Iako je zvučalo više nego smiješno, vladajući su se branili pričom o tome kako su, eto, njihovi istaknuti članovi samo tražili informacije od čelnog čovjeka velike državne firme. Mjesec dana kasnije, kad je definitivno postalo jasno da je, recimo, prijatelj Plenkovićevog čovjeka od povjerenja, Vladinog glasnogovornika Marka Milića u Hrvatskim šumama zaposlen čudesnim manevrom iako nije imao potrebne uvjete iz natječaja – priča je već bila zaboravljena.
Plinara istočne Slavonije?
Slično je i s Plinarom istočne Slavonije. Dok se sad sigurno i dobar dio onih koji čitaju ove retke češkaju po glavi, pokušavajući se prisjetiti zašto im je ime te firme poznato, valja podsjetiti kako se radi o firmi koja je bila ključna u dijelu priče oko preprodaje jeftinog Ininog plina. U aferi koja je potresla Hrvatsku prošlog ljeta, Plinara istočne Slavonije je kupovala od Ine plin po izrazito niskoj cijeni, da bi ga, pod gotovo istim uvjetima prodavala privatnoj tvrtci koja je taj plin dalje plasirala u inozemstvu po višestruko višim cijenama. Iako je Plinara istočne Slavonije pod kontrolom HDZ-a – njena uloga u cijeloj priči se dosad nije ozbiljnije propitivala pa je, eto, i zaboravljena pod naslagama novih afera.
Postoji dosta ozbiljna mogućnost da se na sličnu kartu, dakle, na zaborav koje nosi vrijeme, igra i s novom plinskom aferom koja nosi milijunske minuse za državnu tvrtku, ovaj put HEP. Plin koji je HEP otkupljivao od Ine za 47,6 eura po megavatu ovog se lipnja prodavao i po cijeni od jednog centa, što bi značilo, kako smo izračunali, da se za cijenu kuglice sladoleda na obali moglo kupiti plina koliko jedno hrvatsko kućanstvo potroši u 350 godina.
DORH “zaključao” informacije
Jasno, ključno je pitanje je li se radilo o terminalnoj nesposobnosti države (oličene u Vladi i upravi HEP-a) ili o kriminalu. Ključ tog odgovora je, dakako, u imenima tvrtki koje su na ovoj majci svih rasprodaja kupovale viškove HEP-ovog plina. Još gore – radilo se o aukcijama, dakle, nitko u datom trenutku, u subotu, 24. lipnja, nije pomislio da bi možda bilo isplativo za cijenu jedne kuglice sladoleda kupiti plina koliko hrvatsko kućanstvo potroši za, recimo, 175 godina. Pa je plin “otišao” za jedan jedini cent po megavatu.
No, imena nema. Iako su ih regulatornih agencija bili spremni izaći s njima u javnost – sad više ne mogu. DORH je krenuo u izvide, pa su podaci tajni. Sve što, pak, radi premijer Andrej Plenković posljednjih dana je – kupovanje vremena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poštanske kočije i Hrvoj-Šipek
Iako vrlo ozbiljno riskira da ispadne, ako ne osobno umiješan u cijelu priču, ono bar smiješan i neozbiljan, premijer je već u više javnih istupa, ozbiljnog izraza lica i glasa iziritiranog jer novinari nikako da odustanu od postavljanja pitanja, ustvrdio da se čeka analiza. Jučer je kazao da do srijede neće ni biti u Zagrebu, pa neće moći doznati što je ta analiza pokazala. Što je i logično, jer se informacije u Hrvatskoj danas šalju poštanskim kočijama koje po domaćim prerijama i gorama putuju danima, pa je nemoguće da Plenković dozna o čemu se radi prije nego se vrati u Banske dvore.
Danas pak, tvrdi da je on jako dobar premijer jer je, između ostalog, Hrvatska kupila avione koji mogu letjeti do Alžira. Cijelu priču oko nove plinske afere svodi na izraz “neki problemčić”, za koji on, dakako, nije mogao znati. I na “političku štetu” koja se Vladi pokušava nanijeti, ali, naravno da neće uspjeti.
Uz sve to, u Hrvatskoj je DORH institucija u čiju se nezavisnost bezrezervno vjeruje. Dogode se, doduše, poneki promašaji, ali neka baci prvi kamen tko je nepogrešiv. Tko bi, uostalom, mogao posumnjati da u državnoj kupnji softvera vrijednog 2,9 milijuna kuna za 13 milijuna, od firme s jednim zaposlenim koja je prije toga dugo bila u blokadi – ima nešto sumnjivo? Ili, kome se ne bi moglo dogoditi, da poput glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek, u Saboru govori kako nije znala ništa o tom slučaju, iako je osobno tražila izvješće o njemu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
King Kong diskont
Sarkazam na stranu, postoji vrlo neugodan dojam da bi se upravo djelovanje DORH-a u ovom slučaju moglo upotrijebiti kao opravdanje zašto javnost ne može znati tko je, po King Kong diskontu, kupovao HEP-ov plin. Ne bi bilo prvi put – u Saboru su, u Plenkovićevo vrijeme, već gašena i odbijana istražna povjerenstva s obrazloženjima o tajnosti istrage. Uostalom, iako afera traje već osam dana, USKOK je u HEP upao tek desetak sati nakon što je objavljena naslovnica Nacionala po kojoj se moglo zaključiti da netko puštanjem mailova Frane Barbarića zabija nož u leđa Plenkoviću. Pa je USKOK uskočio, a ministar Davor Božinović danas očekivano u izjavama za javnost iskoristio “joker izvidi” – one koji su tajni, pa se, eto, ne može ništa reći.
