Nekad jednostavno treba otići do kraja i jasno izreći ono što se samo nameće kao zaključak, ma koliko on neugodan bio. Hrvatski premijer Andrej Plenković, ukratko, svojim sukobom s europskim tužiteljstvom oko slučaja obnove od potresa, po svemu sudeći, štiti kriminal.
Teško je na bilo koji drugi način interpretirati sve što se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci kako je istraga Ureda europske javne tužiteljice u Hrvatskoj (EPPO) prodrla duboko u Ministarstvo kulture i medija i u blizinu same ministrice Nine Obuljen Koržinek. Politički, sve što je Plenković radio po tom pitanju variralo je između štetnog i izrazito štetnog za njega i njegovu stranku.
Protiv Kövesi nije ni imao šanse
Politički, u nultoj sekundi cijele priče, kad se postavilo pitanje je li na krajnje sumnjivom poslu 3D skeniranja šteta od potresa zloupotrijebljen hrvatski ili EU novac, Plenković je imao “zicer”. Jednostavno je mogao kazati da njega ne zanima čija je što nadležnost, da je to, uostalom, pitanje pravosuđa, nego da mu je stalo isključivo do toga da se priča istraži do kraja.
Međutim, predsjednik hrvatske Vlade to nije napravio, nego je, u seriji pojedinačnih eskalacija cijelog slučaja, otvorio i direktan sukob s glavnom europskom tužiteljicom Laurom Kövesi. Za koju je poznato da nije ustuknula ni pred malo opasnijim likovima – pa je mogao pretpostaviti da će mu se dogoditi da će se usred predizborne kampanje morati još prepucavati i s čelnicom tijela koje je valjda jedna od rijetkih institucija u poznatom Univerzumu u koje Hrvati imaju kakvo-takvo povjerenje.
Od načelne dvojbe do “dimne zavjese”
Podsjetimo, Plenković je prvo pitanje nadležnosti – odnosno tko treba istraživati muljaže s obnovom – postavljao kao samo načelnu dvojbu o tome jesu li utrošena nacionalna ili europska sredstva. Pa je, nakon nekoliko tjedana, krenuo crtati DORH-u kako da pokrene svoju istragu i ospori nadležnost EPPO-u.
Pa je javno prijetio DORH-u i USKOK-u ako to ne naprave. Pa se pitao koji je motiv EPPO-a da uopće istražuje slučaj u kojem nije “nestao” europski novac. Pa je ušao u klinč s Kövesi koji je, zasad, završio brutalnim šamaranjem iz Luxembourga, pričom o “dimnoj zavjesi” i konstatacijom glavne europske tužiteljice o tome kako se “takvih izjava političara nagledala”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slučaj Magdalene Dovečer
Cijelo vrijeme se Plenković, inače pravnik po struci, pravi da ne zna kako mandat EPPO nije ograničen samo na slučajeve u kojima je direktno oštećen financijski interes EU-a. Europski tužitelji imaju mandat i za istragu slučajeva u kojima je mogla nastati ta šteta, a Hrvatska je, podsjetimo, planirala povući novac za sporno 3D skeniranje iz Fonda solidarnosti.
Plenković, inače predsjednik HDZ-a se, nadalje, pravi da ne zna da je EPPO proveo istragu, sud osudio, a njegova stranka iz članstva izbacila međimursku HDZ-ovku Magdalenu Dovečer koja je pokušala namjestiti zgodan posao financiran iz EU fondova svom ujaku. Pokušala, ali nije uspjela. Svejedno je EPPO bio nadležan.
Turudić razbjesnio birače
Plenković se, i dalje pravnik po struci, pravi i da ne zna za pojam povezanih slučajeva, što po svemu sudeći jesu nabavka čuvene jahte i automobila iz EU sredstava i sporna obnova od potresa Geodetskog fakulteta. Kao i da domaći sudovi, svojim dosadašnjim postupcima u ovom slučaju, ničim nisu doveli u pitanje nadležnost europskih istražitelja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković se, kao izborno uspješan političar, koji u “torbi” ima dvije velike pobjede na parlamentarnim izborima, te jednu Pirovu na europskim i jedan poraz na predsjedničkim izborima, nadalje pravi da ne vidi ono što pokazuju i ulice i ankete. Izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika je oktanski benzin za mobilizaciju oporbe. Pobogu, taj kadrovski odabir podržava tek trećina HDZ-ovih birača, odnosno tek svaki deveti birač u Hrvatskoj. Ostali su uglavnom – bijesni.
