Bio je to loš tjedan za europsku mainstream desnicu. Nakon 16 godina na vlasti, njemački CDU na pragu je odlaska u opoziciju: u Njemačkoj su počeli pregovori koji bi mogli rezultirati vladom pod vodstvom socijaldemokrata. Do prije mjesec dana, europski konzervativci imali su u Njemačkoj Angelu Merkel, najmoćniju političarku u Europi. Sada vjerojatno više neće imati niti vlast.
Dobitna formula austrijskog wunderkinda
Njegova iznenadna ostavka – još je u petak tvrdio da za nju nema razloga – uzdrmala je austrijske političke krugove, ali će se potres osjetiti i šire. Sebastian Kurz slovio je za mladu zvijezdu europskih konzervativaca, političkog wunderkinda koji, činilo se, zna kako tradicionalne stranke desnog centra mogu (ponovno) uvjerljivo pobjeđivati na izborima.
O marginalizaciji europske socijaldemokracije zadnjih je godina objavljeno mnogo članaka i analiza – spomenimo usput da na upravo održanim izborima češki socijaldemokrati, koji su nekad vladali zemljom, nisu uspjeli prijeći ni izborni prag – ali ni stranke desnog centra nisu imune na slične probleme.
Problemi europskih konzervativaca
U Francuskoj su, na primjer, i lijeve i desne tradicionalne stranke opasno otklizale na političku marginu: prije četiri godine kandidat socijalista za predsjednika nije uopće ušao u drugi krug (mada su prije toga imali predsjednika države); konzervativci su, pak, zadnji put na parlamentarnim izborima pobijedili 2007.
U oporbi su i u nekim drugim velikim europskim državama, poput Španjolske ili Poljske. U Mađarskoj Viktor Orban čvrsto drži vlast, ali je njegov Fidesz, zbog dubinskih nesuglasica, napustio Europsku pučku stranku, najveću političku grupaciju konzervativnih stranaka. U Njemačkoj su, kako smo spomenuli, na pragu odlaska u oporbu, nakon najgoreg izbornog rezultata u povijesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politički eksperimenti za ostatak EU
Kurz je, međutim, bio više nego uvjerljiv. Čim je 2017. preuzeo stranku, okončano je desetogodišnju veliku koaliciju i na izborima te jeseni doveo konzervativce na vlast, sa 31,5 posto glasova. Na prijevremenim izborima dvije godine kasnije stranka je osvojila 37,5 posto glasova. Ni suradnja s krajnjom desnicom, koja je neslavno propala u Ibiza skandalu, nije mu (u to vrijeme) naštetila.
Odluka da sruši tu vladu, nakon što je njegov koalicijski partner uhvaćen s prstima u medu, činila se principijelnim potezom mladog političara koji želi raskinuti sa starim praksama. Njegovu tvrdolinijašku politiku prema migrantima – 2016., dok je još bio šef diplomacije, bio je ključan za zatvaranje tzv. balkanske rute – mnogi su smatrali modelom za konzervativne stranke u ostatku Europe koje su strahovale od gubitka još desnije biračke baze.
Nakon što je naprasno prekinuo politički eksperiment s krajnjom desnicom, nakon prijevremenih izbora dogovorio je koaliciju sa Zelenima. I ta je suradnja u drugim državama, pogotovo susjednoj Njemačkoj, promatrana kao svojevrstan test: mogu li konzervativci i zeleni uspješno upravljati državom? I ako mogu, je li to model koji će slijediti i Njemačka? (Najprije treba, dakako, pobijedio na izborima – na tome se njemački CDU poskliznuo).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pričuvna pozicija u parlamentu
Aktualni skandal počeo je, međutim, skidati pozlatu s mladog lidera koji je, pod sve većim pritiskom javnosti i koalicijskih partnera, u subotu podnio ostavku. Tim je potezom osigurao nekoliko bitnih stvari za sebe i stranku. Stranka je, barem zasad, ostala na vlasti, što u slučaju izglasavanja nepovjerenja u parlamentu (koje je bilo predviđeno za utorak) ne bi bio slučaj. Kurz je očito procijenio da je u ovom trenutku ipak isplativije da na vlast ne dođu njegovi politički protivnici.
