Činjenice su činjenice – akcija porezne uprave i USKOK-a oko mega pljačke Ine uspjela je spriječiti da preko 800 već blokiranih milijuna kuna zarađenih na štetu naftne kompanije trajno prijeđe u privatne džepove. I to je svakako dobar posao istražnih organa, bez obzira što su majstori u preprodaji plina usuli skoro pola milijarde kuna na račun umirovljenika koji se bavi maslinama i tako aktivirali sve moguće alarme.
Pa opet, u javnosti prevladavaju gnjev i bijes, a ne osjećaj katarze, koji bi se nekako trebao podrazumijevati kad god se stane na kraj kriminalu, pogotovo onom ovolikih dimenzija. Jedan od razloga za to su jamačno puste antikorupcijske akcije u posljednjih petnaestak godina koje su rijetko rezultirale i pravovremenim pravomoćnim presudama, dok je korupcija nastavila bujati poput ambrozije, toliko da se čini da u Hrvatskoj danas svi kišu i trljaju oči.
Operacija “izolacija i sanacija”
Drugi razlog je, međutim, Andrej Plenković. Odnosno, sad već rutinska operacija koju njegova stranka provodi svaki put kad se otkrije korupcijski kriminal iza kojeg – makar po zapovjednoj odgovornosti – stoje vrlo visoke adrese u HDZ-u. Radi se o akciji koju bi se moglo nazvati “izolacija i sanacija” i kojom se, u zadnje vrijeme vrlo često i vrlo redovno, oni koji “padnu” u šake istražiteljima u javnosti promptno prokazuju kao usamljeni jahači, ljudi koji su radili na svoju ruku i oko čijeg djelovanja nema ama baš nikakve odgovornosti ostatka stranke.
Primjera za to je cijela gomila. Od samog Ive Sanadera koji je jedini zaglavio u zatvoru zbog odluka koje je donosila cijela Vlada (uz amen stranke), pa do Josipe Rimac koja je, tvrde istražitelji, sređivala dozvole, državne ispite i razne usluge kroz “pola” vladinih resora, a da ministri o tome, kao, nisu imali ni najblažeg pojma.
Od Lovre do Gabrijele
Lovro Kuščević je, pak, svoje grijehe radi kojih se našao na optužnici počinio “prije nego što je došao u Vladu”, Tomislav Tolušić nakon izlaska iz nje, a Gabrijela Žalac je, pak, bila fenomenalna ministrica. I nitko iz sustava nije imao pojma da se, recimo, brutalno preplaćuje softver ili da možda nije baš u redu da se još svježe bivšem ministru poljoprivrede, navodno još i bez ispravne dokumentacije, dodjeljuju europska sredstva za poticanje – poljoprivrede.
Sličnih primjera “palih” HDZ-ovaca čije su sumnjive aktivnosti, eto, šokirale stranku, ali i “potvrdile neovisnost institucija”, ima toliko da bi se samo o njima dalo napisati ne jedan tekst, nego cijela knjiga (u više tomova), tako da ne čudi da je operacija “izolacije i sanacije” izvađena iz rukava odmah nakon što su istražitelji zakucali na vrata grupe koju je navodno organizirao direktor Inina sektora za trgovinu plinom, Damir Škugor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vidite kako smo ih lijepo ulovili!
Plenković je i u ovom slučaju prema javnosti nastupio s već klasičnom dozom osornosti i pokušajem da teški kriminal koji su morali prevenirati ljudi koje je njegova Vlada poslala u Inu prikaže kao uspjeh državnog sustava kojeg on vodi. Umjesto isprike javnosti zbog toga što se dogodilo u firmi u kojoj je RH suvlasnik i čije poslovanje, uz Molove ljude, vode i kontroliraju, oni koje je odabrala Vlada RH, hrvatski premijer se odlučio za pasivnu agresiju i poricanje bilo kakve vrste odgovornosti. Ma kakvi, pa vidite kako smo ih lijepo ulovili!