Mizoginija, pritisci i mikrofoni
Sva ta šarada je vrhunac doživjela kad je Plenković u ponedjeljak istrčao na tiskovnu konferenciju nasmijan i opušten, želeći se pokazati kao pobjednički lik iz vlastitih predizbornih poruka. Da bi priča završila u mizoginoj svađi s upornom i sjajnom novinarkom N1 televizije Milom Moralić, ljutitim obrazlaganjima pitanja nadležnosti oko istrage u Ministarstvu kulture i medija te već ikoničkim premještanjem mikrofona po dvorani.
U isto vrijeme, u samoj sudačkoj nadoknadi ovog mandata Sabora, dan prije njegova raspuštanja, Turudić je položio prisegu predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću. Službeno obrazloženje za takvu jurnjavu, jer mandat Zlati Hrvoj-Šipek prestaje tek za dva i pol mjeseca – praktički ne postoji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Turudić ex machina
No, ako sadašnja šefica DORH-a ipak, unatoč najavama, ranije napusti dužnost – a pritisci da se to dogodi traju već neko vrijeme – Turudić će biti spreman odmah uskočiti na novu dužnost. Nakon čudesnog dvostrukog priopćenja DORH-a, koje je u drugoj i proširenoj varijanti nagovijestilo otvaranje sukoba s EPPO-om oko nadležnosti, koje je Plenković toliko zazivao, čini se da nije toliko ni nužno da Turudić hitno sjedne u sedlo.
A dođe li do sukoba nadležnosti oko pljačke u projektu Ministarstva kulture, Turudić ili, bude li baš jako hitno, njegova prethodnica, sami će odlučiti tko će dalje voditi istragu, DORH ili EPPO. Po propisu koji je, sigurno sasvim slučajno, najvjerojatnije neusklađen s pravnom stečevinom EU-a.
Skrivanje izvještaja o Fondu solidarnosti
Sa zaštitom kriminala u slučaju 3D skeniranja od potresa, naravno, nema nikakve veze ni činjenica da na ovu temu svi HDZ-ovi političari istupaju po šalabahteru koji kao da im je sastavio sam Plenković, robotski ponavljajući njegove riječi o nadležnosti DORH-a i nacionalnim sredstvima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema ni to što su nedavno HDZ-ovi europarlamentarci odbili podržati rezoluciju po kojoj bi isplata EU novca ovisila o suradnji s EPPO-om. Kao što je i sasvim slučajna koincidencija da Vlada skriva od javnosti izvještaje o tome kako je potrošila sredstva iz Fonda solidarnosti.
Gabrijela Žalac? Tko?
Postoji, dakako, teoretska mogućnost da je sve skupa samo plod krajnje neobičnih okolnosti. Da se Plenković ispočetka zapleo u tumačenje o nadležnosti i da sad ne želi ni po koju cijenu priznati da je bio u krivu. Da je Turudić izabran samo zato jer se činio uvjerljivijim od ostalih kandidata.
Da nuklearne optužbe o Turudićevu kredibilitetu koje je iznio predsjednik Republike Zoran Milanović nisu natjerale Plenkovića da odustane, jer ne želi nikad, pa ni tad, dati Milanoviću za pravo. Da je čak i prepucavanje s Kövesi posljedica bezgraničnog Plenkovićeva ega, a ne očajničkog pokušaja da zaustavi istragu koja bi mogla dovesti ili do kriminala u koji je osobno upleten, ili su u njega upleteni njegovi toliko bliski suradnici da bi to moglo značiti definitivan krah na izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, kad Plenković na tiskovnoj konferenciji novinarima uputi protupitanje tipa – ne mislite valjda da DORH tu istragu ne bi dobro odradio, onda stvarno količina naivnosti koja se traži prelazi sve granice. Stvarno, odakle bi nekome uopće moglo pasti na pamet da DORH ne bi dobro odradio istragu vezanu za kriminal u resoru koju vodi Plenkovićeva ministrica?!
