Kako su izgledali HDZ-ovi kapitalni poduhvati: Projekt Slavonija najavljen kao spas za siromašni kraj završio je u besprizornim aferama
Projekt Slavonija je u suštini PR projekt Plenkovićeve Vlade, ali HDZ-ovci i nakon svega neumorno uvjeravaju da je spasio istok Hrvatske
Prije gotovo osam godina, u Banske dvore ušao je bivši eurozastupnik Andrej Plenković, čovjek koji je obećao da će promijeniti HDZ da bi promijenio Hrvatsku. Plenkovićeve godine na čelu Vlade obilježene su globalnim i lokalnim krizama, ali i nizom kontroverzi. Njegova vladavina ostat će upamćena po činjenici da mu je iz Vlade otišlo ili bilo prisiljeno otići čak 30 ministara. Kakva je politička, ekonomska i društvena ostavština jedinog hrvatskog premijera koji je odradio dva puna mandata – i sad se nada trećem? Odgovore na to pitanje Telegram će pokušati dati u serijalu tekstova, komentara i analiza naših autora
Na pet stranica gusto tipkanog teksta, nižući impresivne iznose – 250 milijuna eura, 345 milijuna eura, dvije i pol milijarde eura, i tako dalje – Andrej Plenković objašnjavao je svrhu novog projekta HDZ-ove, njegove Vlade: Projekta Slavonija, Baranja i Srijem. U siječnju 2017., kada je odgovarao na zastupničko pitanje (u međuvremenu bivšeg SDP-ovca) Domagoja Hajdukovića, Plenković je u Banskim dvorima bio tek tri mjeseca.
Tog je proljeća u Osijeku održana prva sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem, tijela koje ima 31 člana i premijera u funkciji predsjedavajućeg. Na toj sjednici doneseni su zaključci; u prvoj točki piše da Savjet „prepoznaje zahtjevnu gospodarsku, socijalnu i demografsku situaciju u pet slavonskih županija“. Uz pomoć europskog i državnog novca, Projekt Slavonija to je trebao promijeniti.
Samo promidžba ili…?
Nije, međutim, trebalo dugo da se Vladin razvikani projekt počne propitivati – i to ne samo njegova učinkovitost u praksi. Postavljeno je, ustvari, daleko bazičnije pitanje: postoji li uopće Projekt Slavonija, osim kao promidžbena aktivnost na koju je, primjera radi, samo u 2018. utrošeno milijun i 40 tisuća kuna (na medijsku promociju projekta)?
Ta sumnja nije proizvoljna. Još sredinom 2017. otkriveno je da u tablici ugovorenih projekata ima nekih iz vremena dok je premijer bio Zoran Milanović. U Milanovićevoj Vladi Projekt Slavonija, naravno, nije postojao; ako ga je doista pokrenula Plenkovićeva Vlada, kako su onda projekti iz Milanovićeva vremena završili na popisu?
Ubrzo je postalo jasno da poduzetnici s područja Slavonije, koje je navodno obuhvaćao novi Vladin Projekt, nemaju baš puno prednosti kad se dijeli europski novac. Za njih nisu postojali zasebni natječaji – mogli su se javljati na natječaje kao i svi drugi, od Čakovca do Dubrovnika – niti su mogli računati na dodatne bodove samo zato što su iz jedne od pet slavonskih županija. Mogli su ih dobiti na račun stupnja nerazvijenosti. Ali mogli su i svi ostali.
Slavonija na Jadranu
U ljeto 2019., taman kad se Projekt Slavonija već dobro zagrijao – Savjet se već osmi put sastao pod predsjedanjem premijera i zaključio da ugovaranje EU projekata ide sjajno – Telegramov Drago Hedl otkrio je priču koja će razotkriti Projekt Slavonija: među stotinama projekata kojima su odobrena bespovratna sredstva, sedam milijuna kuna dobila je i tvrtka iz Pleternice za obnovu hotela – na Rabu. Novac je odobren poduzetniku bliskom HDZ-u.
