Stvari su, tamo negdje u srpnju, kolovozu, izgledale prilično idilično. Ne s koronavirusom, tad je već počela tutnjava koja je najavljivala jesenski shitstorm u kojem se zemlja, gotovo savršeno nepripremljena, upravo nalazi. Idilu je članovima i simpatizerima stranke na vlasti mogla pružiti perspektiva pogleda na lokalne izbore u velikim gradovima 2021. godine.
HDZ, koji je uporno u urbanim sredinama dobivao političke batine, se primicao statusu favorita za pobjedu u četiri velika hrvatska grada. Ona četiri grada (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek) u kojima je od 12 pokušaja osvajanja vlasti otkad je uveden direktan izbor gradonačelnika, uspio pobijediti samo jednom (Andro Krstulović Opara u Splitu 2017. godine).
A onda je došla jesen. Tri mjeseca kasnije, izgledi HDZ-a za promjenu povijesnih trendova u velikim gradovima znatno su se stanjili.
Kako je propao Beroš
Prvi razlog za to je – otezanje. Kao što se opozicija u Zagrebu muči oko dogovora kako na izbore na kojima se očekuje smjena Milana Bandića, tako se i HDZ teli oko velikih gradova. Pogotovo kad je u pitanju Zagreb – jedno vrijeme je izgledalo da bi ministar zdravstva Vili Beroš mogao biti prvi favorit na tim izborima, ali kako mu ide u zadnje vrijeme ne bi bilo pretjerano čudno da spominjanje njegovog imena u HDZ-ovoj u kampanji na lokalnim izborima dogodine bude – zabranjeno.
Onda se činilo da se stranka odlučila, jer je gurala u prvi plan na javne istupe o zagrebačkim temama bivšeg potpredsjednika Vlade u ekipi Jadranke Kosor, poduzetnika Domagoja Ivana Miloševića. No, zbog oklijevanja vrha stranke oko odluke o kandidatu za Zagreb – i ta priča je propala.
Fond za obnovu HDZ-a u Zagrebu?
Najnovija špekulacija za Zagreb vrti se oko v.d. ravnatelja fonda za obnovu od potresa Damira Vanđelića, domaćeg top menadžera koji je u prvim reakcijama odbijao mogućnost političkog angažmana, no sad je ponešto olabavio stav i kaže kako o tome ne razmišlja – u ovom trenutku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ovaj trenutak”, međutim, vjerojatno dolazi prekasno za svibanjske izbore, jer Vanđelić ima prijavljeno prebivalište u Rovinju. Zakon predviđa da kandidat za gradonačelnika mora biti prijavljen u gradu u kojem se kandidira najmanje pola godine prije raspisivanje izbora. Kako je zadnji rok za njihovo raspisivanje 16. travnja, čini se da je ideja s Vanđelićem, ako ju je i bilo – zakasnila.
Čak i kad bi se nekako uspio naći proceduralni način da se Vanđelića kandidira, pitanje je bi li Vanđelić doista pristao na to i time kompromitirao cijelu priču oko njegovog preuzimanja Fonda koja bi se gledala isključivo kao pretkampanja HDZ-a.
Bi li mu, nadalje, uopće bilo u interesu mjesecima, zapravo, vaditi HDZ-ovo kestenje iz vatre zbog dugogodišnje koalicije HDZ-a s Milanom Bandićem u glavnom gradu (i šire)? Naposljetku, radi se i o pitanju vremena koje sve brže – ističe. A kad HDZ-u u Zagrebu vrijeme ističe, onda obično u utrku ide osoba koja će dobiti nekoliko postotaka glasova, a pravi kandidat te stranke zove se – Milan Bandić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Split i Rijeka bez kandidata
Priča o HDZ-u i Splitu, pak, doživjela je snažan udarac u pleksus. Naime, ideja je bila da se kandidira Domagoja Maroevića, čiji je politički profil možda mogao biti po ukusu Splićana (Krstulović Opara ne ide po drugi mandat iz zdravstvenih razloga). No, ovaj proeuropski, umjereni konzervativac je objavio da se – neće kandidirati, pa se sad špekulira s Vicom Mihanovićem, koji je blizak struji župana Ante Sanadera.
HDZ još uvijek, a već je početak studenog, nema ni svog kandidata u Rijeci. Štoviše, nema ni izrazitog favorita ili favoritkinju za tu ulogu, koji bi pokušao stati na kraj 30-godišnjoj vladavini SDP-a u tom gradu.
