Ovo više nije ni improvizacija. Hrvatska skoro na svim frontovima vibrira između potpunog kaosa i ničega, a opsjena kojom se želi prikriti takvo stanje i, mnogo važnije, odgovornost za njega, postaje tek endemski ciničan sloj prevare.
Najgore stanje je, nimalo čudno, na najkritičnijim točkama, na povijesnim krizama – potresima i pandemiji – koje su zadesile zemlju i vlast HDZ-a na prijelazu iz prvog u drugi mandat Andreja Plenkovića. Eto, čovjeku kojemu je izgorio kontejner u kojem je živio nakon potresa na Baniji država danas promptno šalje novi – kontejner. I sve je dobro, jer je od potresa prošlo tek 14 mjeseci…
Oporavak i otpornost
Sve je očitije, nadalje, da će se neiskorišteni novac iz Europskom fonda solidarnosti, kojima se trebalo sanirati posljedice zagrebačkog potresa (dogodio se prije 23 mjeseca), računati u milijardama kuna. Iz Europske komisije su i danas ponovili kako ne postoje okolnosti za produljenje roka za korištenje tog novca – a rok nam ističe sredinom lipnja – dok se postotak dosad isplaćenih sredstava još uvijek označava tek jednom znamenkom.
Vlast, pritom, vidno mijenja retoriku, od Plenkovićeve priče o “jednom pozivu” kojim će se rok produljiti, prešlo se na promjenu datuma (da se rok računa od petrinjskog potresa), ali učestalo dolijevanje hladne vode iz Bruxellesa na ta očekivanja ostavlja vrlo malo nade da će od toga nešto doista i biti. Stoga se sve više priča kako će se, eto, obnova financirati iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Znači li to da će gospodarstvo ostati bez novca za svoj, je li, oporavak i otpornost?
Činjenice kvare priču
Još je gore, čak – puno gore, kad je u pitanju pandemija. Suočena s činjenicom da je Hrvatska zemlja koja je stravično stradala (a pokolj i dalje traje, s pedesetak mrtvih dnevno već tjednima) od Covida-19, suočena s optužujućim rang-listama po kojima je Hrvatska osma na svijetu po smrtnosti od početka pandemije (a bogami povremeno i mračni prvak svijeta po smrtnosti u nekim tjednima), vlast se odlučuje na radikalan zaokret. Ako nam činjenice nisu naklonjene, to gore po njih, pa, eto, Ministarstvo zdravstva blizu ulaska u treću godinu pandemije, odjednom utvrđuje kako rang-liste nisu precizne i kako se, da bi rezultati među zemljama bili usporedivi, treba uzeti u obzir cijeli niz drugih faktora.
Pa se onda Vili Beroš i njegovi zakapaju do kraja. Jer je, eto, hrvatska smrtnost, vele smrtno ozbiljno, rezultat iznimno niske procijepljenosti. Za koju je valjda kriva galaktička direkcija za Sunčev sustav, odsjek Zemlja, odjel jugoistočna Europa, a ne hrvatska Vlada i Ministarstvo zdravstva. Ma ne, zezam se, krivi su mediji i Zoran Milanović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Debeli smo, pušimo, cugamo…
Nadalje, za zastrašujući smrtnost kriva je, vele iz resornog ministarstva, “visoka prisutnost rizičnih faktora prekomjerne težine, pušenja i konzumacije alkohola”. Debeli smo, cugamo i pušimo, jebi ga, do nas je. Ili barem do nasljeđa iz doba komunizma. Nikako nije do ministarstva koje bi moralo i preventivno djelovati na smanjivanje rizičnih faktora za zdravlje građana (i time na manje troškove tek-što-nije-bankrotiranog zdravstvenog sustava).
Najjasniji, pak, sudar kaosa, improvizacija i ničega, sa strašnim posljedicama po živote ljudi se vidi na pitanju cijepljenja. Još u travnju prošle godine, kad je postalo jasno da stvari ne funkcioniraju kako treba, Beroš je umirivao javnost poručujući da se “izrađuje mini-akcijski plan za cijepljenje prioritetnih skupina”.
