Putin izgubio energetski rat, Europa je preživjela zimu. Ali što slijedi sad?
Na energetskoj karti Europe već su počela tektonska preslagivanja
Kada je u proljeće prošle godine Vladimir Putin krenuo u rat u Ukrajini, europske države postale su konačno svjesne koliko su se vezale uz jeftine ruske energente i tako opasno izložile energetskoj ucjeni ruskog predsjednika. Europska kućanstva, prijevoz, grijanje, tvornice ovisili su o cjenovno povoljnom i količinama dovoljnom ruskom plinu. Nagli prekid opskrbe ugrozio bi stotine tisuća radnih mjesta i gurnuo europsko gospodarstvo u recesiju, upozoravalo se iz Njemačke, ekonomske sile najovisnije o ruskom plinu.
Iskustvo je više puta potvrdilo da se ruski predsjednik neće libiti koristiti energente kao geopolitičko oružje. U siječnju 2009., na primjer, kada su se europske države smrzavale jer je Putin, zbog spora oko cijena, naredio prekid isporuke plina preko Ukrajine. Dok su temperature padale debelo ispod nule, brojni Europljani ostali su bez grijanja. Bilo je, dakle, potpuno jasno da ovisnost o jednom opskrbnom pravcu i jednom dominantnom dobavljaču predstavlja ozbiljnu slabost europskog političko-ekonomskog bloka.
Putinova ucjena je propala
Zima 2022./2023. mogla je – u Moskvi su se, vjerojatno, tome i nadali – biti svojevrsna repriza 2009. Hladnoća, nestašice plina, ledeni radijatori, zatvorene tvornice… Desetljeća ovisnosti o ruskom plinu bila su, činilo se, moćno oružje u rukama ruskog predsjednika koji je prošlog proljeća krenuo u ratni pohod. Zapad je odgovorio sankcijama bez presedana, no u srazu s plinskom ucjenom iz Kremlja, Europa je djelovala posebno ranjivo. Putin, sasvim sigurno, na to i računao.
Godinu dana kasnije, međutim, iz perspektive Europske unije situacija ne djeluje ni približno tako tmurno kao prošloga proljeća. Zima je iza nas i čini se da je EU pregrmjela sezonu grijanja bez ozbiljnijih poremećaja u energetskoj opskrbi i bez težih posljedica za svoje gospodarstvo. Putinova energetska ucjena je, barem zasad, propala, za što je zaslužna kombinacija faktora, uključujući i puku sreću – zima je bila relativno blaga, pa je i to utjecalo na nižu razinu potrošnje plina.
Zalihe još nisu potrošene
Europska skladišta plina su stoga visoko popunjena. Na razini EU-a zapunjenost je iznad 55 posto, a u nekim EU članicama – uključujući Hrvatsku – i iznad 75 posto. To je u oštrom kontrastu u odnosu na isti period lani: u ožujku 2022., na današnji dan, tek četvrtina skladišnih kapaciteta bila je puna.
Službeni podaci pokazuju da je, recimo, u Hrvatskoj popunjenost bila tek malo iznad 16 posto. Njemačka, jedna od ključnih europskih ekonomskih pokretača i ujedno među najovisnijima o ruskom plinu, lani je u ovo vrijeme bila na 25 posto, a sada je na 63 posto.
Takva situacija daje Europi bolju startnu poziciju za sljedeću zimu. Zalihe nisu potrošene, europske države morat će kupovati osjetno manje plina, nego što se moglo predvidjeti, a to će utjecati i na tržišne cijene. Uz dostatne zalihe, Europa si kupuje i nužno potrebno vrijeme za daljnju diversifikaciju – i dobavljača i izvora energije.
Osjetno smanjili potrošnju
Nadalje, europska kućanstva i gospodarstva uspjela su značajno smanjiti potrošnju plina, prebacivši cilj od 15 posto koji je prošlog srpnja predložila briselska administracija. Zemlje članice dogovorile su da će u razdoblju od kolovoza do ožujka – kao mjeru predostrožnosti, za slučaj šokova u opskrbi – skresati potrošnju ovog energenta za 15 posto u odnosu na prosječnu potrošnju u zadnjih pet godina.
Prema Eurostatu, između kolovoza i siječnja potrošnja je, u prosjeku, pala za gotovo 20 posto, a u nekim državama i više od 40 posto. Najsnažnija motivacija vjerojatno nije bila toliko europska uredba, koliko strah da će računi za režije biti nepodnošljivo visoki. Da se to ne bi dogodilo, da se energetska kriza ne bi pretočila u ozbiljnu ekonomsku krizu, intervenirale su i države. Zahvaljujući golemim državnim subvencijama, kojima vlade direktno pomažu i građanima i gospodarstvu, taj je scenarij zasad izbjegnut.
