Nastavlja se drama zagrebačkog vodovoda: sad su puknule cijevi u još tri kvarta

Do puknuća je došlo u Španskom, Vrapču i Lugu Samoborskom

28.09.2021.,  Zagreb - Fotografija iz zraka raskrizja Selske ulice i Bastijanove ulice gdje je doslo do puknuca vodovodne cijevi i izlijevanja vece kolicine vode.  
Photo: Igor Kralj/PIXSELL
FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Cijevi zagrebačke vodovodne mreže ponovno pucaju. Došlo je do puknuća u Španskom, Vrapču i Lugu Samoborskom kod Samobora te je dio stanovnika privremeno ostalo bez vode.

Iz Zagrebačkog holdinga su izvijestili kako su u tijeku sanacije cjevovoda u Ulici Milana Rešetara u Španskom i Ulici Ive Horvata na Vrapču, te u Ulici Ljudevita Posavskog u Lugu Samoborskom. Dodali su kako je opskrba pitkom vodom osigurana autocisternama, a građane mole za razumijevanje i strpljenje.

Do novih puknuća je došlo samo nekoliko dana nakon što je treći put u tri tjedna puknula vodovodna cijev na Trešnjevci. U petak je dio Srednjaka ostao bez vode dok nije sanirano puknuće cijevi u Ilirskoj i Predovečkoj ulici. Krajem rujna je dva puta puknuo magistralni vodovodni cjevovod na križanju Selske i Baštijanove. Tada je poplavilo više okolnih objekata uključujući i obližnju školu. Zbog sanacije su na više dana bile zatvorene okolne ceste.

Moguća curenja na 2000 lokacija

Prošli je tjedan objavljeno kako su satelitske snimke otkrile više od 2000 sumnjivih lokacija na kojima je moguće curenje vode iz zagrebačke vodovodne mreže. Vodovodna mreža u glavnom gradu duga je 3230 kilometara, a godišnji gubici iznose više od pedeset posto, što građane košta oko 250 milijuna kuna godišnje, istaknuto je u članku T-portala.

Naveli su i kako je lani obnovljeno tek 13 kilometara cijevi kojima se dostavlja voda u domove Zagrepčana. Dotrajale cijevi i premalo ulaganja u infrastrukturno podzemlje dva su ključna razloga učestalog pucanja vodovodnih cijevi u Zagrebu, naglasili su.

Neke cijevi od doba cara Franje Josipa

Kako je Telegram nedavno pisao, iz zagrebačke vodovodne mreže još 2015. gubilo se 51,7 posto vode. Dvije godine kasnije taj je gubitak narastao na 53,4 posto da bi se 2019. napokon malo spustio na 52,7 posto. Prema Strategiji upravljanja vodama Republike Hrvatske, prihvatljiva vrijednost gubitaka vode je od 15 do 20 posto, dakle više nego dvostruko manje od sadašnjeg stanja u Zagrebu.

U obrazloženju Vodoopskrbe i odvodnje koje su dali Državnoj reviziji tvrde da su gubici vode uzrokovani nedostacima u sustavu kao što su curenje na cjevovodima, priključcima i armaturnim oknima, a do kojih dolazi zbog toga što nemaju dovoljno novca da zamjene više od 2 posto cijevi godišnje. Situacija je neodrživa jer je zagrebačka vodoopskrbna mreža u prosjeku stara 40 godina, a poneke cijevi koje se koriste postavljene su još za cara Franje Josipa.

Grad Zagreb prema metodologiji Svjetske banke po gubicima vode spada u najgori D razred učinkovitosti. To znači vrlo neučinkovito korištenje resursa pri čemu je provođenje programa smanjenja gubitaka imperativ i visoki prioritet. Budući da se za crpljenje koristi električna energija jasno je da je ona uzalud potrošena (i plaćena od strane građana) svaki put kada voda na putu do kućanstva iscuri.