina, kad su u Hrvatskoj još postojale neovisne institucije, a slobodni mediji nisu bili ograničeni na par sitnih rezervata.
Maleničin Borg
No, Borg ministra Ivana Malenice je očito precizno obavio posao koji mu je bio namijenjen. “Da želimo nešto zbrzati, ne bismo išli u javno savjetovanje. To nije poanta niti je ovaj prijedlog pristran”, tvrdio je Plenković početkom lipnja, braneći se od optužbi za nevjerojatno netransparentnu proceduru pri donošenju zakona koji se tiče temeljnih pravila demokratske utakmice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Javno savjetovanje je prošlo. Vlada na posljednjoj sjednici usvojila konačan prijedlog Zakona kakvog će, nema sumnje, usvojiti Sabor. Što se u tom prijedlogu promijenilo nakon javnog savjetovanja? Ništa. Tko je pisao Zakon? Što vas briga. Kao da, uostalom, oni, kako se zovu… da, birači, o bilo čemu odlučuju. Svašta.
‘Što vas briga?!’ Ovo što Plenković izvodi zadnjih dana može se opisati samo kao finalni prijezir birača
Tko je krojio nove izborne jedinice, što s HEP-om, kad će izbori - odgovor je uvijek isti
Ovakva serija ispada spektakularno tvrdoglave bahatosti, posljednji put na ovim je prostorima viđena kad je Franjo Tuđman malom Matiji krenuo objašnjavati zašto se nogometni klub s Maksimira treba zvati Croatia, a ne Dinamo
Sasvim je moguće da postoji i efikasniji način za tjeranje birača od sebe ili – još važnije – galvaniziranje onih koji te baš i ne vole da pohrle na birališta. Moguće je. Ali, nije baš lako zamislivo.
Jer, ovo što posljednjih dana izvodi predsjednik hrvatske Vlade sad već opasno počinje vonjati na uvod u meltdown kakav si je u predsjedničkoj kampanji uglavnom sama “skuhala” Kolinda Grabar-Kitarović prije četiri godine. Da se razumijemo, Andrej Plenković još nije tamo, ni blizu, ali sam miris tog pravca trebao bi biti dovoljan da se njegova stranka ozbiljno zabrine.
Prezir i zamor
Dakle, nakon godina zatišja, pred tobom se odjednom steru svi mogući izbori koji postoje, udaljeni jedni od drugih tek nekoliko mjeseci. Vrijeme je, ukratko, da birači daju ocjenu za rad tebe i tvog tima. Što je najgora stvar koju u takvoj situaciji možeš napraviti? Da te iste birače pred čiji sud izlaziš, javno tretiraš kao zamornu i prezira vrijednu pojavu.
Jer, upravo to je ono što Plenković radi posljednjih dana u seriji ispada spektakularno tvrdoglave bahatosti, posljednji put valjda viđene na ovim prostorima kad je Franjo Tuđman malom Matiji krenuo objašnjavati zašto se nogometni klub s Maksimira treba zvati Croatia, a ne Dinamo.
Šteta do koje nije trebalo doći
Hrvatska elektroprivreda je u aferi “plin za cent” oštećena za skoro 15 milijuna eura. Šteta je nastala nečijim neopisivim izostankom odgovornosti i(li) neradom – što će i sam Plenković priznati (“To se nije trebalo dogoditi”).
Štoviše, da nije bilo javnog istupa Zvonimira Troskota iz Mosta i medijskog interesa koji je uslijedio, ta šteta bi, lako moguće, bila još i viša. Predsjednik Vlade, međutim, u više od dva mjeseca od izbijanja afere nije odlučio tko je odgovoran za bizaran propust po kojem se nepotreban plin koji je HEP morao po fiksnoj cijeni otkupljivati od Ine prodavao za višestruko nižu cijenu.
Curi li i dalje?
E sad, kao da nije dovoljno loše što Plenković, očito stiješnjen između dvije stranačke struje, još nije u stanju odlučiti tko je krivac za ovu katastrofu, nego posljednjih dana umjesto odluke prema javnosti isijava tek – prezir. “Mi ćemo o tome odluke donositi kad mi hoćemo, a ne kad to hoće netko drugi”, kaže Plenković. Prevedeno, što vas briga i kako se samo usuđujete pitati.
Naravno, osim bahatosti koja bi mu se mogla vratiti ravno u glavu, Plenković otvara i još jedan bok. Ako se već afera “plin za cent”, kao što i sam kaže, nije trebala dogoditi, a svi i dalje ostaju na svojim funkcijama – tko garantira da ti isti ljudi i u ovom trenutku ne propuštaju vidjeti da im cure milijuni na nekoj drugoj strani?
Što vas briga
Slično je i s vremenom održavanja parlamentarnih izbora. Naravno da javnost zanima hoće li se oni održati već ove jeseni, možda na proljeće ili tek u kasno ljeto naredne godine. Za razliku od priče s plinom i HEP-om, ne postoji nikakva potencijalna šteta koja se događa dok premijer mulja i oklijeva.
Radi se tek o političkom fair-playu, ali i odgovornosti prema javnosti. Koju su, uostalom, prije tri godine već varali iz HDZ-a tvrdeći da ne razmišljaju o raspuštanju Sabora i odlasku na izbore, da bi samo koji dan kasnije obavijestili javnost da idu u – raspuštanje Sabora i na izbore.
Ali, Plenković ne staje tu. Ne kaže kako je, ne znam, situacija složena, inflacija, energenti, rat u Ukrajini i kako je, recimo, teško točno procijeniti što će se dalje događati. Ne, kaže tek kako će “izbori biti kad dođe vrijeme”. A kad će doći vrijeme? Što vas briga.
Tko je pisao zakon?
Na istom fonu razvija se i priča o čudesnom Zakonu o izbornim jedinicama. I tu nije čak ključna stvar ima li ikakve logike nova podjela izbornih jedinica i hoće li ona malo podebljati nečiji izborni rezultat. Nego priča o tome tko je, pobogu, pisao taj zakon.
Gotovo je sigurno da je to radio sam vrh HDZ-a ili grupa stranačkih ljudi od najvišeg povjerenja koji su dobili taj zadatak. No, resorni ministar i sam Plenković drže se priče o tome da su ga radili djelatnici Ministarstva pravosuđa. Identitet tih ljudi, međutim, skrivaju upornije nego grupu Borg prije pet godina, kad su u Hrvatskoj još postojale neovisne institucije, a slobodni mediji nisu bili ograničeni na par sitnih rezervata.
Maleničin Borg
No, Borg ministra Ivana Malenice je očito precizno obavio posao koji mu je bio namijenjen. “Da želimo nešto zbrzati, ne bismo išli u javno savjetovanje. To nije poanta niti je ovaj prijedlog pristran”, tvrdio je Plenković početkom lipnja, braneći se od optužbi za nevjerojatno netransparentnu proceduru pri donošenju zakona koji se tiče temeljnih pravila demokratske utakmice.
Javno savjetovanje je prošlo. Vlada na posljednjoj sjednici usvojila konačan prijedlog Zakona kakvog će, nema sumnje, usvojiti Sabor. Što se u tom prijedlogu promijenilo nakon javnog savjetovanja? Ništa. Tko je pisao Zakon? Što vas briga. Kao da, uostalom, oni, kako se zovu… da, birači, o bilo čemu odlučuju. Svašta.