Cijena državnih intervencija
Cijena je, dakako, visoka. U Hrvatskoj je Vlada prošli tjedan predstavila novi paket mjera pomoći kućanstvima i poduzetnicima, u kojem je više od milijarde eura namijenjen ublažavanju rasta cijena energije – struje, plina, grijanja, goriva. No, velik dio financijskog tereta prebačen je na HEP kojem su prihodi manji nego što se očekivalo prije krize, pa se spominje i dokapitalizacija. Bude li država priskočila, neće to biti izniman slučaj. Njemačka je, primjerice, prošle jeseni jednu od energetskih kompanija doslovno spašavala s ruba.
Državni intervencionizam, pak, spašava i same vlade koje bi se u protivnom mogle suočiti s masovnim prosvjedima, ali i rizikom da potpora europske javnosti Ukrajini počne ozbiljno slabiti. Nedavna analiza, koju je objavio međunarodni think tank Europsko vijeće za vanjske poslove, pokazala je da su ekonomski strahovi visoko na ljestvici europske javnosti i da njihova važnost od svibnja naovamo raste. U tri najveća gospodarstva – Njemačkoj, Italiji i Francuskoj – više ljudi je zabrinuto zbog troškova života, nego zbog povremenih prijetnji iz Moskve o upotrebi nuklearnog oružja.
Gdje je u tome Hrvatska?
Napola puna skladišta plina i obilni proračunski transferi, međutim, nisu dovoljni na duge staze. Stoga će biti ključno kako će se Europska unija postaviti dugoročno. Na energetskoj karti Europe već su počela tektonska preslagivanja koja bi EU trebala učiniti energetski neovisnijom, a time i ekonomski i politički otpornijom na buduće krize. U tim će preslagivanjima Hrvatska, uvjeravaju iz Banskih dvora, ojačati svoju poziciju. Premijer Andrej Plenković rado govori da ćemo postati „regionalno energetsko čvorište“.
Za to je potreban novac, a Vlada se, po običaju, ponajviše uzda u europsku blagajnu. EU je nedavno dogovorila da će državama članicama na raspolaganje staviti 20 milijardi eura za ulaganja u području energetike, a sve kako bi se realizirao REPowerEU plan koji bi EU trebao učiniti energetski neovisnijom.
Hrvatskoj će, kako doznajemo, biti dostupno još 269,4 milijuna eura. Ta dodatna sredstva trošit će se u okviru Nacionalnog plana oporavka zbog čega Vlada planira promijeniti i taj opsežni dokument i u njega ubaciti nove reforme i investicije.
EU novac za LNG i plinovode
Iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ne žele, međutim, precizirati u što će taj dodatni novac biti utrošen jer se to, kažu, još dogovara s Europskom komisijom. No, potvrđuju da Vlada želi u plan oporavka uvrstiti, primjerice povećanje kapaciteta LNG terminala na Krku.
U ljeto prošle godine ministar Davor Filipović najavio je da bi upravo uz pomoć sredstava iz REPowerEU, Hrvatska htjela udvostručiti kapacitete krčkog terminala i ulagati u plinovode. Iz Filipovićevog resora, pak, sada poručuju tek da „konačna lista investicija ovisi o nizu faktora i dogovoru obiju strana“, Zagreba i Bruxellesa.
Kakva će biti sljedeća zima?
Kao što o nizu faktora ovisi hoće li Hrvatska doista iskoristiti trenutak i postati regionalno energetsko čvorište, kako to zamišlja premijer. Ugledni Financial Times je nedavno podrobno analizirao hrvatsku poziciju na energetskoj karti Europe, s argumentima za i protiv takvog, za Hrvatsku povoljnog ishoda: s jedne strane, Hrvatska ima priliku postati „energetski portal“ za zemlje u širem susjedstvu, no s druge strane, neki stručnjaci smatraju da smo s razvojem infrastrukture zakasnili čitavo desetljeće.
A što će biti s Europom već sljedeće zime? Startne pozicije su, čini se, bolje nego lani, ali analitičari su oprezni. Ove je zime Europa imala (i) sreće, kažu za New York Times energetski stručnjaci, jer su blage vremenske prilike utjecale na smanjenje potreba za plinom. Uz to, zbog strogih covid restrikcija, potražnja u Kini bila je manja, pa su LNG isporuke preusmjerene u Europu. To bi se sljedeće zime moglo promijeniti. Stoga bi proglašenje pobjede u energetskom srazu s Moskvom bilo još uvijek preuranjeno.