Na izborima u Poljskoj prebrojani su svi listići: vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) pojedinačno je dobila najviše glasova – 35,4 posto – ali sada je potpuno jasno, nedovoljno da bi imala potrebnu većinu u parlamentu.
Iako će vjerojatno prvi dobiti šansu za formiranje vlade, jer mandat obično najprije ide stranci s najviše osvojenih glasova, izgledi za to su im nikakvi, barem ako ne bude nekakvih smicalica. Jer i njihovi potencijalni koalicijski partneri prošli su na izborima lošije nego što su se nadali. PiS, s osvojena 194 mandata, ni s njima ne može do potrebnih 230 zastupnika.
Iskrivljena politička slika
Poljska je, dakle, na pragu nove, liberalnije vlade. Oporbeni blok od tri političke opcije – Građanske koalicije, Trećeg puta i Ljevice –imat će u novom sazivu 248 zastupnika. U parlamentu s 460 mjesta, to je sasvim lagodna većina. Izborena u nimalo lagodnim uvjetima; vladajući konzervativci upregnuli su resurse države kako bi osigurali treći mandat.
Uoči nedjeljnih izbora, upozoravalo se da je, zbog političke kontrole nad dijelom medija, osobito javnih, politička slika pred izbore iskrivljena.
Ugrožen pluralizam
U izjavi skupine nevladinih organizacija koje se bave novinarskim slobodama istaknuto je, primjerice, da je na javnoj televiziji – koja zauzima oko trećine tržišta i osobito je bitna u manjim sredinama koje su uglavnom čvrsta biračka baza PiS-a – u drugom kvartalu ove godine 73 posto vijesti bilo posvećeno vladajućoj stranci, a 20 posto svim oporbenim strankama zajedno. I to, tvrdi se, pretežno negativno intonirano.
Medijski pluralizam, primjećuje isto izvješće, dodatno je ugrožen nakon što je državna energetska kompanija prije dvije godine preuzela regionalne medije što je još više ograničilo pristup različitim medijskim sadržajima, osobito u ruralnim područjima sa slabijim pristupom internetu. Osim toga, u tom se izvještaju problematizira i državno oglašavanje – novac se, što nije slučaj samo u Poljskoj, usmjerava prema “prijateljski” nastrojenim medijima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Natjecanje’ u odazivu
Osim naklonjenih medija, vladajući konzervativci su, u nastojanju da osvoje treći uzastopni mandat, koristili upravo činjenicu da su na vlasti, a to znači da kontroliraju proračunski novac. U jednom od nesvakidašnjih poteza – barem za nešto slično nismo dosad čuli – vlast je nudila novčane bonuse lokalnim jedinicama za visoki odaziv njihovih stanovnika na izbore. Najbolji osvajaju državna sredstva iz proračuna ministarstva poljoprivrede za modernizaciju vatrogasnih domova, ali i druge potrebe.
Nisu time izravno pozvali da se glasa za PiS, dakako. No, bonus je bio usmjeren na sredine do 20 tisuća stanovnika pa su komentatori zaključili da je to još jedan pokušaj vladajuće stranke da poveća izlaznost u svojim tradicionalnim uporištima.
Kao što je to bilo i raspisivanje referenduma koji se održao paralelno s nedjeljnim izborima. Ali je ta proračunata taktika na kraju propala jer je oporba ispravno procijenila da je bojkot jedini način da se referendum sruši.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čemu referendum?
Četiri sugestivna pitanja bila su osmišljena tako da promoviraju politička stajališta PiS-a – na primjer, “podržavate li prihvat tisuća ilegalnih migranata s Bliskog istoka i Afrike, u skladu s mehanizmom prisilnog premještanja koji nameće europska birokracija?” – igrajući na strah birača i pokušavajući uvući oporbene stranke u tu debatu, usred kampanje za parlamentarne izbore. Letke kojima se poticalo birače da zaokruže “ne”, u skladu sa stavom vladajuće stranke, distribuirala je nacionalna pošta, državna kompanija.
Održavanje referenduma paralelno s izborima omogućilo je, prema tumačenju poljskih izvora, i dodatno trošenje novca jer je financiranje referendumske kampanje odvojeno od financiranja predizborne kampanje. “Ovaj referendum je apsolutno nepotreban, ali jasno je zašto ga PiS raspisuje. To je još jedan način kako financirati izbornu kampanju praktički bez limita”, zaključila je ljetos oporbena zastupnica Agnieszka Dziemianowicz-Bak.
