I evo ga, opet pukla vodovodna cijev na Trešnjevci. Treći put u tri tjedna
Dio Srednjaka je bez vode. Iz Holdinga kažu da je sanacija u tijeku
Na zagrebačkoj Trešnjevci ponovno je puknuo vodovodni cjevovod, treći put u tri tjedna. Dio Srednjaka ostao je bez vode. Kako javljaju iz Zagrebačkog holdinga, do novog puknuća je došlo na cijevi u Ilirskoj i Predovečkoj ulici.
Javili su kako je sanacija u tijeku i da je dio potrošača u tim ulicama privremeno bez vode. Kažu kako su autocisternama osigurali opskrbu pitkom vodom, a građane mole za razumijevanje i strpljenje.
Krajem rujna je dva puta puknuo magistralni vodovodni cjevovod na križanju Selske i Baštijanove. Tada je poplavilo više okolnih objekata uključujući i obližnju školu. Zbog sanacije su na više dana bile zatvorene okolne ceste.
Puknuća može biti još?
U srijedu je T-portal objavio kako su satelitske snimke otkrile više od 2000 sumnjivih lokacija na kojima je moguće curenje vode iz zagrebačke vodovodne mreže. Vodovodna mreža u glavnom gradu duga je 3230 kilometara, a godišnji gubici iznose više od pedeset posto, što građane košta oko 250 milijuna kuna godišnje, istaknuli su.
Naveli su i kako je lani obnovljeno tek 13 kilometara cijevi kojima se dostavlja voda u domove Zagrepčana. Dotrajale cijevi i premalo ulaganja u infrastrukturno podzemlje dva su ključna razloga učestalog pucanja vodovodnih cijevi u Zagrebu, naglasili su.
Neke cijevi od doba cara Franje Josipa
Kako je Telegram već pisao iz zagrebačke vodovodne mreže još 2015. gubilo se 51,7 posto vode. Dvije godine kasnije taj je gubitak već je narastao na 53,4 posto da bi se 2019. napokon malo spustio na 52,7 posto. Prema Strategiji upravljanja vodama Republike Hrvatske, prihvatljiva vrijednost gubitaka vode je od 15 do 20 posto, dakle više nego dvostruko manje od sadašnjeg stanja u Zagrebu.
U obrazloženju Vodoopskrbe i odvodnje koje su dali Državnoj reviziji tvrde da su gubici vode uzrokovani nedostacima u sustavu kao što su curenje na cjevovodima, priključcima i armaturnim oknima, a do kojih dolazi zbog toga što nemaju dovoljno novca da zamjene više od 2 posto cijevi godišnje. Situacija je neodrživa jer je zagrebačka vodoopskrbna mreža u prosjeku stara 40 godina, a poneke cijevi koje se koriste postavljene su još za Marije Terezije i cara Franje Josipa.
Grad Zagreb prema metodologiji Svjetske banke po gubicima vode spada u najgori D razred učinkovitosti. To znači vrlo neučinkovito korištenje resursa pri čemu je provođenje programa smanjenja gubitaka imperativ i visoki prioritet. Budući da se za crpljenje koristi električna energija jasno je da je ona uzalud potrošena (i plaćena od strane građana) svaki put kada voda na putu do kućanstva iscuri.