Ne postoji bolja slika za otužnu regresiju hrvatske demokracije pod trećom generacijom HDZ-a od sinoćnje debate 11 predsjedničkih kandidata. Ne, ovo nije uobičajena, populistička litanija s kompleksom više vrijednosti i izostankom elementarnog političkog obrazovanja, o tome kako se “oni” samo svađaju i ne govore “ništa konkretno”, o problemima koji “muče hrvatske građane”.
Problem je u tome što se javnosti pod debatu predsjedničkih kandidata prodaje površni speed dating format, s općenitim pitanjima i vremenom za odgovore koje je ispod razine dovoljnog za smisleniji tvit. Takva varijanta predizbornog sučeljavanja potpuno je prilagođena vremenu PR-a, fake news-a i javnosti odgojenoj na deficitu pažnje i informacija, a suficitu vrijednosnih stavova.
Ovakva debata (inače u užasavajuće uskim okvirima formata korektno odrađena od strane voditelja s nacionalne televizije) zapravo je fast food surogat demokratske predizborne rasprave, kao što se i hrvatska demokracija, zahvaljujući naporima najodgovornijih ljudi oko masovne kupovine zastupnika i prevare birača na svim razinama pretvorila u folklorni surogat društvenog uređenja temeljenog na volji naroda.
Sav taj pad
Sva ta regresija, pad u ponor one-liner “sučeljavanja” i kupljenih političkih većina, dogodila se u samo nekoliko posljednjih godina. Dosad su, naime, na predsjedničkim izborima na kojima je bio velik broj kandidata, komercijalne televizije organizirale sučeljavanja ograničenog broja ljudi, kako bi se barem pokušala razviti smislena rasprava i eventualno ukazati na slabije i jače točke političke koncepcije nekog od ljudi za koje će se glasati na predsjedničkim izborima.
No, predsjednici koji su stanovali na Pantovčaku nakon kroničnog autokrata Franje Tuđmana nisu izbjegavali takvu vrstu predizbornih odmjeravanja snaga, niti su, uostalom, svoj mandat uporno pokušavali svoditi na nastupe u što kontroliranijim uvjetima, bez nezgodnih pitanja, dajući intervjue kao u filmovima C-produkcije sa skriptama zaklonjenim vazom za cvijeće ili pažljivo birajući sebi sklone novinare.
Kome koristi apsurd?
I ovakva vrsta debate kakva je sinoć održana, uz veseli amen Državnog izbornog povjerenstva bila je pokušaj ispunjavanja forme sa što manjim rizikom za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ispucavanje fraza, mahanje knjižicom s predizbornim programom, kojem je, usput, borba protiv korupcije jedna od osnovnih postavki i čiji je veliki zagovaratelj Milan Bandić (pravi), općenita pitanja i manjak mogućnosti za smislenu interakciju s protukandidatima sve to je voda na mlin samo jedne kandidatkinje, radi koje je i organizirana ovakva masovka lišena ozbiljnijeg političkog smisla. Koliko? Pa toliko da se, recimo, nije uspjela ni pokušati raspraviti senzacionalna izjava predsjednice države, koja je pri kraju svog petogodišnjeg mandata, o tome da su tajne službe – korumpirane.
Naravno, čak i iz tviterolike debate daju se izvući neki osnovni zaključci – u apsurdnoj raspravi veliku korist izvukao je kandidat apsurda Dario Juričan. Što je vjerojatno također bio dio scenarija. Pretvori li se, naime, u glasove 22. siječnja ta simpatija za dobru zajebanciju i apsurdno, ali nimalo neozbiljno ukazivanje na ključne kote korupcijske kloake u kojoj se guši država, glavnu korist političke utrke čovjeka koji bi se htio zvati Milan Bandić mogli bi izvući baš oni kandidati koje podržava i koji imaju koristi od – Milana Bandića (pravog).
Primirje kao kobna pogreška?
Ono što bi, nadalje, moglo imati najdalekosežnije posljedice sinoćnje masovke izostanak je žešćih međusobnih okršaja Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore. Iako njih dvoje ciljaju na slično biračko tijelo, nisu se pošteno ni pokačili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta defenziva pogotovo je neuobičajena u slučaju izazivača, Škore, kao čovjeka kojeg su ipak sve ankete dosad svrstavale na treće mjesto, a koji je ostavio vrlo mlak dojam. Znači li to da se Škoro nije snašao, ili da ima podatke koji mu govore da je defenzivan pristup dovoljan i da je dovoljno da sačuva podršku koju ima, ostat će neodgovoreno pitanje.
No, nije teško pretpostaviti zbog čega su Škoro i Grabar-Kitarović zapravo odradili jedan javni prekid neprijateljstava – zbog drugog kruga. Ako tamo s nekim od njih dvoje bude Zoran Milanović, jasno je da će Škoro i Grabar-Kitarović očekivati odlučujuću međusobnu potporu. Samo, u tom će se slučaju netko od njih dvoje – onaj koji ili ona koja ostane ispod crte za drugi krug, u noći 22. prosinca hvatati za glavu jer nisu praktički ni pokušali iskoristiti priliku da se sinoć biračima desnog centra i desnice nametnu kao – bolji izbor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiza TV debate: izostanak žešćih okršaja između predsjednice i Škore mogao bi se pokazati kao kobna greška
Koliko je propala demokracija u Hrvatskoj pod trećom generacijom HDZ-a? Toliko da se predizborna debata pretvorila u speed dating farsu
Nije teško pretpostaviti zbog čega su Škoro i Grabar-Kitarović zapravo odradili jedan javni prekid neprijateljstava - zbog drugog kruga. Ako tamo s nekim od njih dvoje bude Zoran Milanović, jasno je da će Škoro i Grabar-Kitarović očekivati odlučujuću međusobnu potporu. Samo, u tom će se slučaju netko od njih dvoje - onaj koji ili ona koja ostane ispod crte za drugi krug, u noći 22. prosinca hvatati za glavu jer nisu praktički ni pokušali iskoristiti priliku da se sinoć biračima desnog centra i desnice nametnu kao - bolji izbor.