Nadalje, kancelar u ostavci zasad ne odlazi iz politike, nego u parlament. Tom zamjenom funkcija stekao je zastupnički imunitet, no mediji javljaju da namjerava tražiti da mu se imunitet ukine jer tvrdi da nije kriv i da će to dokazati. Ostaje, međutim, šef stranke i zastupničkog kluba, a to su pozicije s kojih i dalje može imati – ili se nada da može imati – golem utjecaj.
Je li ovo kraj strelovite karijere?
Je li ovo ipak kraj njegove zvjezdane karijere i strelovitog uspona do samog vrha austrijske političke scene, odredit će u narednom razdoblju nekoliko ključnih elementa. Prvi je, naravno, sama istraga i eventualna nova saznanja koja bi se mogla pojaviti. Drugi je hoće li vlada s novim kancelarem, za kojeg se smatra da je lojalan Kurzu, opstati ili će Austrija ipak dobiti novu vladajuću većinu, možda čak i na novim izborima. Treće, bude li prijevremenih izbora i na njima Kurz bude vodio stranku, kako će austrijski birači to honorirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kakav god bude rasplet u Austriji, u ostatku Europe lakše ga je predvidjeti. Europska mainstream desnica, koja je u Sebastianu Kurzu vidjela utjelovljenje modernog konzervativnog političara, morat će u potragu za novom političkom zvijezdom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li ovo kraj zvijezde europskih konzervativaca i što njegov odlazak znači za mainstream desnicu
Iznenadna ostavka Sebastiana Kurza uzdrmala je austrijske političke krugove, ali će se potres osjetiti i šire
Kakav god bude rasplet u Austriji, u ostatku Europe lakše ga je predvidjeti. Europska mainstream desnica, koja je u Sebastianu Kurzu vidjela utjelovljenje modernog konzervativnog političara, morat će u potragu za novom političkom zvijezdom
Bio je to loš tjedan za europsku mainstream desnicu. Nakon 16 godina na vlasti, njemački CDU na pragu je odlaska u opoziciju: u Njemačkoj su počeli pregovori koji bi mogli rezultirati vladom pod vodstvom socijaldemokrata. Do prije mjesec dana, europski konzervativci imali su u Njemačkoj Angelu Merkel, najmoćniju političarku u Europi. Sada vjerojatno više neće imati niti vlast.
A onda je Sebastian Kurz dao ostavku. Austrijski kancelar odlazi pritisnut istragom u kojoj tužitelji sumnjaju da je proračunski novac – novac poreznih obveznika – korišten kako bi se u javnost plasirala uglancana slika o kancelaru i vladajućoj stranci. Kurz, koji oštro negira sve optužbe, ne odlazi iz politike, nego na pričuvni položaj, u parlament.
Dobitna formula austrijskog wunderkinda
Njegova iznenadna ostavka – još je u petak tvrdio da za nju nema razloga – uzdrmala je austrijske političke krugove, ali će se potres osjetiti i šire. Sebastian Kurz slovio je za mladu zvijezdu europskih konzervativaca, političkog wunderkinda koji, činilo se, zna kako tradicionalne stranke desnog centra mogu (ponovno) uvjerljivo pobjeđivati na izborima.
O marginalizaciji europske socijaldemokracije zadnjih je godina objavljeno mnogo članaka i analiza – spomenimo usput da na upravo održanim izborima češki socijaldemokrati, koji su nekad vladali zemljom, nisu uspjeli prijeći ni izborni prag – ali ni stranke desnog centra nisu imune na slične probleme.
Problemi europskih konzervativaca
U Francuskoj su, na primjer, i lijeve i desne tradicionalne stranke opasno otklizale na političku marginu: prije četiri godine kandidat socijalista za predsjednika nije uopće ušao u drugi krug (mada su prije toga imali predsjednika države); konzervativci su, pak, zadnji put na parlamentarnim izborima pobijedili 2007.