Zaključak koji treba potpuno jasno izreći: Plenković u sukobu s europskim tužiteljima štiti kriminal
Trebala bi stvarno ogromna doza naivnosti da se povjeruje kako je sve samo nespretna koincidencija
Cijela priča o nadležnosti oko slučaja Geodezije i Ministarstva kulture i medija, oko svađe s Laurom Kövesi i oko Ivana Turudića toliko je štetna za HDZ da je očit dublji motiv ovog rata u kojem Plenković - politički - može samo izgubiti
Nekad jednostavno treba otići do kraja i jasno izreći ono što se samo nameće kao zaključak, ma koliko on neugodan bio. Hrvatski premijer Andrej Plenković, ukratko, svojim sukobom s europskim tužiteljstvom oko slučaja obnove od potresa, po svemu sudeći, štiti kriminal.
Teško je na bilo koji drugi način interpretirati sve što se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci kako je istraga Ureda europske javne tužiteljice u Hrvatskoj (EPPO) prodrla duboko u Ministarstvo kulture i medija i u blizinu same ministrice Nine Obuljen Koržinek. Politički, sve što je Plenković radio po tom pitanju variralo je između štetnog i izrazito štetnog za njega i njegovu stranku.
Protiv Kövesi nije ni imao šanse
Politički, u nultoj sekundi cijele priče, kad se postavilo pitanje je li na krajnje sumnjivom poslu 3D skeniranja šteta od potresa zloupotrijebljen hrvatski ili EU novac, Plenković je imao “zicer”. Jednostavno je mogao kazati da njega ne zanima čija je što nadležnost, da je to, uostalom, pitanje pravosuđa, nego da mu je stalo isključivo do toga da se priča istraži do kraja.
Međutim, predsjednik hrvatske Vlade to nije napravio, nego je, u seriji pojedinačnih eskalacija cijelog slučaja, otvorio i direktan sukob s glavnom europskom tužiteljicom Laurom Kövesi. Za koju je poznato da nije ustuknula ni pred malo opasnijim likovima – pa je mogao pretpostaviti da će mu se dogoditi da će se usred predizborne kampanje morati još prepucavati i s čelnicom tijela koje je valjda jedna od rijetkih institucija u poznatom Univerzumu u koje Hrvati imaju kakvo-takvo povjerenje.
Od načelne dvojbe do “dimne zavjese”
Podsjetimo, Plenković je prvo pitanje nadležnosti – odnosno tko treba istraživati muljaže s obnovom – postavljao kao samo načelnu dvojbu o tome jesu li utrošena nacionalna ili europska sredstva. Pa je, nakon nekoliko tjedana, krenuo crtati DORH-u kako da pokrene svoju istragu i ospori nadležnost EPPO-u.
Pa je javno prijetio DORH-u i USKOK-u ako to ne naprave. Pa se pitao koji je motiv EPPO-a da uopće istražuje slučaj u kojem nije “nestao” europski novac. Pa je ušao u klinč s Kövesi koji je, zasad, završio brutalnim šamaranjem iz Luxembourga, pričom o “dimnoj zavjesi” i konstatacijom glavne europske tužiteljice o tome kako se “takvih izjava političara nagledala”.
Slučaj Magdalene Dovečer
Cijelo vrijeme se Plenković, inače pravnik po struci, pravi da ne zna kako mandat EPPO nije ograničen samo na slučajeve u kojima je direktno oštećen financijski interes EU-a. Europski tužitelji imaju mandat i za istragu slučajeva u kojima je mogla nastati ta šteta, a Hrvatska je, podsjetimo, planirala povući novac za sporno 3D skeniranje iz Fonda solidarnosti.
Plenković, inače predsjednik HDZ-a se, nadalje, pravi da ne zna da je EPPO proveo istragu, sud osudio, a njegova stranka iz članstva izbacila međimursku HDZ-ovku Magdalenu Dovečer koja je pokušala namjestiti zgodan posao financiran iz EU fondova svom ujaku. Pokušala, ali nije uspjela. Svejedno je EPPO bio nadležan.
Turudić razbjesnio birače
Plenković se, i dalje pravnik po struci, pravi i da ne zna za pojam povezanih slučajeva, što po svemu sudeći jesu nabavka čuvene jahte i automobila iz EU sredstava i sporna obnova od potresa Geodetskog fakulteta. Kao i da domaći sudovi, svojim dosadašnjim postupcima u ovom slučaju, ničim nisu doveli u pitanje nadležnost europskih istražitelja.