Ne postoji bolja slika za otužnu regresiju hrvatske demokracije pod trećom generacijom HDZ-a od sinoćnje debate 11 predsjedničkih kandidata. Ne, ovo nije uobičajena, populistička litanija s kompleksom više vrijednosti i izostankom elementarnog političkog obrazovanja, o tome kako se “oni” samo svađaju i ne govore “ništa konkretno”, o problemima koji “muče hrvatske građane”.
Problem je u tome što se javnosti pod debatu predsjedničkih kandidata prodaje površni speed dating format, s općenitim pitanjima i vremenom za odgovore koje je ispod razine dovoljnog za smisleniji tvit. Takva varijanta predizbornog sučeljavanja potpuno je prilagođena vremenu PR-a, fake news-a i javnosti odgojenoj na deficitu pažnje i informacija, a suficitu vrijednosnih stavova.
Ovakva debata (inače u užasavajuće uskim okvirima formata korektno odrađena od strane voditelja s nacionalne televizije) zapravo je fast food surogat demokratske predizborne rasprave, kao što se i hrvatska demokracija, zahvaljujući naporima najodgovornijih ljudi oko masovne kupovine zastupnika i prevare birača na svim razinama pretvorila u folklorni surogat društvenog uređenja temeljenog na volji naroda.
Sav taj pad
Sva ta regresija, pad u ponor one-liner “sučeljavanja” i kupljenih političkih većina, dogodila se u samo nekoliko posljednjih godina. Dosad su, naime, na predsjedničkim izborima na kojima je bio velik broj kandidata, komercijalne televizije organizirale sučeljavanja ograničenog broja ljudi, kako bi se barem pokušala razviti smislena rasprava i eventualno ukazati na slabije i jače točke političke koncepcije nekog od ljudi za koje će se glasati na predsjedničkim izborima.
No, predsjednici koji su stanovali na Pantovčaku nakon kroničnog autokrata Franje Tuđmana nisu izbjegavali takvu vrstu predizbornih odmjeravanja snaga, niti su, uostalom, svoj mandat uporno pokušavali svoditi na nastupe u što kontroliranijim uvjetima, bez nezgodnih pitanja, dajući intervjue kao u filmovima C-produkcije sa skriptama zaklonjenim vazom za cvijeće ili pažljivo birajući sebi sklone novinare.
Kome koristi apsurd?
I ovakva vrsta debate kakva je sinoć održana, uz veseli amen Državnog izbornog povjerenstva bila je pokušaj ispunjavanja forme sa što manjim rizikom za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.
Ispucavanje fraza, mahanje knjižicom s predizbornim programom, kojem je, usput, borba protiv korupcije jedna od osnovnih postavki i čiji je veliki zagovaratelj Milan Bandić (pravi), općenita pitanja i manjak mogućnosti za smislenu interakciju s protukandidatima sve to je voda na mlin samo jedne kandidatkinje, radi koje je i organizirana ovakva masovka lišena ozbiljnijeg političkog smisla. Koliko? Pa toliko da se, recimo, nije uspjela ni pokušati raspraviti senzacionalna izjava predsjednice države, koja je pri kraju svog petogodišnjeg mandata, o tome da su tajne službe – korumpirane.
Naravno, čak i iz tviterolike debate daju se izvući neki osnovni zaključci – u apsurdnoj raspravi veliku korist izvukao je kandidat apsurda Dario Juričan. Što je vjerojatno također bio dio scenarija. Pretvori li se, naime, u glasove 22. siječnja ta simpatija za dobru zajebanciju i apsurdno, ali nimalo neozbiljno ukazivanje na ključne kote korupcijske kloake u kojoj se guši država, glavnu korist političke utrke čovjeka koji bi se htio zvati Milan Bandić mogli bi izvući baš oni kandidati koje podržava i koji imaju koristi od – Milana Bandića (pravog).
Primirje kao kobna pogreška?
Ono što bi, nadalje, moglo imati najdalekosežnije posljedice sinoćnje masovke izostanak je žešćih međusobnih okršaja Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore. Iako njih dvoje ciljaju na slično biračko tijelo, nisu se pošteno ni pokačili.
Ta defenziva pogotovo je neuobičajena u slučaju izazivača, Škore, kao čovjeka kojeg su ipak sve ankete dosad svrstavale na treće mjesto, a koji je ostavio vrlo mlak dojam. Znači li to da se Škoro nije snašao, ili da ima podatke koji mu govore da je defenzivan pristup dovoljan i da je dovoljno da sačuva podršku koju ima, ostat će neodgovoreno pitanje.
No, nije teško pretpostaviti zbog čega su Škoro i Grabar-Kitarović zapravo odradili jedan javni prekid neprijateljstava – zbog drugog kruga. Ako tamo s nekim od njih dvoje bude Zoran Milanović, jasno je da će Škoro i Grabar-Kitarović očekivati odlučujuću međusobnu potporu. Samo, u tom će se slučaju netko od njih dvoje – onaj koji ili ona koja ostane ispod crte za drugi krug, u noći 22. prosinca hvatati za glavu jer nisu praktički ni pokušali iskoristiti priliku da se sinoć biračima desnog centra i desnice nametnu kao – bolji izbor.