Plenković je pritom spomenuo i kako su u istom stanu živjele i, između ostalih, državne dužnosnice iz danas oporbenih stranaka, SDP-a i Mosta, Gordana Sobol i Sonja Čikotić. Ako su se neki tad pitali čemu spominjanje dužnosnica iz Rijeke i Osijeka u kontekstu priče o državnom stanu u Zagrebu koji je koristio čovjek s – do lažne prijave na Dugom otoku – prebivalištem u Zagrebu – vrijeme je dalo jasan odgovor. Radilo se o klasičnoj taktici razvodnjavanja priče.
Zli političari
I taktika solidno uspijeva. Pomiješana s očekivanim populizmom, općim nezadovoljstvom političkom klasom i marnim trudom dijela medija, fokus se pomiče od čovjeka koji vodi Ured premijera, a ispunio je papir u kojem “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da se nastanio” u Salima – u kojima se nije nastanio – prema političarima kao takvima.
Dakle, zloj i bahatoj odnarođenoj klasi koja uživa u materijalnim bogatstvima koja joj ne bi trebala pripadati. Recimo, državnim stanovima u Zagrebu. Pa se tako zadnjih dana “otkriva” da solidan broj državnih dužnosnika koristi državne stanove u glavnom gradu, da se nekima plaća dio najma, pa se izračunavaju desetci najamnina… Uglavnom, opći cirkus. A Frka-Petešić postaje tek jedan od epizodista u evergreen epizodi o “njima” koji uživaju “naša” bogatstva.
Uvjet razvoja demokracije
Ponekad se, međutim, s medijskog balona, napuhanog uglavnom klikabilnim populizmom i političkim spinom, valja spustiti u stvarnost. Kao i u slučaju žestoko napadanog sustava 6+6 za dužnosnike koji izlaze izvan sustava i kod državnih stanova za političare se radi o sasvim normalnom pravu u demokratskim društvima. Ako se to pravo, naravno, ne zloupotrebljava.
Dakle, stanovi (ili subvencija stanarine) za državne dužnosnike u mjestu obavljanja posla – a kad je nacionalna politika u pitanju to je gotovo isključivo Zagreb – nisu nikakva ekstra pogodnost. Oni su, dapače, uvjet razvoja demokracije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da to pravo ne postoji, državnom politikom, bilo u Saboru, bilo na razini ministarstava bi se doista ozbiljno mogli baviti tek ljudi iz Zagreba i bliže okolice, te eventualno tek solidno bogati pojedinci iz ostatka zemlje, koji bi bez problema sebi i obitelji mogli platiti ili na više godina iznajmiti stan u glavnom gradu. Takvoj vrsti “demokracije” bi Hrvatska trebala težiti?
‘Ništa’ i ‘zato’
No, eto, iako je potpuno besmisleno, i dalje se dnevno nastavljaju nova otkrića o tome kako neki od političara koji nisu iz Zagreba žive u državnim kvadratima u glavnom gradu ili plaćaju subvencioniranu najamninu. Time se u treći plan uspješno stavlja ono što je doista sporno. Prvo, da vlast uporno tvrdi kako i oni koji su prijavljeni u Zagrebu imaju pravo na državne kvadrate, samo ako nemaju stan ili najam stana u Zagrebu. Igrom slučaja, eto nema takvih među 35 dužnosnika koji koriste to pravo.
Drugo, u toj obrani Frke-Petešića i njegove prijave prebivališta tamo gdje ne živi, država nema odgovor na dva ključna pitanja – što ako netko odjavi postojeći stan ili najam u Zagrebu i zatraži državni stan (ništa) i zašto se, ako prebivalište nije bitno, kod zahtjeva za državni stan traži potvrda o prebivalištu (zato). Riječi iz zagrada u prethodnoj rečenici su, stvarno, odgovori resornog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Točka. Game over
I treće, kad se stvar svede na najosnovnije, predstojnik Ureda premijera je lagao kad je ispunjavao prijavu prebivališta. Onaj papir na kojem piše kako je “osoba dužna dati točne i istinite podatke”. I da potpisuje izjavu, “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću” o tome gdje se nastanio. I da je “upoznat da je za davanje netočnih i neistinitih podataka u izjavi predviđena novčana kazna od 500,00 do 5000,00 kuna”.
Ali, ne, nije to sad tema. Niti su bitne terminalno ozbiljne optužbe oko malverzacija u Državnim nekretninama, u kojima su se – dosad – našli i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, i glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić, i ministar obrane Mario Banožić.
Bitni su zli političari svih boja, koji su došli iz provincije i na naš račun žive u stanovima po Zagrebu. Točka. Game over.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako HDZ i dio medija najgorim populizmom pokušavaju potisnuti ključno: Frka-Petešić lagao je na prijavi
Radi se o klasičnoj taktici razvodnjavanja priče. I taktika solidno uspijeva
No, eto, iako je potpuno besmisleno, i dalje se dnevno nastavljaju nova otkrića o tome kako neki od političara koji nisu iz Zagreba žive u državnim kvadratima u Zagrebu ili plaćaju subvencioniranu najamninu. Time se u treći plan uspješno stavlja ono što je doista sporno - lažna prijava Frke-Petešića i cirkus u Državnim nekretninama
Obrisi taktike kojom se krenulo u obranu Zvonimira Frke-Petešića, predstojnika Ureda premijera, bili su jasni od samog početka. Zapravo, od prvog javnog istupa na tu temu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, koji je govorio kako se radi o harangi protiv vrijednog čovjeka i (“Točka. Game over.”) pokušao “ubiti” priču u njenom začetku.
