Živi pijesak. Upravo tako izgleda afera Ministarstva kulture s preplaćenim 3D snimanjem potresom oštećenih objekata koje su proveli majstori s Geodetskog fakulteta, trenutno na boravku u istražnom pritvoru. Gotovo sa svakim novim “objašnjenjem” ministrica Nina Obuljen Koržinek otvara cijeli set novih pitanja u jedva opisivo netransparentnom poslu za koji je dodijelila 19,1 milijun kuna Geodetskom fakultetu.
Dva se pitanja iz cijelog niza djelomično odgovorenih, neodgovorenih i uopće teško odgovorivih ipak izdvajaju. Jedno je ključno, a drugo suštinsko.
Europsko, a naše
Ključno pitanje izvire iz čudesne dileme o tome je li snimanje plaćeno nacionalnim ili europskim sredstvima. Trenutna službena verzija je da se radilo o nacionalnom novcu, kojeg se u jednom trenutku htjelo refundirati iz Fonda solidarnosti Europske unije. Pa se, ipak, od toga odustalo i posao je, tako tvrde u Vladi, plaćen domaćim novcem.
A zašto se odustalo od Fonda solidarnosti? “Nacionalno koordinacijsko tijelo kaže da to nije prihvatljiv trošak i to neće biti knjiženo u Fondu solidarnosti”, kazala je ove nedjelje u emisiji TNT N1 televizije ministrica kulture. Ovdje treba malo zastati.
Snimanja su spašavala živote
Snimanja za koja je platila Geodetskom fakultetu bila su, tvrdi ministrica, apsolutno hitan posao, nužan da se “utvrde stvarni razmjeri štete” i da se “dobije dokumentacija koja će ubrzati obnovu”. Predsjednik Vlade je, pak, u onom bizarnom pokušaju obračuna s našom novinarkom, Telegramom i Uredom europskog javnog tužitelja, još povećao ulog. Snimanja koja je obavio Geodetski fakultet su spašavala živote.
“Da nije bilo njihovih snimanja ne bismo znali razmjere štete na zagrebačkoj Katedrali pa ne bismo možda ogradili tornjeve katedrale i spriječili ugrozu građana, da je možda neki kamen pao i nekoga ubio, mi to ne bi znali”, uvjeravao je prošlog četvrtka Andrej Plenković javnost. Prije nego što je skroz izgubio živce i počeo pričati o spregama Telegrama i nepoznatih sila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto su troškovi neprihvatljivi
Znači, trenutna službena verzija priče je da su 3D snimanja za koja je debelo i bez natječaja plaćen Geodetski fakultet (čiji su tadašnji ključni ljudi sad u pritvoru) sljedeća. Snimanja su spriječila da ljudi nastradaju od posljedica oštećenja nastalih potresom. Pomogla su da se utvrde stvarne razmjere štete. I da se dobije dokumentacija nužna za ubrzanje obnove.
Kako je prokleto moguće da onda troškovi tog posla nisu bili prihvatljivi, pa se Hrvatskoj nisu mogla isplatiti iz Fonda solidarnosti? Koji služi upravo zato da pomogne članicama EU u suočavanju s prirodnim katastrofama. Ključno je to, i zasad neodgovoreno, pitanje u cijeloj ovoj mučnoj i neprozirnoj priči s oštrom aromom pogrešne strane s razmeđa kronične neodgovornosti i korupcije.
Transparentnost i osam mjeseci istrage
Suštinsko pitanje je, međutim, majka svih pitanja u ovoj i svim ostalima aferama koje bi mogle proizaći iz priče o obnovi od potresa u Hrvatskoj. Je li normalno da u 2023. godini Telegramu treba evo već osam mjeseci da pokuša doći do podataka o tome kako se potrošio novac za samo jedan jedini projekt? Ne bi li – jer transparentnost, jer borba protiv korupcije – bilo normalno da je javno i u preglednom obliku dostupan sav tok javnog novca u obnovi od potresa?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naravno da bi bilo normalno. Suštinsko pitanje je, stoga, vrlo jednostavno: zašto nije?
Ključno pitanje: što je to toliko problematično u poslu s geodetima da je ministrica morala raskinuti ugovor za financiranje iz EU?
Kako je moguće da je tako fenomenalan posao dobio crveni karton iz Fonda solidarnosti?