Prednost u Osijeku
I tako dolazimo do Osijeka. Tamo je, po svemu sudeći, situacija ipak znatno posloženija – kandidati za gradonačelnika trebao bi biti mladi (33 godine) predsjednik osječkog HDZ-a i saborski zastupnik Ivan Radić. Štoviše, Radića se u predizbornim analizama smatra i favoritom za pobjedu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Domovinski pokret se oko kandidata za Osijek muči otprilike poput HDZ-a u Zagrebu, SDP u tom gradu nikad nije stajao predobro, a nekad dosta jaki HNS je danas gotovo bivša stranka. Ne bude li iznenađenja oko kandidata ili nekih velikih, protuhadezeovskih koalicija, Radić bi mogao stranci donijeti makar jedan veliki grad.
Nedostatak kandidata (osim u Osijeku), međutim, nije jedino što muti perspektivu najjačoj hrvatskoj stranci u najvećim gradovima. Politički smjer koji je nakon napada na Markovom trgu najavio Andrej Plenković, a radi se o “sanitarnom kordonu” prema Mostu i Domovinskom pokretu, ostavlja HDZ na prilično brisanom prostoru.
Cijena ‘sanitarnog kordona’
Izbori za čelnike jedinica lokalne samouprave provode se, poput predsjedničkih, u dva kruga. Ako s ljevicom ne možeš, a prema desnici gradiš “sanitarni kordon”, postavlja se logično pitanje na čije glasove HDZ može računati u drugom krugu izbora po gradovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odnosno, hoće li “sanitarni kordon” ipak ostati samo prazna politička figura koja će završiti u blatu prve lokalne suradnje ili će HDZ-ovi kandidati u drugom krugu lokalnih izbora, tamo gdje ih bude, biti u situaciji da se bore “sami protiv svih” i to još dramatičnije nego Kolinda Grabar-Kitarović u siječnju?
Pola godine prije lokalnih izbora, ukratko, slika velikog uspona HDZ-a u gradovima na parlamentarnim izborima počinje blijediti. Poseban problem je u tome što su apetiti petog srpnja jako porasli, a ljestvica očekivana postavljena je prilično visoko. Proglasiti pobjedu u prvoj nedjelji sljedećeg lipnja, stoga, moglo bi predstavljati dosta neugodan zadatak za Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li HDZ na lokalnim izborima uzeti velike gradove? Situacija se u tri mjeseca dramatično promijenila
Otezanje s izborom kandidata za velike gradove i "sanitarni kordon" prema desnici smanjuju izglede HDZ-a
Ako s ljevicom ne možeš, a prema desnici gradiš “sanitarni kordon”, postavlja se logično pitanje na čije glasove HDZ može računati u drugom krugu izbora po gradovima. Odnosno, hoće li “sanitarni kordon” ipak ostati samo prazna politička figura koja će završiti u blatu prve lokalne suradnje ili će HDZ-ovi kandidati u drugom krugu lokalnih izbora biti u situaciji da se bore “sami protiv svih” i to još dramatičnije nego Kolinda Grabar-Kitarović u siječnju?
Stvari su, tamo negdje u srpnju, kolovozu, izgledale prilično idilično. Ne s koronavirusom, tad je već počela tutnjava koja je najavljivala jesenski shitstorm u kojem se zemlja, gotovo savršeno nepripremljena, upravo nalazi. Idilu je članovima i simpatizerima stranke na vlasti mogla pružiti perspektiva pogleda na lokalne izbore u velikim gradovima 2021. godine.
HDZ, koji je uporno u urbanim sredinama dobivao političke batine, se primicao statusu favorita za pobjedu u četiri velika hrvatska grada. Ona četiri grada (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek) u kojima je od 12 pokušaja osvajanja vlasti otkad je uveden direktan izbor gradonačelnika, uspio pobijediti samo jednom (Andro Krstulović Opara u Splitu 2017. godine).
A onda je došla jesen. Tri mjeseca kasnije, izgledi HDZ-a za promjenu povijesnih trendova u velikim gradovima znatno su se stanjili.
Kako je propao Beroš
Prvi razlog za to je – otezanje. Kao što se opozicija u Zagrebu muči oko dogovora kako na izbore na kojima se očekuje smjena Milana Bandića, tako se i HDZ teli oko velikih gradova. Pogotovo kad je u pitanju Zagreb – jedno vrijeme je izgledalo da bi ministar zdravstva Vili Beroš mogao biti prvi favorit na tim izborima, ali kako mu ide u zadnje vrijeme ne bi bilo pretjerano čudno da spominjanje njegovog imena u HDZ-ovoj u kampanji na lokalnim izborima dogodine bude – zabranjeno.
Onda se činilo da se stranka odlučila, jer je gurala u prvi plan na javne istupe o zagrebačkim temama bivšeg potpredsjednika Vlade u ekipi Jadranke Kosor, poduzetnika Domagoja Ivana Miloševića. No, zbog oklijevanja vrha stranke oko odluke o kandidatu za Zagreb – i ta priča je propala.