Odbili su sudjelovati
Dok je PiS, kroz referendumska pitanja, pokušavao nametnuti teme koje će dominirati predizbornom kampanjom, kontra taktika oporbe bila je da ignoriraju referendum i pozovu birače na njegov bojkot. To nije bilo bez rizika; morali su se pouzdati u visoku dozu odlučnosti građana da aktivno odbiju sudjelovanje na referendumu. Kako je to izgledalo, objasnio je profesor sa Srednjoeuropskog sveučilišta Maciej Kisilowski.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Na glasačkom mjestu vam daju listić za izbore i za referendum. Morate reći da odbijate i potpisati da odbijate referendumski listić… Zamislite mali grad, svi vas gledaju kada glasno kažete ‘ne želim referendumski listić’”, opisao je profesor Kisilowski za N1. Taktika se oporbi isplatila, odaziv na referendum bio je ispod 50 posto, pa rezultati nisu obvezujući. To je bio još jedan dokaz da su ljudi izašli na izbore da bi birali promjenu, a ne vlast.
Nije bilo dovoljno
Formiranje buduće vlade u Poljskoj još treba pričekati, no ne bude li iznenadnih pravnih ili političkih manevara, nakon osam godina PiS ide u oporbu.
Ako su birališta u Poljskoj ove nedjelje doista bila “najnovije bojište u bitci za liberalnu demokraciju” – kako je to u nedavnoj analizi ustvrdilo Europsko vijeće za vanjske odnose, međunarodni think tank – onda je liberalna demokracija zabilježila barem jednu pobjedu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U nekom trenutku, očito, ni stisak nad medijima niti državni novac nisu dovoljni da bi se sačuvala vlast. Čak i ako državni mediji uporno javljaju o izbornom trijumfu vladajuće stranke.
Što smo naučili iz poljskih izbora? Kad ljudima prekipi, vlast ne može spasiti ni kontrola medija ni državni novac
Vladajuća stranka oslonila se na resurse države i nesvakidašnje poteze kako bi osigurala još jedan mandat
Ako su birališta u Poljskoj ove nedjelje doista bila “najnovije bojište u bitci za liberalnu demokraciju” - kako je to u nedavnoj analizi ustvrdilo Europsko vijeće za vanjske odnose, međunarodni think tank – onda je liberalna demokracija zabilježila barem jednu pobjedu
Na izborima u Poljskoj prebrojani su svi listići: vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) pojedinačno je dobila najviše glasova – 35,4 posto – ali sada je potpuno jasno, nedovoljno da bi imala potrebnu većinu u parlamentu.
Iako će vjerojatno prvi dobiti šansu za formiranje vlade, jer mandat obično najprije ide stranci s najviše osvojenih glasova, izgledi za to su im nikakvi, barem ako ne bude nekakvih smicalica. Jer i njihovi potencijalni koalicijski partneri prošli su na izborima lošije nego što su se nadali. PiS, s osvojena 194 mandata, ni s njima ne može do potrebnih 230 zastupnika.
Iskrivljena politička slika
Poljska je, dakle, na pragu nove, liberalnije vlade. Oporbeni blok od tri političke opcije – Građanske koalicije, Trećeg puta i Ljevice –imat će u novom sazivu 248 zastupnika. U parlamentu s 460 mjesta, to je sasvim lagodna većina. Izborena u nimalo lagodnim uvjetima; vladajući konzervativci upregnuli su resurse države kako bi osigurali treći mandat.
Uoči nedjeljnih izbora, upozoravalo se da je, zbog političke kontrole nad dijelom medija, osobito javnih, politička slika pred izbore iskrivljena.
Ugrožen pluralizam
U izjavi skupine nevladinih organizacija koje se bave novinarskim slobodama istaknuto je, primjerice, da je na javnoj televiziji – koja zauzima oko trećine tržišta i osobito je bitna u manjim sredinama koje su uglavnom čvrsta biračka baza PiS-a – u drugom kvartalu ove godine 73 posto vijesti bilo posvećeno vladajućoj stranci, a 20 posto svim oporbenim strankama zajedno. I to, tvrdi se, pretežno negativno intonirano.