Plenković se, kao izborno uspješan političar, koji u “torbi” ima dvije velike pobjede na parlamentarnim izborima, te jednu Pirovu na europskim i jedan poraz na predsjedničkim izborima, nadalje pravi da ne vidi ono što pokazuju i ulice i ankete. Izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika je oktanski benzin za mobilizaciju oporbe. Pobogu, taj kadrovski odabir podržava tek trećina HDZ-ovih birača, odnosno tek svaki deveti birač u Hrvatskoj. Ostali su uglavnom – bijesni.
Mizoginija, pritisci i mikrofoni
Sva ta šarada je vrhunac doživjela kad je Plenković u ponedjeljak istrčao na tiskovnu konferenciju nasmijan i opušten, želeći se pokazati kao pobjednički lik iz vlastitih predizbornih poruka. Da bi priča završila u mizoginoj svađi s upornom i sjajnom novinarkom N1 televizije Milom Moralić, ljutitim obrazlaganjima pitanja nadležnosti oko istrage u Ministarstvu kulture i medija te već ikoničkim premještanjem mikrofona po dvorani.
U isto vrijeme, u samoj sudačkoj nadoknadi ovog mandata Sabora, dan prije njegova raspuštanja, Turudić je položio prisegu predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću. Službeno obrazloženje za takvu jurnjavu, jer mandat Zlati Hrvoj-Šipek prestaje tek za dva i pol mjeseca – praktički ne postoji.
Turudić ex machina
No, ako sadašnja šefica DORH-a ipak, unatoč najavama, ranije napusti dužnost – a pritisci da se to dogodi traju već neko vrijeme – Turudić će biti spreman odmah uskočiti na novu dužnost. Nakon čudesnog dvostrukog priopćenja DORH-a, koje je u drugoj i proširenoj varijanti nagovijestilo otvaranje sukoba s EPPO-om oko nadležnosti, koje je Plenković toliko zazivao, čini se da nije toliko ni nužno da Turudić hitno sjedne u sedlo.
A dođe li do sukoba nadležnosti oko pljačke u projektu Ministarstva kulture, Turudić ili, bude li baš jako hitno, njegova prethodnica, sami će odlučiti tko će dalje voditi istragu, DORH ili EPPO. Po propisu koji je, sigurno sasvim slučajno, najvjerojatnije neusklađen s pravnom stečevinom EU-a.
Skrivanje izvještaja o Fondu solidarnosti
Sa zaštitom kriminala u slučaju 3D skeniranja od potresa, naravno, nema nikakve veze ni činjenica da na ovu temu svi HDZ-ovi političari istupaju po šalabahteru koji kao da im je sastavio sam Plenković, robotski ponavljajući njegove riječi o nadležnosti DORH-a i nacionalnim sredstvima.
Nema ni to što su nedavno HDZ-ovi europarlamentarci odbili podržati rezoluciju po kojoj bi isplata EU novca ovisila o suradnji s EPPO-om. Kao što je i sasvim slučajna koincidencija da Vlada skriva od javnosti izvještaje o tome kako je potrošila sredstva iz Fonda solidarnosti.
Gabrijela Žalac? Tko?
Postoji, dakako, teoretska mogućnost da je sve skupa samo plod krajnje neobičnih okolnosti. Da se Plenković ispočetka zapleo u tumačenje o nadležnosti i da sad ne želi ni po koju cijenu priznati da je bio u krivu. Da je Turudić izabran samo zato jer se činio uvjerljivijim od ostalih kandidata.
Da nuklearne optužbe o Turudićevu kredibilitetu koje je iznio predsjednik Republike Zoran Milanović nisu natjerale Plenkovića da odustane, jer ne želi nikad, pa ni tad, dati Milanoviću za pravo. Da je čak i prepucavanje s Kövesi posljedica bezgraničnog Plenkovićeva ega, a ne očajničkog pokušaja da zaustavi istragu koja bi mogla dovesti ili do kriminala u koji je osobno upleten, ili su u njega upleteni njegovi toliko bliski suradnici da bi to moglo značiti definitivan krah na izborima.
Ali, kad Plenković na tiskovnoj konferenciji novinarima uputi protupitanje tipa – ne mislite valjda da DORH tu istragu ne bi dobro odradio, onda stvarno količina naivnosti koja se traži prelazi sve granice. Stvarno, odakle bi nekome uopće moglo pasti na pamet da DORH ne bi dobro odradio istragu vezanu za kriminal u resoru koju vodi Plenkovićeva ministrica?!