Problem je, međutim, što je provjerena taktika ovaj put možda ipak nešto riskantnija nego dosad. Prvo, nevjerojatno je loše vrijeme za ovakvu aferu. Građanima će baš ovih dana ili tjedana krenuti stizati dramatično viši računi za režije, uključujući posebno one za plin. Očekuju se poskupljenja od nekoliko stotina postotaka – do subote je uobičajeno (i validno) opravdanje za to bila situacija u svijetu, ali nakon što se pokazalo da su baš na plinu majstori ničim ometani (kakva kontrola, kakva Uprava, kakav Nadzorni odbor) zavaljali Inu za više od milijardu kuna – mnoge psovke pored poštanskih sandučića će itekako letjeti prema Banskim dvorima.
Ili gatara ili zaštita odozgo
Drugo, priča o tome da je sve na svoju ruku radio Škugor i da to nitko u Ini nije morao znati, koje prodaju i u upravi Ine i Mola, drži vodu otprilike poput sita. Procjenjuje se da su Škugor i njegovi dramatično (i do 11 puta) ispod cijene prodali gotovo 17 posto godišnje proizvodnje plina – i to, kao, nitko nije primijetio?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uostalom, koliko je uvjerljivo da su majstori samo tako prebacivali po računima stotine milijuna kuna, ako nisu bili sigurni u to da ih sustav neće registrirati i uloviti? Tko zna, sve je moguće, možda im je gatara poručila da budu odvažni, pa su odlučili zaigrati potpuno otvorenih karata, ali ne treba biti pretjerano pronicljiv da se posumnja da su imali zaštitu odozgo – i u Ini, i u političkim krugovima. Uostalom, nije isključeno da je dio novca na računu gospodina koji se bavi maslinama čekao transfer većim igračima.
Težak poraz političkog kadroviranja Vlade
Potencijalnu odgovornost političke vlasti, međutim, čak i ako se vrlo uvjerljive sumnje o tome da je postojao netko tko je bio “kišobran” Škugoru pokažu netočnima, nemoguće je izbjeći. Za ovakav debakl u poslovanju možda i najvažnije tvrtke u Hrvatskoj moraju biti suodgovorni i ljudi koje je Vlada imenovala da upravljaju Inom, što je još jedan teški poraz političkog kadroviranja Andreja Plenkovića i njegovog tima. U kojem je, usput, od 2016. godine ostalo tek troje originalnih ministara.
No, stvari idu prema HDZ-u još nešto i direktnije. Naime, većinski vlasnik tvrtke Plinara istočne Slavonije, koja je od Ine kupovala plin po smiješnoj cijeni, da bi ga, praktički po istim uvjetima prodavala tvrtki OMS – Upravljanje (a oni su to onda lifrali vani za deset puta više cifre) je – Vukovarsko-srijemska županija. U kojoj je na vlasti – HDZ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štoviše, predsjednik Nadzornog odbora Plinare istočne Slavonije je Domagoj Bujadinović, član tamošnjeg Županijskog odbora HDZ-a. Kojeg pak vodi – Mario Banožić, nedodirljivi ministar obrane u Vladi Andreja Plenkovića.
Tako je to u Hrvatskoj
Bez obzira na sve, bez obzira na golemu aferu zbog koje bi glave trebale serijski padati i u županijskom HDZ-u, i u Ini, i u Vladi, a vjerojatno i u Mađarskoj, sva je prilika da će i ovaj put operacija “izolacije i sanacije” polučiti rezultat.
Za nekoliko dana će se mediji i javnost okrenuti drugim temama, a interes za daljnji tijek istrage, pa za eventualnu optužnicu, pa suđenje, pa prvostupanjsku presudu, pa pravomoćnu, pa Ustavni sud… će jenjavati s kvadratom proteklog vremena. Tako je to u Hrvatskoj, zemlji nevjerojatno uspješnih maslinara i još efikasnije vlasti barem bilo dosad, prije zime koja će uroditi rekordnim poskupljenjima svega, a pogotovo računa za – plin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada i HDZ se rutinski odmiču od odgovornosti za pljačku Ine. No, ovaj put im možda neće uspjeti
I Plenkovićevi i Banožićevi ljudi su morali uočiti kriminal mega razmjera. Nisu
Umjesto isprike javnosti zbog toga što se dogodilo u firmi u kojoj je RH suvlasnik i čije poslovanje, uz Molove ljude, vode i kontroliraju, oni koje je odabrala Vlada RH, hrvatski premijer se odlučio za pasivnu agresiju i poricanje bilo kakve vrste odgovornosti. Ma kakvi, pa vidite kako smo ih lijepo ulovili!
