Video: glavna državna odvjetnica pokušala se izvući od slučaja Žalac senzacionalnim lupingom. I još se dublje ukopala

Hrvoj Šipek je, jednostavno, pobijedila u vrdanju oko slučaja Žalac. Akrobacije koje je izvela u Saboru su neponovljive

Izvješće o slučaju Žalac, slučaju koji je, eto, kasnije potpuno zaboravila, došlo je na njen stol taman kad je nije bilo nekoliko dana u uredu. Iako ga je osobno naručila, Hrvoj Šipek sad tvrdi da ga nije ni pogledala

Hit do hita – evo, tako je djelovala jučerašnja nabrušena sjednica Sabora, na kojoj su glavne teme bile izbor nove (izvjesno nove, jer dosadašnja je naljutila premijera) predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i nova runda izmotavanja glavne državne odvjetnice. Tako da ne čudi što su u moru izvještaja potpuno u drugom planu ostali pravi zlatni grumeni političkog i osobnog integriteta. Posljednju riječ, dakako, valja zamisliti u navodnicima.

Evo, Davor Bernardić se jučer upeo braniti Natašu Novaković, dosadašnju šeficu Povjerenstva, kojem su HDZ i njihovi politički saučesnici već skresali ovlasti, a sad će riješiti i predsjednicu. Bernardić je u svom uobičajeno teatralnom tonu konstatirao kako je Novaković “pošteno i pravedno” radila svoj posao.

Isti taj Davor Bernardić je, međutim, prije niti tri godine tužio sudu njeno Povjerenstvo zbog odluke da, kao saborski zastupnik, nije smio primiti stipendiju privatne škole vrijednu 263 tisuća kuna. Tu tužbu je i dobio – kao kolateralni korisnik pravosudne pobjede politike nad načinom rada Povjerenstva Nataše Novaković.

Senzacionalne proturječnosti

No, u odnosu na Zlatu Hrvoj Šipek i seriju novih, još nevjerojatnijih objašnjenja o tome kako joj je, eto, iz vida izmaknuo slučaj Žalac, Bernardićevo licemjerje je tek crtica. Hrvoj Šipek je odavno već trebala biti bivša zbog načina na koji je u javnosti pokušala braniti držanje u ladici slučaja bivše ministrice. No, kad imaš podršku vladajuće politike, onda ti ne mogu nauditi ni neistine izrečene u Saboru, pa joj neće nauditi ni senzacionalan način na koji se jučer pokušala izvući iz serije proturiječnosti u koje se sama dovela.

Predsjednik SDP-a Peđa Grbin ju je pitao kako je moguće da je lani u parlamentu govorila da nije vidjela izvješće USKOK-a o slučaju Žalac, a ovog tjedna je, također u Saboru, kazala da ga je ona – osobno naručila. Hrvoj Šipek je na to ponovila poznatu činjenjicu kako se 17. srpnja održao njen prvi sastanak u USKOK-u, na kojem su razmatrali sve značajnije predmete. Misleći na slučaj Žalac, kazala je sljedeće: “Oni su tad izvijestili, kratko, i spomenuli ovaj predmet, što sam ja u svemu onome, svim drugim informacijama koje sam dobila – zaboravila”.

Nije bila na satu. Ovaj, na poslu

Ovdje valja napraviti kratku stanku. Glavna državna odvjetnica je zaboravila na izvide o potencijalnom kriminalu s novcem iz europskih fondova u kojem je osumnjičena bila (tad doduše već bivša) ministrica za europske fondove. Zaboravila, šta sad. Dogodi se.

No, Hrvoj Šipek se tek zagrijavala za odgovor Grbinu. Iako je (valjda kasnije) zaboravila na slučaj Žalac, nakon tog sastanka je tražila da joj se o njemu dostavi izvješće. Ono za koje je, dakle, lani kazala da ga nije ni vidjela. Ovako je tu čudesnu razliku jučer objasnila: “Izvješće je došlo u trenutku kad mene nije bilo nekoliko dana u uredu. Po rasporedu podjele poslova na njemu je radila druga kolegica, odnosno zamjenica, koja u njemu nije našla ništa sporno i nije me obavijestila”, kazala je Hrvoj Šipek.

Odahnula na kraju

Dok je govorila, sve do posljednjih nekoliko riječi gledala je prema lijevoj strani sabornice, gdje je sjedio čovjek koji joj je postavio pitanje. Pred sam kraj, taman kad je izgovarala kako ju, eto, zamjenica koja nije našla ništa sporno u slučaju Žalac o tome nije ni obavijestila, okrenula se prema desnom dijelu sabornice, gdje sjede vladajući i – odahnula.

Naravno, kad bi se uzela u obzir prilično nevjerojatna mogućnost da je njeno objašnjenje posve istinito, Hrvoj Šipek bi nakon što je odahnula, jednostavno trebala dodati kako zbog svega izrečenog daje ostavku na mjesto glavne državne odvjetnice. Jer, stvarno, kome treba na čelu državnog odvjetništva osoba koja zaboravi da ima u ladici tako eksplozivan slučaj, a onda izvješće o njemu, koje je osobno naručila – niti ne pogleda?

Pas pojeo zadaću

Pitanje je, naravno, retoričko – svima je manje-više jasno kome bi trebala baš takva osoba na čelu državnog odvjetništva. Međutim, s obzirom na to da je priča Hrvoj Šipek manje uvjerljiva od pravdanja osmogodišnjaka u školi da im je, eto, “pas pojeo zadaću”, stvar je još mnogo, mnogo gora.

Jer, kome bi trebala na čelu državnog odvjetništva osoba koja serijski govori neistine o politički najkrupnijoj istrazi od one protiv Ive Sanadera? Pitanje je, naravno, retoričko.

(odgovor Hrvoj Šipek Grbinu počinje na 1:00:06)