Kalvarija cijepljenja
Ovdje valjda podsjetiti da je travanj prošle godine bio trinaesti mjesec pandemije u kojoj je praktički od prvog dana bilo jasno da će cijepljenje biti važan dio izlaska iz zdravstvene ugroze, da će biti veliki logistički izazov i da će trebati posebnu pažnju obratiti na one koji su posebno ranjivi na zarazu novim koronavirusom. Ne, majstori su se mini-akcijskog plana uhvatili tek trinaest mjeseci kasnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, to je bio tek početak. Početkom prošlog ljeta Andrej Plenković je, kad se vidjelo da vene interes za cijepljenje i da neće biti ostvareni niti neambiciozni ciljevi o procijepljenosti koje je sebi zadala vlast, prvo uvrijeđeno govorio kako je Vlada svoj posao završila nabavom cjepiva i da ne bi uložio ni lipe u promociju cijepljenja.
Onda je na sastanku vladajuće koalicije, u maniri savršeno organiziranog upravljača okupljene upitao ima li itko ikakvu ideju o tome kako potaknuti cijepljenje. Pa se išlo sa savjetovalištima i mobilnim timovima koji su dali takvog rezultata da je, eto, i blaža varijanta virusa, omikron, smrtonosna za ogroman broj građana – svakog dana.
Pandemija pri kraju, strategija u – začetku
No, nema straha. Na rubu treće godine pandemije, u vrijeme kad zemlje koje su ozbiljno procijepile svoje stanovništvo dižu sve restrikcije i praktički, objavljuju kraj opasnosti, dnevne novine u Hrvatskoj danas izlaze s masnim slovima na naslovnici: “Priprema se nova strategija cijepljenja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Doduše, riječ “priprema” iz naslova se valja shvatiti doslovno, jer epidemiologinja iz Hrvatskoj zavoda za javno zdravstvo u tekstu kaže – “taj posao je tek počeo”. Polako. U zemlji koja kao da je odustala i od improvizacije i koja se vodi kombinacijom kaosa i ničega, žurba je tako – suvišna.
Hrvatska, zemlja u kojoj se 14 mjeseci nakon potresa šalju novi kontejneri, a u trećoj godini pandemije priprema - strategija cijepljenja
Naravno da postoji realna opasnost takva zemlja ne iskoristi europske milijarde za sanaciju nakon potresa
Nema straha. Na rubu treće godine pandemije, u vrijeme kad zemlje koje su ozbiljno procijepile svoje stanovništvo dižu sve restrikcije i praktički, objavljuju kraj opasnosti, dnevne novine u Hrvatskoj danas izlaze s masnim slovima na naslovnici: 'Priprema se nova strategija cijepljenja'
Ovo više nije ni improvizacija. Hrvatska skoro na svim frontovima vibrira između potpunog kaosa i ničega, a opsjena kojom se želi prikriti takvo stanje i, mnogo važnije, odgovornost za njega, postaje tek endemski ciničan sloj prevare.
Najgore stanje je, nimalo čudno, na najkritičnijim točkama, na povijesnim krizama – potresima i pandemiji – koje su zadesile zemlju i vlast HDZ-a na prijelazu iz prvog u drugi mandat Andreja Plenkovića. Eto, čovjeku kojemu je izgorio kontejner u kojem je živio nakon potresa na Baniji država danas promptno šalje novi – kontejner. I sve je dobro, jer je od potresa prošlo tek 14 mjeseci…
Oporavak i otpornost
Sve je očitije, nadalje, da će se neiskorišteni novac iz Europskom fonda solidarnosti, kojima se trebalo sanirati posljedice zagrebačkog potresa (dogodio se prije 23 mjeseca), računati u milijardama kuna. Iz Europske komisije su i danas ponovili kako ne postoje okolnosti za produljenje roka za korištenje tog novca – a rok nam ističe sredinom lipnja – dok se postotak dosad isplaćenih sredstava još uvijek označava tek jednom znamenkom.
Vlast, pritom, vidno mijenja retoriku, od Plenkovićeve priče o “jednom pozivu” kojim će se rok produljiti, prešlo se na promjenu datuma (da se rok računa od petrinjskog potresa), ali učestalo dolijevanje hladne vode iz Bruxellesa na ta očekivanja ostavlja vrlo malo nade da će od toga nešto doista i biti. Stoga se sve više priča kako će se, eto, obnova financirati iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Znači li to da će gospodarstvo ostati bez novca za svoj, je li, oporavak i otpornost?