Medijski pluralizam, primjećuje isto izvješće, dodatno je ugrožen nakon što je državna energetska kompanija prije dvije godine preuzela regionalne medije što je još više ograničilo pristup različitim medijskim sadržajima, osobito u ruralnim područjima sa slabijim pristupom internetu. Osim toga, u tom se izvještaju problematizira i državno oglašavanje – novac se, što nije slučaj samo u Poljskoj, usmjerava prema “prijateljski” nastrojenim medijima.
‘Natjecanje’ u odazivu
Osim naklonjenih medija, vladajući konzervativci su, u nastojanju da osvoje treći uzastopni mandat, koristili upravo činjenicu da su na vlasti, a to znači da kontroliraju proračunski novac. U jednom od nesvakidašnjih poteza – barem za nešto slično nismo dosad čuli – vlast je nudila novčane bonuse lokalnim jedinicama za visoki odaziv njihovih stanovnika na izbore. Najbolji osvajaju državna sredstva iz proračuna ministarstva poljoprivrede za modernizaciju vatrogasnih domova, ali i druge potrebe.
Nisu time izravno pozvali da se glasa za PiS, dakako. No, bonus je bio usmjeren na sredine do 20 tisuća stanovnika pa su komentatori zaključili da je to još jedan pokušaj vladajuće stranke da poveća izlaznost u svojim tradicionalnim uporištima.
Kao što je to bilo i raspisivanje referenduma koji se održao paralelno s nedjeljnim izborima. Ali je ta proračunata taktika na kraju propala jer je oporba ispravno procijenila da je bojkot jedini način da se referendum sruši.
Čemu referendum?
Četiri sugestivna pitanja bila su osmišljena tako da promoviraju politička stajališta PiS-a – na primjer, “podržavate li prihvat tisuća ilegalnih migranata s Bliskog istoka i Afrike, u skladu s mehanizmom prisilnog premještanja koji nameće europska birokracija?” – igrajući na strah birača i pokušavajući uvući oporbene stranke u tu debatu, usred kampanje za parlamentarne izbore. Letke kojima se poticalo birače da zaokruže “ne”, u skladu sa stavom vladajuće stranke, distribuirala je nacionalna pošta, državna kompanija.
Održavanje referenduma paralelno s izborima omogućilo je, prema tumačenju poljskih izvora, i dodatno trošenje novca jer je financiranje referendumske kampanje odvojeno od financiranja predizborne kampanje. “Ovaj referendum je apsolutno nepotreban, ali jasno je zašto ga PiS raspisuje. To je još jedan način kako financirati izbornu kampanju praktički bez limita”, zaključila je ljetos oporbena zastupnica Agnieszka Dziemianowicz-Bak.
Odbili su sudjelovati
Dok je PiS, kroz referendumska pitanja, pokušavao nametnuti teme koje će dominirati predizbornom kampanjom, kontra taktika oporbe bila je da ignoriraju referendum i pozovu birače na njegov bojkot. To nije bilo bez rizika; morali su se pouzdati u visoku dozu odlučnosti građana da aktivno odbiju sudjelovanje na referendumu. Kako je to izgledalo, objasnio je profesor sa Srednjoeuropskog sveučilišta Maciej Kisilowski.
“Na glasačkom mjestu vam daju listić za izbore i za referendum. Morate reći da odbijate i potpisati da odbijate referendumski listić… Zamislite mali grad, svi vas gledaju kada glasno kažete ‘ne želim referendumski listić’”, opisao je profesor Kisilowski za N1. Taktika se oporbi isplatila, odaziv na referendum bio je ispod 50 posto, pa rezultati nisu obvezujući. To je bio još jedan dokaz da su ljudi izašli na izbore da bi birali promjenu, a ne vlast.
Nije bilo dovoljno
Formiranje buduće vlade u Poljskoj još treba pričekati, no ne bude li iznenadnih pravnih ili političkih manevara, nakon osam godina PiS ide u oporbu.
Ako su birališta u Poljskoj ove nedjelje doista bila “najnovije bojište u bitci za liberalnu demokraciju” – kako je to u nedavnoj analizi ustvrdilo Europsko vijeće za vanjske odnose, međunarodni think tank – onda je liberalna demokracija zabilježila barem jednu pobjedu.
U nekom trenutku, očito, ni stisak nad medijima niti državni novac nisu dovoljni da bi se sačuvala vlast. Čak i ako državni mediji uporno javljaju o izbornom trijumfu vladajuće stranke.