No, možda su svi strahovi suvišni. Možda će se, u narednih nekoliko dana doznati imena tvrtki koje su dobro zaradile na poslu s plinom, zašto nije bilo nadmetanja ni na tako niskoj cijeni megavata i tko je sve od državnih institucija zakazao kad je postalo očito da se cijena plina koji je HEP morao otkupljivati po 47,6 eura srozava do bizarno niskih razina. Možda će, uostalom, netko dati i suvisao odgovor zbog čega je, pobogu, s punim skladištima plina i očekivanim padom potražnje Vlada krajem ožujka produžila trajanje Uredbe po kojoj je HEP morao od Ine otkupljivati plin po 47,6 eura po megavatu, a tržišna cijena je već tad bila punih 12 eura niža.
U čekanju Pedra
Posljedica tih odgovora će, svakako, u najmanju, ruku biti nekoliko ostavki odgovornih, te duboka isprika premijera Plenkovića građanima što se, još jednom u manje od godinu dana, na plinu – a na štetu države – okrenulo nekoliko desetaka milijuna eura. Zvuči realno?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili je ipak realnije da će Plenković iz nekog od raspoloživih izloga odabrati dežurnog Pedra (šefa HERA-e, recimo, ne može smijeniti, jer još od prošle afere nisu imenovali novog) i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Uz obaveznu rečenicu da institucije rade svoj posao. I Zlatu Hrvoj-Šipek, svakako, kao garant njihove potpune neovisnosti.
Krenuli su izvidi, pa su podaci tajni. Hoćemo li ikada saznati tko je kupovao HEP-ov plin za jedan cent?
Zbog čega Plenković odugovlači s informacijama oko nove plinske afere kao da se informacije šalju kočijama po hrvatskoj preriji
Postoji vrlo neugodan dojam da bi se upravo djelovanje DORH-a i USKOK-a u ovom slučaju moglo upotrijebiti kao opravdanje zašto javnost ne može znati tko je, po King Kong diskontu, kupovao HEP-ov plin
Odugovlačenje se isplati. Kad je početkom godine Nacional objavio neobične prepiske visokopozicioniranih političara s tadašnjim šefom Hrvatskih šuma, a koje su se uglavnom ticale zapošljavanja preko veze, nastala je velika pomutnja.
Iako je zvučalo više nego smiješno, vladajući su se branili pričom o tome kako su, eto, njihovi istaknuti članovi samo tražili informacije od čelnog čovjeka velike državne firme. Mjesec dana kasnije, kad je definitivno postalo jasno da je, recimo, prijatelj Plenkovićevog čovjeka od povjerenja, Vladinog glasnogovornika Marka Milića u Hrvatskim šumama zaposlen čudesnim manevrom iako nije imao potrebne uvjete iz natječaja – priča je već bila zaboravljena.
Plinara istočne Slavonije?
Slično je i s Plinarom istočne Slavonije. Dok se sad sigurno i dobar dio onih koji čitaju ove retke češkaju po glavi, pokušavajući se prisjetiti zašto im je ime te firme poznato, valja podsjetiti kako se radi o firmi koja je bila ključna u dijelu priče oko preprodaje jeftinog Ininog plina. U aferi koja je potresla Hrvatsku prošlog ljeta, Plinara istočne Slavonije je kupovala od Ine plin po izrazito niskoj cijeni, da bi ga, pod gotovo istim uvjetima prodavala privatnoj tvrtci koja je taj plin dalje plasirala u inozemstvu po višestruko višim cijenama. Iako je Plinara istočne Slavonije pod kontrolom HDZ-a – njena uloga u cijeloj priči se dosad nije ozbiljnije propitivala pa je, eto, i zaboravljena pod naslagama novih afera.
Postoji dosta ozbiljna mogućnost da se na sličnu kartu, dakle, na zaborav koje nosi vrijeme, igra i s novom plinskom aferom koja nosi milijunske minuse za državnu tvrtku, ovaj put HEP. Plin koji je HEP otkupljivao od Ine za 47,6 eura po megavatu ovog se lipnja prodavao i po cijeni od jednog centa, što bi značilo, kako smo izračunali, da se za cijenu kuglice sladoleda na obali moglo kupiti plina koliko jedno hrvatsko kućanstvo potroši u 350 godina.