Jadranski otok, na kojem se provodila investicija, nema, dakako, nikakve veze sa Slavonijom – osim što se na natječaj javila tvrtka sa sjedištem u Požeško-slavonskoj županiji. Dapače, ispostavilo se da je natječaj proveden prije nego što je Plenković ušao u Banske dvore. Iz Ministarstva gospodarstva tumačili su da „predmetni Poziv nije ni na koji način vezan uz Projekt Slavonija, Baranja i Srijem (…)“. Kako je onda rapski hotel završio na slavonskoj listi?
Pumpanje statistike
Bila je to dobra ilustracija kako se pumpa službena statistika: investicija je jednostavno upisana u tablicu, jer je netko primijetio da je tvrtka koja je provodi s područja Slavonije, a kad je Telegram to otkrio, brže-bolje su je izbrisali s popisa. Skupa s još nekoliko projekata za koje se ispostavilo isto, da sa Slavonijom nemaju nikakve veze.
To pritom nije bilo jedino Hedlovo otkriće o kontroverznom HDZ-ovom PR projektu. Ovo su samo neki od navoda: “Obitelj HDZ-ovog Franje Lucića, ministrov tata i županov sin dobili su 17 milijuna kuna”, “Tvrtka Lucićeva sina Tomislava, koja se dosad nije bavila poljoprivredom, bespovratno je dobila 14,8 milijuna kuna za poljoprivredu”, “Novac je dobio i drugi Lucićev sin, Domagoj Lucić i to bespovratnih 372.000 kuna”…
Problemi se, međutim, nisu zaustavili na kreativnoj statistici. Osim što su za bespovratna sredstva nerijetko uspješno konkurirali ljudi bliski HDZ-u, na konkretnim primjerima s terena pokazale su se sve manjkavosti Plenkovićeva razvikanog Projekta Slavonija: od ekstravagantnih investicija, poput autobusnog stajališta od 600 tisuća kuna, pa do ulaganja koja su trebala poljoprivredu lansirati u 21. stoljeće, ali ni dandanas nisu u funkciji.
Koliko EU novca?
Istovremeno, usporedba s drugim dijelovima Hrvatske – koji su sve ove godine koristili EU fondove, ali bez posebnog programa – pokazuju da Projekt Slavonija, ako doista postoji kako inzistiraju HDZ-ovci, u praksi nije imao opipljiv učinak. Prošle jeseni, portal Župan.hr izračunao je koliko je koja županija povukla europskih sredstava u 2022. godini.
Na prvom je mjestu, sa 797 eura po stanovniku, Virovitičko-podravska županija, jedna od onih pet slavonskih županija koje obuhvaća Projekt Slavonija. Ali iza nje slijede tri županije iz drugih dijelova Hrvatske, a potom Osječko-baranjska. Ta je županija imala i najveći udio u ukupno povučenim sredstvima, no nakon nje najbolje stoje četiri županije koje sa Slavonijom nemaju baš nikakve veze.
Neumorni HDZ-ovci
Te brojke sugeriraju da Projekt Slavonija nije omogućio slavonskim županijama da brže povlače sredstva od ostatka Hrvatske, pa je pitanje kakav je uopće efekt imao. Uostalom, ni stanje na terenu koje je, u seriji reportaža u jesen 2022. zorno opisao Drago Hedl, nije potvrđivalo da se situacija bitno promijenila nabolje. HDZ-ovi dužnosnici su, međutim, nastavili neumorno hvaliti rezultate Projekta Slavonija.
Gradonačelnik Đakova Marin Mandarić nedavno je, primjerice, u saborskoj raspravi ustvrdio da bi – da Vladinog projekta nije bilo – situacija u Slavoniji bila „sto puta gora“. Teško je to i zamisliti: pet slavonskih županija ionako je izgubilo 136 tisuća stanovnika, otprilike jednako koliko ljudi živi u Osijeku, Požegi i Vukovaru. U deset godina, Slavonija je izgubila ne jedan, nego tri grada.