Analiza nakon pet mjeseci rata: je li moguće primirje i hoće li Putin uspjeti podijeliti EU

Cvrtila: Vrijeme političkih nestabilnosti

Napadom Rusije na Ukrajinu promijenio se svjetski poredak, napominje stručnjak za geopolitiku Vlatko Cvrtila. „U ovom poretku nakon Hladnog rata uživali smo određenu razinu normativne stabilnosti gdje se više-manje nitko nije previše koristio silom, osim SAD-a u Afganistanu i Iraku“, ističe Cvrtila. No, ovo je drugačija situacija jer je sila uvedena kao način djelovanja u međunarodni prostor radi promjene granica i preventinog udara.

Cvrtila ne očekuje da bi, kao posljedicu rata, Putin mogao izgubiti vlast u Rusiji. „Rusija ima brojne mehanizme autoritarno održavati stabilnost na dugi rok, jer o njoj ne možemo govoriti kao o demokraciji gdje funkcionira pluralizam“, kaže, podsjećajući da je „svaki oblik kritike sankcioniran i ne postoje uvjeti da dođe do točke gdje bi počelo preispitivanje pa eventualno i ozbiljni javni prosvjedi“.

S druge strane, europske društva su pluralna, pa se i posljedice rata drugačije interpretiraju nego u Rusiji. „I u Rusiji će se osjetiti posljedice ekonomskih sankcija, ali ta ograničenja neće izazvati socijalne posljedice kakve bi se mogle dogoditi u EU“, ističe profesor procjenjujući da su ruski građani navikli na manje komoditeta nego građani EU.

Gubimo komoditet na koji smo navikli

Europa će „sigurno izgubiti tu razinu komoditeta“ zbog rasta cijena energenata i hrane, a moguće je da će doći i do stvaranja „novih političkih struktura koje će se protiviti sadašnjim politikama vladajućih struktura, s optužbama da su oni pridonijeli takvoj situaciji“. U EU bi se stoga mogle dogoditi političke nestabilnosti, a na izborima profitirati političke opcije koje u ovom trenutku nisu mainstream.

Cvrtila procjenjuje da će se tijekom jeseni i zime intenzitet ratovanja smanjiti, ali mirovni sporazum Ukrajine i Rusije, po njemu, nije na vidiku.

„Ne vidim uvjete u kojima bi se došlo do toga da Rusija pristane na mirovni sporazum, koji bi podrazumijevao ispunjenje očekivanja i zahtjeva Ukrajine. Njihova polazna pozicija je odlazak ruskih snaga s okupiranih teritorija, što uključuje i Krim. Malo je vjerojatno da bi Rusija tako nešto prihvatila jer bi to značilo poraz“.

Nema uvjeta za mirovni sporazum

Sve dok ima mogućnosti da ne bude poražena na bojnom polju – a teško je vjerovati da bi je Ukrajina sama mogla poraziti – Rusija neće stupati u pregovore koji bi značili mirovni sporazum, a da u tom sporazumu nema minimalno da su Krim i Donbas ruski, ocjenjuje profesor. No, nije izvjesna, smatra, niti vojna eskalacija izvan granica Ukrajine.

Umjesto toga, očekuje nastavak hibridnog djelovanja Rusije prema nekim državama ili dijelovima svijeta gdje bi Moskva mogla izazivati nestabilnosti, političke turbulencije, podržavati radikalne pokrete, uključivati se u izborne procese, financirati nove političke platforme koje će u javnom prostoru kritizirati zapadne vlade i ugrožavanje standarda i tako dalje.

Barić: Dugački rat i podjele na Zapadu

Sukob u Ukrajini vodi prema dugačkom ratu, procjenjuje Robert Barić, profesor s Fakulteta političkih znanosti i Hrvatskog vojnog učilišta, napominjući da je Putinov cilj sada ovladati Donbasom i osigurati ono što su ruske snage zauzele na jugu, a onda se pripremiti za dugotrajni sukob.

Ukrajinski plan je, ističe dalje, da se zaustavi napredovanje u Donbasu i da se nastoji ili zauzeti Herson ili dovesti u situaciju da se lako zauzme Herson „jer onda pada ključna željeznička logistička mreža prema Krimu“.

„Time bi ukrajinska strana dobila vremena da si pripremi snage za iduću godinu“, ističe profesor napominjući da i jedna i druga strana, zbog vremenskih uvjeta, za vojne operacije imaju maksimalno četiri mjeseca.

Može li utjecati na europske izbore?

Što se tiče stanja na bojištima, Barić kaže da se „sada vidi što radi isporuka modernih zapadnih oružanih sustava“. Prateći ruske vojne blogove i sajtove, dodaje, primjećuje se da i mali broj HIMARS-a ima veliku ulogu kad su u pitanju napadi na zapovjedna mjesta, logistička čvorišta i tome slično.

