7 faktora koji povećavaju rizik od raka dojke
Rizik od raka dojke može ovisiti o vrsti hormonske nadomjesne terapije
Rak dojke jedan je od najčešćih oblika raka među ženama diljem svijeta. Statistike pokazuju da je rak dojke dijagnosticiran 1 od 8 žena. S druge strane, ova po život opasna bolest uvelike je rjeđa kod muškaraca – dijagnosticiran je 1 od 833 muškaraca – što ga čini još specifičnijim i izazovnijim.
Tumorski promijenjene stanice množe se nauštrb zdravih. Te promijenjene stanice tvore tumor koji može biti benigni (dobroćudan) ili maligni (zloćudan). U slučaju raka dojke, maligni tumor može metastazirati na okolna tkiva i organe.
Oporavak od raka dojke ovisi o mnogo faktora, uključujući stadij bolesti, vrstu terapije i individualne karakteristike pacijenta. Mogućnosti liječenja uključuju kirurgiju, kemoterapiju, radioterapiju i terapije namijenjene određenoj vrsti raka dojke. Oporavak može biti izazovan, međutim, važno je naglasiti da suvremene medicinske metode omogućuju visoke stope oporavka od raka dojke, osobito ako se bolest otkrije u ranim fazama.
Kako oporavak ovisi o nizu faktora, tako postoje i faktori koji povećavaju rizik od raka dojke. Određen stil života, ali i genetske predispozicije mogu pospješiti mogućnost za razvoj ove bolesti. Međutim, važno je napomenuti da prisutnost određenih faktora ne znači nužno da će osoba oboljeti od raka dojke, već da ti faktori mogu povećati vjerojatnost oboljenja. U nastavku teksta donosimo sedam faktora koji povećavaju rizik od razvoja raka dojke.
1. Rizik raste s godinama
Dob je jedan od ključnih faktora koji utječu na rizik od razvoja raka dojke. Statistički, rizik od ove vrste raka povećava se s godinama života, a najveći broj dijagnoza postavlja se kod pripadnica i pripadnika starije životne dobi.
Nekoliko je ključnih aspekata koji objašnjavaju vezu između dobi i rizika od raka dojke:
- akumulacija genetskih promjena: tijekom života, stanice u tijelu mogu akumulirati genetske promjene koje povećavaju rizik od razvoja raka. Stariji organizam može imati veći broj ovih promjena, što može povećati vjerojatnost nastanka malignih tumora
- hormonalne promjene tijekom menopauze: menopauza, koja obično nastupa u srednjoj dobi, donosi značajne hormonalne promjene. Smanjenje razine estrogena, hormona povezanog s rastom stanica dojke, može utjecati na smanjenje rizika od raka dojke kod žena u kasnijim godinama
- povećana izloženost čimbenicima rizika: tijekom života, osoba može biti izložena različitim čimbenicima rizika poput hormonalne terapije, prekomjerne tjelesne mase, alkohola ili zračenja, koji mogu doprinijeti povećanju rizika od raka dojke
- smanjenje kapaciteta reparacije DNA: starenje može utjecati na sposobnost tijela da učinkovito popravlja oštećenja DNA. To može povećati osjetljivost stanica na nekontrolirani rast i razvoj tumora
2. Obiteljska anamneza raka dojke
Obiteljska anamneza, odnosno prisutnost raka dojke u obitelji, posebno u prvom stupnju srodstva (majka, sestra, kći) ima značajnu ulogu u procjeni rizika za razvoj ove vrste raka. Kad postoji povijest raka dojke među članovima obitelji, to može ukazivati na moguće nasljedne komponente i povećati rizik u drugih članova obitelji.
Dva su ključna aspekta obiteljske anamneze u riziku od raka dojke:
- genetski faktori: nasljedne mutacije u genima poput BRCA1 i BRCA2 često se pojavljuju u obiteljima s visokom incidencijom raka dojke. Osobe koje nose ove mutacije mogu imati značajno povećan rizik od razvoja raka dojke i drugih karcinoma, primjerice raka jajnika
- rano otkrivanje i praćenje: ako postoji obiteljska povijest raka dojke, to može potaknuti članove obitelji na redovite medicinske preglede, samopregled dojki i rano otkrivanje potencijalnih promjena. Rano otkrivanje omogućuje bržu reakciju i povećava šanse za uspješnim liječenjem i preživljenjem
3. Mutacije u BRCA1 i BRCA2 genima
BRCA1 i BRCA2 su geni koji nose upute za proizvodnju proteina odgovornih za suzbijanje rasta tumora. Ako u tim genima dođe do mutacija, to može rezultirati smanjenim ili izgubljenim funkcijama tih proteina. Ove specifične genetske promjene povezane su s povećanim rizikom od razvoja raka dojke i jajnika.
Mutacije u BRCA1 genu povezane su s povećanim rizikom od raka dojke i jajnika. Žene s BRCA1 mutacijama imaju značajno povećan rizik od razvoja ovih vrsta raka tijekom života. Osim toga, muškarci s ovom mutacijom mogu imati povećan rizik od raka dojke. Mutacije u BRCA2 genu također su povezane s povećanim rizikom od raka dojke kod žena, a kod muškaraca, osim toga, povećavaju rizik od raka dojke i prostate.