Kako je prokleto moguće da onda troškovi tog posla nisu bili prihvatljivi, pa se Hrvatskoj nisu mogla isplatiti iz Fonda solidarnosti? Koji služi upravo zato da pomogne članicama EU u suočavanju s prirodnim katastrofama
Živi pijesak. Upravo tako izgleda afera Ministarstva kulture s preplaćenim 3D snimanjem potresom oštećenih objekata koje su proveli majstori s Geodetskog fakulteta, trenutno na boravku u istražnom pritvoru. Gotovo sa svakim novim “objašnjenjem” ministrica Nina Obuljen Koržinek otvara cijeli set novih pitanja u jedva opisivo netransparentnom poslu za koji je dodijelila 19,1 milijun kuna Geodetskom fakultetu.
Dva se pitanja iz cijelog niza djelomično odgovorenih, neodgovorenih i uopće teško odgovorivih ipak izdvajaju. Jedno je ključno, a drugo suštinsko.
Europsko, a naše
Ključno pitanje izvire iz čudesne dileme o tome je li snimanje plaćeno nacionalnim ili europskim sredstvima. Trenutna službena verzija je da se radilo o nacionalnom novcu, kojeg se u jednom trenutku htjelo refundirati iz Fonda solidarnosti Europske unije. Pa se, ipak, od toga odustalo i posao je, tako tvrde u Vladi, plaćen domaćim novcem.
A zašto se odustalo od Fonda solidarnosti? “Nacionalno koordinacijsko tijelo kaže da to nije prihvatljiv trošak i to neće biti knjiženo u Fondu solidarnosti”, kazala je ove nedjelje u emisiji TNT N1 televizije ministrica kulture. Ovdje treba malo zastati.
Snimanja su spašavala živote
Snimanja za koja je platila Geodetskom fakultetu bila su, tvrdi ministrica, apsolutno hitan posao, nužan da se “utvrde stvarni razmjeri štete” i da se “dobije dokumentacija koja će ubrzati obnovu”. Predsjednik Vlade je, pak, u onom bizarnom pokušaju obračuna s našom novinarkom, Telegramom i Uredom europskog javnog tužitelja, još povećao ulog. Snimanja koja je obavio Geodetski fakultet su spašavala živote.
“Da nije bilo njihovih snimanja ne bismo znali razmjere štete na zagrebačkoj Katedrali pa ne bismo možda ogradili tornjeve katedrale i spriječili ugrozu građana, da je možda neki kamen pao i nekoga ubio, mi to ne bi znali”, uvjeravao je prošlog četvrtka Andrej Plenković javnost. Prije nego što je skroz izgubio živce i počeo pričati o spregama Telegrama i nepoznatih sila.
Zašto su troškovi neprihvatljivi
Znači, trenutna službena verzija priče je da su 3D snimanja za koja je debelo i bez natječaja plaćen Geodetski fakultet (čiji su tadašnji ključni ljudi sad u pritvoru) sljedeća. Snimanja su spriječila da ljudi nastradaju od posljedica oštećenja nastalih potresom. Pomogla su da se utvrde stvarne razmjere štete. I da se dobije dokumentacija nužna za ubrzanje obnove.
Kako je prokleto moguće da onda troškovi tog posla nisu bili prihvatljivi, pa se Hrvatskoj nisu mogla isplatiti iz Fonda solidarnosti? Koji služi upravo zato da pomogne članicama EU u suočavanju s prirodnim katastrofama. Ključno je to, i zasad neodgovoreno, pitanje u cijeloj ovoj mučnoj i neprozirnoj priči s oštrom aromom pogrešne strane s razmeđa kronične neodgovornosti i korupcije.
Transparentnost i osam mjeseci istrage
Suštinsko pitanje je, međutim, majka svih pitanja u ovoj i svim ostalima aferama koje bi mogle proizaći iz priče o obnovi od potresa u Hrvatskoj. Je li normalno da u 2023. godini Telegramu treba evo već osam mjeseci da pokuša doći do podataka o tome kako se potrošio novac za samo jedan jedini projekt? Ne bi li – jer transparentnost, jer borba protiv korupcije – bilo normalno da je javno i u preglednom obliku dostupan sav tok javnog novca u obnovi od potresa?
Naravno da bi bilo normalno. Suštinsko pitanje je, stoga, vrlo jednostavno: zašto nije?