Vlada je u tišini objavila najveće dobitnike novca za oporavak. Sad je jasno zašto toliko zaostajemo za EU
Novcem za izgradnju otpornosti na izazove 21. stoljeća, i dalje moramo rješavati probleme koji pripadaju 20. stoljeću
U veljači ove godine Europski parlament ostvario je malu, ali važnu pobjedu. Posebnim amandmanom, zastupnici su natjerali zemlje članice da najmanje dvaput godišnje objavljuju popis sto najvećih dobitnika sredstava iz europskog fonda namijenjenog oporavku.
Ideja Europskog parlamenta nije iz početka naišla na podršku europskih vlada, ali su na kraju ipak popustile. Amandman je postao dio uredbe i time obvezujući za sve zemlje članice: svaka od njih mora na javnom portalu objaviti podatke o (barem) sto najvećih primatelja EU novca, koliko su sredstava dobili i koja je mjera financirana.
U potpunoj tišini
Vlada Andreja Plenkovića nedavno je ispoštovala to novo, strože pravilo: na javnom portalu objavili su popis projekata i njihovih nositelja, odnosno korisnika, koji su dosad dobili najveće iznose u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Na listi su trenutno 123 projekta, kojima je isplaćeno od nekoliko desetaka tisuća eura do više milijuna.
Objava ovih podataka – na što je europske vlade, pa tako i Plenkovićevu, primorao Europski parlament – u slučaju Hrvatske otkriva nekoliko bitnih stvari. Prvo, popis je objavljen u tišini, gotovo pa poskrivećki. Istina, dostupan je na javnom portalu, kako to traži dopunjena uredba, ali na portalu koji koristi tek uža javnost, oni koji se bave EU fondovima i koji ih koriste.
Uobičajena praksa
Pritom, Vlada je odavno pokrenula zaseban portal, namijenjen informiranju javnosti o planu oporavka. No, na njemu nismo uspjeli naći nikakvog traga listi od sto najvećih korisnika (usput rečeno, zadnja vijest koju smo na tom portalu našli datira još iz prosinca 2022. godine).
To se, međutim, prilično dobro uklapa u dosadašnju praksu Banskih dvora. Iako je, u suštini, Nacionalni plan oporavka važan reformski dokument, koji bi trebao transformirati Hrvatsku – uključujući i gotovo sve naše javne sustave, od zdravstva do obrazovanja – osmišljen je i donesen bez široke javne rasprave i bez sudjelovanja šire javnosti.
Projekti za 20. stoljeće
Drugo, popis (barem u trenutnom obliku, jer bi trebao biti ažuriran novim podacima svakih pola godine) potvrđuje da Hrvatska i dalje mora golema europska sredstva usmjeravati na investicije i projekte za koje bi bilo logično očekivati da su odavno već realizirani. Ali, eto, ipak nisu. Na listi je, primjerice, doista velik broj ulaganja u javne vodoopskrbne mreže i sustave odvodnje otpadnih voda.
Hrvatska bi trebala obnoviti i sanirati 956 kilometara vodoopskrbne mreže te 775 kilometara mreže za odvodnju otpadnih voda. Uopće ne sporimo potrebu da se u te i takve projekte ulažu obilati iznosi javnog novca. Ali ipak se nameće zaključak da sredstvima, koja trebaju služiti izgradnji otpornosti na izazove 21. stoljeća, i dalje moramo rješavati probleme koji kao da pripadaju 20. stoljeću.
Državni projekti
Uz, dakako, neke iznimke, poput nove bolničke dijagnostike u Splitu, koja se financira iz plana oporavka. Zatim, podizanja energetske učinkovitosti u domaćoj industriji. Ili, primjerice, robotaksija, projekta koji u javnosti izaziva žustre diskusije, a za koji je Europska komisija nedavno odobrila 179,5 milijuna eura u okviru plana oporavka.
S obzirom na tu odluku Bruxellesa, za očekivati je da će sljedeći, ažurirani Vladin popis sto najvećih korisnika imati nešto drugačije informacije i raspored dobitnika. No, u ovom trenutku lista potvrđuje i da se u realni sektor slilo manje novca nego prema raznim državnim i lokalnim projektima. Među prvih 20 primatelja sredstava je, recimo, čak pet projekata koje provodi Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Petljanje s natječajem
O tome se dosta raspravljalo prije donošenja plana, kad su poduzetničke udruge tvrdile da je premali udio sredstava rezerviran izravno za privatni sektor. Iskustvo potvrđuje da se državni i javni projekti često realiziraju sporije i uz dosta problema, pa je ključna primjedba bila da bi sredstva, koja treba potrošiti u relativno kratkom roku (do ljeta 2026.) mogla ostati neiskorištena.
U međuvremenu je došlo i do problema pri dodjeli novca namijenjenog realnom sektoru. Za dosad najveći natječaj za poduzetnike u okviru plana oporavka, vrijedan (tadašnjih) 1,9 milijardi kuna, zaduženo je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.
No, u provedbi je došlo do cijelog niza zapleta i zavrzlama što je u konačnici dovelo do poražavajućeg rezultata – više od pola novca ostalo je nedodijeljeno. U resoru ministra Davora Filipovića zato sada moraju na popravni.