U oporbi su i u nekim drugim velikim europskim državama, poput Španjolske ili Poljske. U Mađarskoj Viktor Orban čvrsto drži vlast, ali je njegov Fidesz, zbog dubinskih nesuglasica, napustio Europsku pučku stranku, najveću političku grupaciju konzervativnih stranaka. U Njemačkoj su, kako smo spomenuli, na pragu odlaska u oporbu, nakon najgoreg izbornog rezultata u povijesti.
Politički eksperimenti za ostatak EU
Kurz je, međutim, bio više nego uvjerljiv. Čim je 2017. preuzeo stranku, okončano je desetogodišnju veliku koaliciju i na izborima te jeseni doveo konzervativce na vlast, sa 31,5 posto glasova. Na prijevremenim izborima dvije godine kasnije stranka je osvojila 37,5 posto glasova. Ni suradnja s krajnjom desnicom, koja je neslavno propala u Ibiza skandalu, nije mu (u to vrijeme) naštetila.
Odluka da sruši tu vladu, nakon što je njegov koalicijski partner uhvaćen s prstima u medu, činila se principijelnim potezom mladog političara koji želi raskinuti sa starim praksama. Njegovu tvrdolinijašku politiku prema migrantima – 2016., dok je još bio šef diplomacije, bio je ključan za zatvaranje tzv. balkanske rute – mnogi su smatrali modelom za konzervativne stranke u ostatku Europe koje su strahovale od gubitka još desnije biračke baze.
Nakon što je naprasno prekinuo politički eksperiment s krajnjom desnicom, nakon prijevremenih izbora dogovorio je koaliciju sa Zelenima. I ta je suradnja u drugim državama, pogotovo susjednoj Njemačkoj, promatrana kao svojevrstan test: mogu li konzervativci i zeleni uspješno upravljati državom? I ako mogu, je li to model koji će slijediti i Njemačka? (Najprije treba, dakako, pobijedio na izborima – na tome se njemački CDU poskliznuo).
Pričuvna pozicija u parlamentu
Aktualni skandal počeo je, međutim, skidati pozlatu s mladog lidera koji je, pod sve većim pritiskom javnosti i koalicijskih partnera, u subotu podnio ostavku. Tim je potezom osigurao nekoliko bitnih stvari za sebe i stranku. Stranka je, barem zasad, ostala na vlasti, što u slučaju izglasavanja nepovjerenja u parlamentu (koje je bilo predviđeno za utorak) ne bi bio slučaj. Kurz je očito procijenio da je u ovom trenutku ipak isplativije da na vlast ne dođu njegovi politički protivnici.
Nadalje, kancelar u ostavci zasad ne odlazi iz politike, nego u parlament. Tom zamjenom funkcija stekao je zastupnički imunitet, no mediji javljaju da namjerava tražiti da mu se imunitet ukine jer tvrdi da nije kriv i da će to dokazati. Ostaje, međutim, šef stranke i zastupničkog kluba, a to su pozicije s kojih i dalje može imati – ili se nada da može imati – golem utjecaj.
Je li ovo kraj strelovite karijere?
Je li ovo ipak kraj njegove zvjezdane karijere i strelovitog uspona do samog vrha austrijske političke scene, odredit će u narednom razdoblju nekoliko ključnih elementa. Prvi je, naravno, sama istraga i eventualna nova saznanja koja bi se mogla pojaviti. Drugi je hoće li vlada s novim kancelarem, za kojeg se smatra da je lojalan Kurzu, opstati ili će Austrija ipak dobiti novu vladajuću većinu, možda čak i na novim izborima. Treće, bude li prijevremenih izbora i na njima Kurz bude vodio stranku, kako će austrijski birači to honorirati.
Kakav god bude rasplet u Austriji, u ostatku Europe lakše ga je predvidjeti. Europska mainstream desnica, koja je u Sebastianu Kurzu vidjela utjelovljenje modernog konzervativnog političara, morat će u potragu za novom političkom zvijezdom.