Osobe s obiteljskom anamnezom raka dojke ili jajnika mogu se testirati na prisutnost BRCA1 i BRCA2 mutacija. Poznavanje ove genetske informacije omogućuje rane preventivne mjere i praćenje, uključujući redovite preglede i odluke o preventivnim operacijama poput mastektomije, odstranjivanje jedne ili obiju dojki, ili uklanjanja jajnika kako bi se smanjio rizik od raka.
4. Dulje trajanje reproduktivnog ciklusa
Dob u kojoj žena dobije prvu menstruaciju i u kojoj ulazi u menopauzu od iznimne je važnosti za određivanje hormonalnih promjena koje utječu na rizik od razvoja raka dojke. Moguć je povećan rizik od raka dojke ako djevojčica dobije menstruaciju prije 12. godine zbog produljene izloženosti estrogenima i drugim reproduktivnim hormonima.
S druge strane, dulje trajanje reproduktivnog ciklusa, koje se odnosi na ulazak u menopauzu nakon 55. godine, također može utjecati na rizik od raka dojke. Dok kasni prestanak menstruacije može pridonijeti smanjenju razine estrogena, čime se smanjuje rizik, produženo izlaganje hormonalnim promjenama može imati i suprotni učinak.
5. Trudnoća nakon tridesete i izostanak trudnoće
Žene koje prvo dijete rode nakon 30. godine izložene su riziku od razvoja raka dojke. Ovaj faktor povezan je s hormonskim promjenama tijekom reproduktivnog ciklusa. Naime, odgađanje prvog porođaja dovodi do dulje izloženosti estrogenu, hormonu povezanom s rastom stanica dojke, a povećane razine estrogena tijekom duljeg razdoblja mogu potaknuti nekontroliranu proliferaciju stanica i time povećati opasnost od razvoja raka dojke.
Međutim, riziku od razvoja raka dojke izložene su i žene koje nisu rađale. Trudnoća je stanje koje pridonosi hormonalnoj ravnoteži u žena jer tad dolazi do privremenog smanjenja razine estrogena i progesterona, hormona koji imaju zaštitnu ulogu u održavanju zdravlja dojki, što može imati blagotvoran učinak na dojke. Dugotrajna izloženost višim razinama estrogena potencijalno povećava rizik od razvoja malignih promjena u tkivu dojke.
6. Utjecaj hormonske nadomjesne terapije
Hormonska nadomjesna terapija (HNT) medicinski je postupak koji uključuje upotrebu hormona kako bi se nadomjestile prirodne razine hormona u tijelu, obično estrogena i progesterona, posebno nakon menopauze. Menopauza označava prestanak menstruacije i prirodno smanjenje proizvodnje ovih hormona u ženskom tijelu. Međutim, mnoge žene odlučuju koristiti HNT kako bi ublažile simptome menopauze poput valunga, problema sa spavanjem i promjena raspoloženja.
No, upotreba hormonske nadomjesne terapije nakon menopauze povezana je s povećanim rizikom od raka dojke, a ovdje su neki ključni razlozi za to:
- estrogen kao poticaj rasta: estrogen, koji je često dio hormonske nadomjesne terapije, može djelovati kao poticaj za rast stanica dojke. Povećane razine estrogena mogu potaknuti nekontroliranu proliferaciju stanica, što povećava rizik od pojave malignih promjena u tkivu dojke
- HNT i trajanje terapije: rizik od raka dojke može ovisiti o vrsti hormonske nadomjesne terapije, HNT-u, i trajanju njezine primjene. Primjena kombinacije estrogena i progesterona sa sobom može donijeti veći rizik u usporedbi s terapijom samo estrogenom. Također, dugotrajna izloženost nadomjestku hormona može dodatno povećati rizik. Reakcija na hormonsku nadomjesnu terapiju može varirati među ženama. Neki čimbenici, poput genetskih predispozicija, općeg zdravstvenog stanja i drugih faktora rizika, mogu utjecati na to kako organizam reagira na terapiju
7. Pretilost
Prekomjerna tjelesna masa i nedostatak tjelesne aktivnosti povezani su s povećanim rizikom od raka dojke. Pretilost često rezultira hormonalnim disbalansom, osobito povećanjem razine estrogena, što potiče nekontrolirani rast stanica dojke. Osim toga, pretilost izaziva kroničnu upalu i može dovesti do inzulinske rezistencije, povišene razine inzulina i glukoze u krvi, čime se dodatno potencira rizik od raka.
Višak masnog tkiva, posebno u abdominalnom području, aktivno sudjeluje u metaboličkim procesima koji promiču karcinogenezu. Adipociti (masne ćelije) u tijelu s viškom masnog tkiva mogu proizvoditi hormonski aktivne tvari, poput adipocitokina, koji potiču upalne procese i doprinose razvoju raka.
Smanjenje rizika od raka dojke povezanog s pretilošću uključuje održavanje zdrave tjelesne mase uravnoteženom prehranom i redovitom tjelesnom aktivnošću te svjesnosti o štetnim utjecajima viška masnog tkiva na hormonalnu ravnotežu i upalne procese.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
National Institute of Environmental Health Sciences