Činjenice su činjenice – akcija porezne uprave i USKOK-a oko mega pljačke Ine uspjela je spriječiti da preko 800 već blokiranih milijuna kuna zarađenih na štetu naftne kompanije trajno prijeđe u privatne džepove. I to je svakako dobar posao istražnih organa, bez obzira što su majstori u preprodaji plina usuli skoro pola milijarde kuna na račun umirovljenika koji se bavi maslinama i tako aktivirali sve moguće alarme.
Pa opet, u javnosti prevladavaju gnjev i bijes, a ne osjećaj katarze, koji bi se nekako trebao podrazumijevati kad god se stane na kraj kriminalu, pogotovo onom ovolikih dimenzija. Jedan od razloga za to su jamačno puste antikorupcijske akcije u posljednjih petnaestak godina koje su rijetko rezultirale i pravovremenim pravomoćnim presudama, dok je korupcija nastavila bujati poput ambrozije, toliko da se čini da u Hrvatskoj danas svi kišu i trljaju oči.
Operacija “izolacija i sanacija”
Drugi razlog je, međutim, Andrej Plenković. Odnosno, sad već rutinska operacija koju njegova stranka provodi svaki put kad se otkrije korupcijski kriminal iza kojeg – makar po zapovjednoj odgovornosti – stoje vrlo visoke adrese u HDZ-u. Radi se o akciji koju bi se moglo nazvati “izolacija i sanacija” i kojom se, u zadnje vrijeme vrlo često i vrlo redovno, oni koji “padnu” u šake istražiteljima u javnosti promptno prokazuju kao usamljeni jahači, ljudi koji su radili na svoju ruku i oko čijeg djelovanja nema ama baš nikakve odgovornosti ostatka stranke.
Primjera za to je cijela gomila. Od samog Ive Sanadera koji je jedini zaglavio u zatvoru zbog odluka koje je donosila cijela Vlada (uz amen stranke), pa do Josipe Rimac koja je, tvrde istražitelji, sređivala dozvole, državne ispite i razne usluge kroz “pola” vladinih resora, a da ministri o tome, kao, nisu imali ni najblažeg pojma.
Od Lovre do Gabrijele
Lovro Kuščević je, pak, svoje grijehe radi kojih se našao na optužnici počinio “prije nego što je došao u Vladu”, Tomislav Tolušić nakon izlaska iz nje, a Gabrijela Žalac je, pak, bila fenomenalna ministrica. I nitko iz sustava nije imao pojma da se, recimo, brutalno preplaćuje softver ili da možda nije baš u redu da se još svježe bivšem ministru poljoprivrede, navodno još i bez ispravne dokumentacije, dodjeljuju europska sredstva za poticanje – poljoprivrede.
Sličnih primjera “palih” HDZ-ovaca čije su sumnjive aktivnosti, eto, šokirale stranku, ali i “potvrdile neovisnost institucija”, ima toliko da bi se samo o njima dalo napisati ne jedan tekst, nego cijela knjiga (u više tomova), tako da ne čudi da je operacija “izolacije i sanacije” izvađena iz rukava odmah nakon što su istražitelji zakucali na vrata grupe koju je navodno organizirao direktor Inina sektora za trgovinu plinom, Damir Škugor.
Vidite kako smo ih lijepo ulovili!
Plenković je i u ovom slučaju prema javnosti nastupio s već klasičnom dozom osornosti i pokušajem da teški kriminal koji su morali prevenirati ljudi koje je njegova Vlada poslala u Inu prikaže kao uspjeh državnog sustava kojeg on vodi. Umjesto isprike javnosti zbog toga što se dogodilo u firmi u kojoj je RH suvlasnik i čije poslovanje, uz Molove ljude, vode i kontroliraju, oni koje je odabrala Vlada RH, hrvatski premijer se odlučio za pasivnu agresiju i poricanje bilo kakve vrste odgovornosti. Ma kakvi, pa vidite kako smo ih lijepo ulovili!
