Kako je globalna pandemija potopila europske ambicije premijera Plenkovića

Kraj ambicija

Kada smo početkom siječnja pisali o hrvatskom predsjedanju, napomenuli smo, među ostalim, da svaka predsjedateljica mora očekivati neočekivano; da će joj se desiti nešto, neka kriza, koja će preko noći presložiti prioritete. Nismo, dakako, tada ciljali na globalnu pandemiju koja je sredinom ožujka zabunkerirala Hrvatsku i gotovo cijelu Europu. I tu je zapravo bio kraj bilo kakvim ambicijama Andreja Plenkovića da hrvatsko predsjedanje pretvori u politički uspjeh. On zato sada govori tek o ambicijama “koje smo pokušali ostvariti”. “Imali smo sjajan plan, plan emancipiranja europskih tema u Hrvatskoj (…)”, kazao je jučer premijer. Sjajan plan se, međutim, nije ostvario.

Šest mjeseci prvog hrvatskog predsjedanja, koje završava 30. lipnja (pa od 1. srpnja kormilo preuzima Njemačka), može se pohvaliti političkim dogovorom o otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom što je Plenkovićeva Vlada i prije preuzimanja predsjedanja predstavljala kao jedan od prioriteta. Zagrebački summit, koji je početkom svibnja trebao biti ključni događaj šestomjesečnog predsjedanja, održan je, međutim, samo virtualno.

Neviđene okolnosti

Na drugim javno eksponiranim temama nije zabilježen poseban napredak: o višegodišnjem proračunu se još pregovara, o zajedničkoj migrantskoj politici nema suglasja (Hrvatska, podsjetimo, još nije niti primila djecu iz grčkih izbjegličkih kampova, mada bi, kao predsjedateljica, možda trebala pokazati put), a Ujedinjeno Kraljevstvo ponovno juri prema kaotičnom Brexitu (uređeni Brexit, koji premijer spominje, odnosi se na formalni izlazak 31. siječnja; međutim, u pregovorima o budućim odnosima nema puno napretka pa još uvijek postoji rizik od izlaska bez trgovinskog sporazuma).

Pritom treba uzeti u obzir okolnosti, “nikad viđene u zadnjih 70 godina”, kako kaže Plenković. Globalna pandemija spriječila je praktički sve bitne fizičke sastanke od ožujka naovamo; hrvatsko predsjedništvo uskočilo je s videokonferencijama koje su sigurno blagotvorne za džepove poreznih obveznika, ali vrlo nepraktične za sklapanje dealova. Tako se i o sedmogodišnjem proračunu i fondu za oporavak – paketu teškom 1,85 bilijuna eura – razgovaralo ovog petka videovezom, ali su svi uvjereni da će dogovor biti moguć tek kada se premijeri fizički sastanu.

Za domaću javnost

Ni proširenje niti uređeni Brexit ne mogu “emancipirati” europske teme u domaćoj javnosti; građani ih ne percipiraju kao nešto bitno za njihove živote, kao nešto što im je blisko – a baš to im je, recimo, obećavao ministar Grlić Radman u jednom od svojih istupa, upamćenom, među ostalim, po usporedbi plaća u Đakovu i Münchenu. Možda je baš to – pokušaj da se predsjedanje nekako, barem u finišu, približi građanima – jedan od razloga nesvakidašnjih objašnjenja koja smo nedavno imali prilike čuti od glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića o fondu EU za oporavak.

Govoreći na RTL-u o mogućih deset milijardi eura pomoći Hrvatskoj iz budućeg (još nedogovorenog) europskog fonda, Jandroković je kazao i ovo: “Radi se o velikom uspjehu hrvatske državne politike i da nismo na mjestu predsjedatelja EU-om, da nemamo premijera kakvog imamo… kojeg su optuživali da je briselski činovnik, a evo izborio se za 19 milijardi kuna godišnje”.

Politička (ne)stabilnost

Iz te izjave proizlazi da to što Hrvatska predsjeda Unijom ima neke direktne veze s količinom novca koji će joj biti na raspolaganju: sugerira li to da je Hrvatska tijekom predsjedanja gurala svoje interese, da nije bila “pošten i neutralan posrednik”, kako je to u ovom uvodu programa predsjedanja pisao premijer Plenković? A možda se ipak radi samo o jednom nespretnom, predizbornom izboru riječi.

Podsjetimo usput i na jednu epizodu iz rujna prošle godine. Tada je, tijekom gostovanja na N1, bivši predsjednik Sabora tumačio i zašto ne bi bilo dobro da za vrijeme predsjedanja padne Vlada – dakle, da negdje između siječnja i lipnja ove godine Hrvatska ostane na tzv. tehničkoj Vladi. Jandrokovića je brinula mogućnost da se fokus svih protagonista domaće političke scene okrene na unutarnja zbivanja i da se “prestajemo baviti predsjedanjem”. Začudo, Sabor, kojemu je bio predsjednik, raspušten je na inicijativu HDZ-a 18. svibnja, mjesec i pol dana prije kraja predsjedanja. Fokus svih protagonista okrenuo se, dakako, unutarnjim zbivanjima.

Bez medijskog spektakla

Predsjedanje EU-om trebalo je svakako pomoći Plenkoviću i HDZ-u u tim “unutarnjim zbivanjima”. Šestomjesečno vođenje Vijeća EU trebalo je biti vrhunac premijerova četverogodišnjeg mandata, fantastično smješteno na početak izborne godine. Ako ljudima i nije previše stalo do europskih tema, nikada ne treba podcijeniti priliku za dobru fotografiju, možda snimku za kakav predizborni spot: crveni tepih i doček, recimo, njemačke kancelarke Angele Merkel ili rukovanje s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom.

Da sada, deset dana prije formalnog kraja hrvatskog predsjedanja, moramo izdvojiti jednu jedinu fotografiju koja bi mogla opisati tih pola godine, na njoj ne bi bio ni crveni tepih ni njemačka kancelarka. Bila bi to fotografija koju je u ožujku objavila Vlada: premijer sjedi u svom uredu, sasvim sam, za praznim dugačkim stolom i gleda u TV ekran na kojem su njegovi kolege iz cijele EU.

When the team figures out that it could've been an email: pic.twitter.com/cyq8esXF6b

— Dario Čepo (@CepoDario) March 17, 2020