Činjenice kvare priču
Još je gore, čak – puno gore, kad je u pitanju pandemija. Suočena s činjenicom da je Hrvatska zemlja koja je stravično stradala (a pokolj i dalje traje, s pedesetak mrtvih dnevno već tjednima) od Covida-19, suočena s optužujućim rang-listama po kojima je Hrvatska osma na svijetu po smrtnosti od početka pandemije (a bogami povremeno i mračni prvak svijeta po smrtnosti u nekim tjednima), vlast se odlučuje na radikalan zaokret. Ako nam činjenice nisu naklonjene, to gore po njih, pa, eto, Ministarstvo zdravstva blizu ulaska u treću godinu pandemije, odjednom utvrđuje kako rang-liste nisu precizne i kako se, da bi rezultati među zemljama bili usporedivi, treba uzeti u obzir cijeli niz drugih faktora.
Pa se onda Vili Beroš i njegovi zakapaju do kraja. Jer je, eto, hrvatska smrtnost, vele smrtno ozbiljno, rezultat iznimno niske procijepljenosti. Za koju je valjda kriva galaktička direkcija za Sunčev sustav, odsjek Zemlja, odjel jugoistočna Europa, a ne hrvatska Vlada i Ministarstvo zdravstva. Ma ne, zezam se, krivi su mediji i Zoran Milanović.
Debeli smo, pušimo, cugamo…
Nadalje, za zastrašujući smrtnost kriva je, vele iz resornog ministarstva, “visoka prisutnost rizičnih faktora prekomjerne težine, pušenja i konzumacije alkohola”. Debeli smo, cugamo i pušimo, jebi ga, do nas je. Ili barem do nasljeđa iz doba komunizma. Nikako nije do ministarstva koje bi moralo i preventivno djelovati na smanjivanje rizičnih faktora za zdravlje građana (i time na manje troškove tek-što-nije-bankrotiranog zdravstvenog sustava).
Najjasniji, pak, sudar kaosa, improvizacija i ničega, sa strašnim posljedicama po živote ljudi se vidi na pitanju cijepljenja. Još u travnju prošle godine, kad je postalo jasno da stvari ne funkcioniraju kako treba, Beroš je umirivao javnost poručujući da se “izrađuje mini-akcijski plan za cijepljenje prioritetnih skupina”.
Kalvarija cijepljenja
Ovdje valjda podsjetiti da je travanj prošle godine bio trinaesti mjesec pandemije u kojoj je praktički od prvog dana bilo jasno da će cijepljenje biti važan dio izlaska iz zdravstvene ugroze, da će biti veliki logistički izazov i da će trebati posebnu pažnju obratiti na one koji su posebno ranjivi na zarazu novim koronavirusom. Ne, majstori su se mini-akcijskog plana uhvatili tek trinaest mjeseci kasnije.
No, to je bio tek početak. Početkom prošlog ljeta Andrej Plenković je, kad se vidjelo da vene interes za cijepljenje i da neće biti ostvareni niti neambiciozni ciljevi o procijepljenosti koje je sebi zadala vlast, prvo uvrijeđeno govorio kako je Vlada svoj posao završila nabavom cjepiva i da ne bi uložio ni lipe u promociju cijepljenja.
Onda je na sastanku vladajuće koalicije, u maniri savršeno organiziranog upravljača okupljene upitao ima li itko ikakvu ideju o tome kako potaknuti cijepljenje. Pa se išlo sa savjetovalištima i mobilnim timovima koji su dali takvog rezultata da je, eto, i blaža varijanta virusa, omikron, smrtonosna za ogroman broj građana – svakog dana.
Pandemija pri kraju, strategija u – začetku
No, nema straha. Na rubu treće godine pandemije, u vrijeme kad zemlje koje su ozbiljno procijepile svoje stanovništvo dižu sve restrikcije i praktički, objavljuju kraj opasnosti, dnevne novine u Hrvatskoj danas izlaze s masnim slovima na naslovnici: “Priprema se nova strategija cijepljenja”.
Doduše, riječ “priprema” iz naslova se valja shvatiti doslovno, jer epidemiologinja iz Hrvatskoj zavoda za javno zdravstvo u tekstu kaže – “taj posao je tek počeo”. Polako. U zemlji koja kao da je odustala i od improvizacije i koja se vodi kombinacijom kaosa i ničega, žurba je tako – suvišna.