Problem je, međutim, što je provjerena taktika ovaj put možda ipak nešto riskantnija nego dosad. Prvo, nevjerojatno je loše vrijeme za ovakvu aferu. Građanima će baš ovih dana ili tjedana krenuti stizati dramatično viši računi za režije, uključujući posebno one za plin. Očekuju se poskupljenja od nekoliko stotina postotaka – do subote je uobičajeno (i validno) opravdanje za to bila situacija u svijetu, ali nakon što se pokazalo da su baš na plinu majstori ničim ometani (kakva kontrola, kakva Uprava, kakav Nadzorni odbor) zavaljali Inu za više od milijardu kuna – mnoge psovke pored poštanskih sandučića će itekako letjeti prema Banskim dvorima.
Ili gatara ili zaštita odozgo
Drugo, priča o tome da je sve na svoju ruku radio Škugor i da to nitko u Ini nije morao znati, koje prodaju i u upravi Ine i Mola, drži vodu otprilike poput sita. Procjenjuje se da su Škugor i njegovi dramatično (i do 11 puta) ispod cijene prodali gotovo 17 posto godišnje proizvodnje plina – i to, kao, nitko nije primijetio?
Uostalom, koliko je uvjerljivo da su majstori samo tako prebacivali po računima stotine milijuna kuna, ako nisu bili sigurni u to da ih sustav neće registrirati i uloviti? Tko zna, sve je moguće, možda im je gatara poručila da budu odvažni, pa su odlučili zaigrati potpuno otvorenih karata, ali ne treba biti pretjerano pronicljiv da se posumnja da su imali zaštitu odozgo – i u Ini, i u političkim krugovima. Uostalom, nije isključeno da je dio novca na računu gospodina koji se bavi maslinama čekao transfer većim igračima.
Težak poraz političkog kadroviranja Vlade
Potencijalnu odgovornost političke vlasti, međutim, čak i ako se vrlo uvjerljive sumnje o tome da je postojao netko tko je bio “kišobran” Škugoru pokažu netočnima, nemoguće je izbjeći. Za ovakav debakl u poslovanju možda i najvažnije tvrtke u Hrvatskoj moraju biti suodgovorni i ljudi koje je Vlada imenovala da upravljaju Inom, što je još jedan teški poraz političkog kadroviranja Andreja Plenkovića i njegovog tima. U kojem je, usput, od 2016. godine ostalo tek troje originalnih ministara.
No, stvari idu prema HDZ-u još nešto i direktnije. Naime, većinski vlasnik tvrtke Plinara istočne Slavonije, koja je od Ine kupovala plin po smiješnoj cijeni, da bi ga, praktički po istim uvjetima prodavala tvrtki OMS – Upravljanje (a oni su to onda lifrali vani za deset puta više cifre) je – Vukovarsko-srijemska županija. U kojoj je na vlasti – HDZ.
Štoviše, predsjednik Nadzornog odbora Plinare istočne Slavonije je Domagoj Bujadinović, član tamošnjeg Županijskog odbora HDZ-a. Kojeg pak vodi – Mario Banožić, nedodirljivi ministar obrane u Vladi Andreja Plenkovića.
Tako je to u Hrvatskoj
Bez obzira na sve, bez obzira na golemu aferu zbog koje bi glave trebale serijski padati i u županijskom HDZ-u, i u Ini, i u Vladi, a vjerojatno i u Mađarskoj, sva je prilika da će i ovaj put operacija “izolacije i sanacije” polučiti rezultat.
Za nekoliko dana će se mediji i javnost okrenuti drugim temama, a interes za daljnji tijek istrage, pa za eventualnu optužnicu, pa suđenje, pa prvostupanjsku presudu, pa pravomoćnu, pa Ustavni sud… će jenjavati s kvadratom proteklog vremena. Tako je to u Hrvatskoj, zemlji nevjerojatno uspješnih maslinara i još efikasnije vlasti barem bilo dosad, prije zime koja će uroditi rekordnim poskupljenjima svega, a pogotovo računa za – plin.