Plenković je pritom spomenuo i kako su u istom stanu živjele i, između ostalih, državne dužnosnice iz danas oporbenih stranaka, SDP-a i Mosta, Gordana Sobol i Sonja Čikotić. Ako su se neki tad pitali čemu spominjanje dužnosnica iz Rijeke i Osijeka u kontekstu priče o državnom stanu u Zagrebu koji je koristio čovjek s – do lažne prijave na Dugom otoku – prebivalištem u Zagrebu – vrijeme je dalo jasan odgovor. Radilo se o klasičnoj taktici razvodnjavanja priče.
Zli političari
I taktika solidno uspijeva. Pomiješana s očekivanim populizmom, općim nezadovoljstvom političkom klasom i marnim trudom dijela medija, fokus se pomiče od čovjeka koji vodi Ured premijera, a ispunio je papir u kojem “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da se nastanio” u Salima – u kojima se nije nastanio – prema političarima kao takvima.
Dakle, zloj i bahatoj odnarođenoj klasi koja uživa u materijalnim bogatstvima koja joj ne bi trebala pripadati. Recimo, državnim stanovima u Zagrebu. Pa se tako zadnjih dana “otkriva” da solidan broj državnih dužnosnika koristi državne stanove u glavnom gradu, da se nekima plaća dio najma, pa se izračunavaju desetci najamnina… Uglavnom, opći cirkus. A Frka-Petešić postaje tek jedan od epizodista u evergreen epizodi o “njima” koji uživaju “naša” bogatstva.
Uvjet razvoja demokracije
Ponekad se, međutim, s medijskog balona, napuhanog uglavnom klikabilnim populizmom i političkim spinom, valja spustiti u stvarnost. Kao i u slučaju žestoko napadanog sustava 6+6 za dužnosnike koji izlaze izvan sustava i kod državnih stanova za političare se radi o sasvim normalnom pravu u demokratskim društvima. Ako se to pravo, naravno, ne zloupotrebljava.
Dakle, stanovi (ili subvencija stanarine) za državne dužnosnike u mjestu obavljanja posla – a kad je nacionalna politika u pitanju to je gotovo isključivo Zagreb – nisu nikakva ekstra pogodnost. Oni su, dapače, uvjet razvoja demokracije.
Da to pravo ne postoji, državnom politikom, bilo u Saboru, bilo na razini ministarstava bi se doista ozbiljno mogli baviti tek ljudi iz Zagreba i bliže okolice, te eventualno tek solidno bogati pojedinci iz ostatka zemlje, koji bi bez problema sebi i obitelji mogli platiti ili na više godina iznajmiti stan u glavnom gradu. Takvoj vrsti “demokracije” bi Hrvatska trebala težiti?
‘Ništa’ i ‘zato’
No, eto, iako je potpuno besmisleno, i dalje se dnevno nastavljaju nova otkrića o tome kako neki od političara koji nisu iz Zagreba žive u državnim kvadratima u glavnom gradu ili plaćaju subvencioniranu najamninu. Time se u treći plan uspješno stavlja ono što je doista sporno. Prvo, da vlast uporno tvrdi kako i oni koji su prijavljeni u Zagrebu imaju pravo na državne kvadrate, samo ako nemaju stan ili najam stana u Zagrebu. Igrom slučaja, eto nema takvih među 35 dužnosnika koji koriste to pravo.
Drugo, u toj obrani Frke-Petešića i njegove prijave prebivališta tamo gdje ne živi, država nema odgovor na dva ključna pitanja – što ako netko odjavi postojeći stan ili najam u Zagrebu i zatraži državni stan (ništa) i zašto se, ako prebivalište nije bitno, kod zahtjeva za državni stan traži potvrda o prebivalištu (zato). Riječi iz zagrada u prethodnoj rečenici su, stvarno, odgovori resornog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Točka. Game over
I treće, kad se stvar svede na najosnovnije, predstojnik Ureda premijera je lagao kad je ispunjavao prijavu prebivališta. Onaj papir na kojem piše kako je “osoba dužna dati točne i istinite podatke”. I da potpisuje izjavu, “pod materijalnom i kaznenom odgovornošću” o tome gdje se nastanio. I da je “upoznat da je za davanje netočnih i neistinitih podataka u izjavi predviđena novčana kazna od 500,00 do 5000,00 kuna”.
Ali, ne, nije to sad tema. Niti su bitne terminalno ozbiljne optužbe oko malverzacija u Državnim nekretninama, u kojima su se – dosad – našli i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, i glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić, i ministar obrane Mario Banožić.
Bitni su zli političari svih boja, koji su došli iz provincije i na naš račun žive u stanovima po Zagrebu. Točka. Game over.