Politički, pak, Barić smatra da će Putin nastojati na svaki način izazvati rascjep unutar Zapada. „To se vidi po pripremama za potpunu obustavu isporuke energenata ove jeseni. Putin na taj način očekuje da će utjecati na nekoliko zemalja EU, gdje je stanovništvo, ali i dio političara spreman popustiti sankcije pa čak i pritisnuti Ukrajinu da prihvati nepovoljno primirje što će izazvati dodatne podjele u Uniji“, smatra.

Prema njegovoj procjeni, ruski predsjednik očekuje da će razni događaji, od ekonomske krize izazvane prekidom isporuke energenata do korištenja hrane kao oružja što bi iduće godine moglo izazvati novi izbjeglički val prema Europi, utjecati na ishode parlamentarnih izbora u europskim državama 2023. godine – tako da pomognu opcijama koje bi bile spremne na deal s Rusijom.

Ni primirje ni eskalacija nisu vjerojatni

Podjele unutar europskih zemalja mogle bi dovesti i do smanjenja vojne i ekonomske pomoći koju Zapad pruža Ukrajini. Time bi se, dakako, smanjila i njezina moć da se brani, a to bi je ujedno pritisnulo na dodatno popuštanje. I to je, ustvari, jedan od ciljeva ruskog predsjednika.

Ni primirje niti eskalacija izvan ukrajinskih granica prema mišljenju profesora Barića nisu u ovom trenutku izgledna opcija. Na frontovima bi moglo doći do zatišja, ali ne i formalnog primirja. „Ukrajinci više nemaju što izgubiti, svjesni su što ih čeka ako Rusija pobijedi. Velika većina Ukrajinaca smatra da nemaju izbora nego boriti se“, ističe.

S druge strane, eskalacija „nije opcija“, ali bi se to kroz neki duži period moglo promijeniti „ako se Rusiji popusti, Putin sredi vojsku i pomisli da može dalje eskalirati“.

Redžepović: Nadmoć zapadnog oružja

„Ne znam kako će biti, ali znam kako neće biti“, uzvraća Goran Redžepović, vojni analitičar i bivši pilot, na naše pitanje kako vidi situaciju u Ukrajini u narednom periodu, nakon pet mjeseci rata. Pa objašnjava:

„Niti Rusi mogu okupirati cijelu Ukrajinu, pobijediti i namjestiti svoju vladu, a ni Ukrajinci za sada ne mogu pobijediti Ruse i izbaciti ih iz cijelog teritorija. To se za sada neće dogoditi jer ni jedna ni druga strana nema tih kapaciteta“.

Rusija bez dodatne mobilizacije „ne može osigurati priljev novih snaga“ pa su i daljnja napredovanja ograničena, procjenjuje Telegramov analitičar. Ukrajina, iako je mobilizirala dovoljno ljudi, „ne uspijeva osigurati formacije za provođenje većih ofenzivnih operacija“. Vojna pomoć Zapada je, pak, „limitirana kapacitetima zapadne vojne industrije koja ne može zadovoljiti sve trenutne potrebe“.

Zatišje u borbama zbog vremena

Zapad osigurava pomoć Ukrajini u onim količinama koliko je bilo viškova, a za daljnju pomoć „morali bi smanjivati svoje operativne kapacitete i zalihe naoružanja što onda njih čini slabijima“. No, ono što se pokazalo kod upotrebe višecijevnih bacača raketa jest da „tehnološke prednosti zapadnog naoružanja kompenziraju numeričku inferiornost“.

Hoće li tijekom jeseni i zime doći do zatišja? „U tim zimskim mjesecima, kad je Ukrajina neprohodna zbog blata, operacije će biti limitirane isključivo na putne pravce. Taj period od sredine jeseni do početka zime sigurno će biti pauza u smislu nemogućnosti provođenja off road operacija. Ali to se ne odnosi uvijek i na jug jer je tamo klima drugačija“.

Prelazak Rusije na ratnu ekonomiju

Kao jedan od ključnih problema za Ukrajinu vidi i gospodarsku situaciju pa se pita koliko je Zapad spreman financirati Ukrajinu, ne samo vojno. S druge strane, napominje, Rusija prelazi na elemente ratne ekonomije – kao primjer navodi Putinov dekret da privatne firme ne smiju odbiti ugovore s vojskom.

No, ekonomske posljedice rata sve se više osjećaju diljem kontinenta, kroz rast cijena, strahovanja od nestašice plina i grijanja preko zime i tako dalje. Redžepović se slaže da bi to moglo dovesti do slabljenja pomoći Ukrajini, ali smatra da Europa treba shvatiti da je „ovo i njen rat“ i da bi Putinov trijumf „značio rušenje zapadno europske civilizacije koja počiva na demokraciji i ljudskim pravima“.