DORH “zaključao” informacije
Jasno, ključno je pitanje je li se radilo o terminalnoj nesposobnosti države (oličene u Vladi i upravi HEP-a) ili o kriminalu. Ključ tog odgovora je, dakako, u imenima tvrtki koje su na ovoj majci svih rasprodaja kupovale viškove HEP-ovog plina. Još gore – radilo se o aukcijama, dakle, nitko u datom trenutku, u subotu, 24. lipnja, nije pomislio da bi možda bilo isplativo za cijenu jedne kuglice sladoleda kupiti plina koliko hrvatsko kućanstvo potroši za, recimo, 175 godina. Pa je plin “otišao” za jedan jedini cent po megavatu.
No, imena nema. Iako su ih regulatornih agencija bili spremni izaći s njima u javnost – sad više ne mogu. DORH je krenuo u izvide, pa su podaci tajni. Sve što, pak, radi premijer Andrej Plenković posljednjih dana je – kupovanje vremena.
Poštanske kočije i Hrvoj-Šipek
Iako vrlo ozbiljno riskira da ispadne, ako ne osobno umiješan u cijelu priču, ono bar smiješan i neozbiljan, premijer je već u više javnih istupa, ozbiljnog izraza lica i glasa iziritiranog jer novinari nikako da odustanu od postavljanja pitanja, ustvrdio da se čeka analiza. Jučer je kazao da do srijede neće ni biti u Zagrebu, pa neće moći doznati što je ta analiza pokazala. Što je i logično, jer se informacije u Hrvatskoj danas šalju poštanskim kočijama koje po domaćim prerijama i gorama putuju danima, pa je nemoguće da Plenković dozna o čemu se radi prije nego se vrati u Banske dvore.
Danas pak, tvrdi da je on jako dobar premijer jer je, između ostalog, Hrvatska kupila avione koji mogu letjeti do Alžira. Cijelu priču oko nove plinske afere svodi na izraz “neki problemčić”, za koji on, dakako, nije mogao znati. I na “političku štetu” koja se Vladi pokušava nanijeti, ali, naravno da neće uspjeti.
Uz sve to, u Hrvatskoj je DORH institucija u čiju se nezavisnost bezrezervno vjeruje. Dogode se, doduše, poneki promašaji, ali neka baci prvi kamen tko je nepogrešiv. Tko bi, uostalom, mogao posumnjati da u državnoj kupnji softvera vrijednog 2,9 milijuna kuna za 13 milijuna, od firme s jednim zaposlenim koja je prije toga dugo bila u blokadi – ima nešto sumnjivo? Ili, kome se ne bi moglo dogoditi, da poput glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek, u Saboru govori kako nije znala ništa o tom slučaju, iako je osobno tražila izvješće o njemu?
King Kong diskont
Sarkazam na stranu, postoji vrlo neugodan dojam da bi se upravo djelovanje DORH-a u ovom slučaju moglo upotrijebiti kao opravdanje zašto javnost ne može znati tko je, po King Kong diskontu, kupovao HEP-ov plin. Ne bi bilo prvi put – u Saboru su, u Plenkovićevo vrijeme, već gašena i odbijana istražna povjerenstva s obrazloženjima o tajnosti istrage. Uostalom, iako afera traje već osam dana, USKOK je u HEP upao tek desetak sati nakon što je objavljena naslovnica Nacionala po kojoj se moglo zaključiti da netko puštanjem mailova Frane Barbarića zabija nož u leđa Plenkoviću. Pa je USKOK uskočio, a ministar Davor Božinović danas očekivano u izjavama za javnost iskoristio “joker izvidi” – one koji su tajni, pa se, eto, ne može ništa reći.
No, možda su svi strahovi suvišni. Možda će se, u narednih nekoliko dana doznati imena tvrtki koje su dobro zaradile na poslu s plinom, zašto nije bilo nadmetanja ni na tako niskoj cijeni megavata i tko je sve od državnih institucija zakazao kad je postalo očito da se cijena plina koji je HEP morao otkupljivati po 47,6 eura srozava do bizarno niskih razina. Možda će, uostalom, netko dati i suvisao odgovor zbog čega je, pobogu, s punim skladištima plina i očekivanim padom potražnje Vlada krajem ožujka produžila trajanje Uredbe po kojoj je HEP morao od Ine otkupljivati plin po 47,6 eura po megavatu, a tržišna cijena je već tad bila punih 12 eura niža.
U čekanju Pedra
Posljedica tih odgovora će, svakako, u najmanju, ruku biti nekoliko ostavki odgovornih, te duboka isprika premijera Plenkovića građanima što se, još jednom u manje od godinu dana, na plinu – a na štetu države – okrenulo nekoliko desetaka milijuna eura. Zvuči realno?
Ili je ipak realnije da će Plenković iz nekog od raspoloživih izloga odabrati dežurnog Pedra (šefa HERA-e, recimo, ne može smijeniti, jer još od prošle afere nisu imenovali novog) i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Uz obaveznu rečenicu da institucije rade svoj posao. I Zlatu Hrvoj-Šipek, svakako, kao garant njihove potpune neovisnosti.