Fond za obnovu HDZ-a u Zagrebu?
Najnovija špekulacija za Zagreb vrti se oko v.d. ravnatelja fonda za obnovu od potresa Damira Vanđelića, domaćeg top menadžera koji je u prvim reakcijama odbijao mogućnost političkog angažmana, no sad je ponešto olabavio stav i kaže kako o tome ne razmišlja – u ovom trenutku.
“Ovaj trenutak”, međutim, vjerojatno dolazi prekasno za svibanjske izbore, jer Vanđelić ima prijavljeno prebivalište u Rovinju. Zakon predviđa da kandidat za gradonačelnika mora biti prijavljen u gradu u kojem se kandidira najmanje pola godine prije raspisivanje izbora. Kako je zadnji rok za njihovo raspisivanje 16. travnja, čini se da je ideja s Vanđelićem, ako ju je i bilo – zakasnila.
Čak i kad bi se nekako uspio naći proceduralni način da se Vanđelića kandidira, pitanje je bi li Vanđelić doista pristao na to i time kompromitirao cijelu priču oko njegovog preuzimanja Fonda koja bi se gledala isključivo kao pretkampanja HDZ-a.
Bi li mu, nadalje, uopće bilo u interesu mjesecima, zapravo, vaditi HDZ-ovo kestenje iz vatre zbog dugogodišnje koalicije HDZ-a s Milanom Bandićem u glavnom gradu (i šire)? Naposljetku, radi se i o pitanju vremena koje sve brže – ističe. A kad HDZ-u u Zagrebu vrijeme ističe, onda obično u utrku ide osoba koja će dobiti nekoliko postotaka glasova, a pravi kandidat te stranke zove se – Milan Bandić.
Split i Rijeka bez kandidata
Priča o HDZ-u i Splitu, pak, doživjela je snažan udarac u pleksus. Naime, ideja je bila da se kandidira Domagoja Maroevića, čiji je politički profil možda mogao biti po ukusu Splićana (Krstulović Opara ne ide po drugi mandat iz zdravstvenih razloga). No, ovaj proeuropski, umjereni konzervativac je objavio da se – neće kandidirati, pa se sad špekulira s Vicom Mihanovićem, koji je blizak struji župana Ante Sanadera.
HDZ još uvijek, a već je početak studenog, nema ni svog kandidata u Rijeci. Štoviše, nema ni izrazitog favorita ili favoritkinju za tu ulogu, koji bi pokušao stati na kraj 30-godišnjoj vladavini SDP-a u tom gradu.
Prednost u Osijeku
I tako dolazimo do Osijeka. Tamo je, po svemu sudeći, situacija ipak znatno posloženija – kandidati za gradonačelnika trebao bi biti mladi (33 godine) predsjednik osječkog HDZ-a i saborski zastupnik Ivan Radić. Štoviše, Radića se u predizbornim analizama smatra i favoritom za pobjedu.
Domovinski pokret se oko kandidata za Osijek muči otprilike poput HDZ-a u Zagrebu, SDP u tom gradu nikad nije stajao predobro, a nekad dosta jaki HNS je danas gotovo bivša stranka. Ne bude li iznenađenja oko kandidata ili nekih velikih, protuhadezeovskih koalicija, Radić bi mogao stranci donijeti makar jedan veliki grad.
Nedostatak kandidata (osim u Osijeku), međutim, nije jedino što muti perspektivu najjačoj hrvatskoj stranci u najvećim gradovima. Politički smjer koji je nakon napada na Markovom trgu najavio Andrej Plenković, a radi se o “sanitarnom kordonu” prema Mostu i Domovinskom pokretu, ostavlja HDZ na prilično brisanom prostoru.
Cijena ‘sanitarnog kordona’
Izbori za čelnike jedinica lokalne samouprave provode se, poput predsjedničkih, u dva kruga. Ako s ljevicom ne možeš, a prema desnici gradiš “sanitarni kordon”, postavlja se logično pitanje na čije glasove HDZ može računati u drugom krugu izbora po gradovima.
Odnosno, hoće li “sanitarni kordon” ipak ostati samo prazna politička figura koja će završiti u blatu prve lokalne suradnje ili će HDZ-ovi kandidati u drugom krugu lokalnih izbora, tamo gdje ih bude, biti u situaciji da se bore “sami protiv svih” i to još dramatičnije nego Kolinda Grabar-Kitarović u siječnju?
Pola godine prije lokalnih izbora, ukratko, slika velikog uspona HDZ-a u gradovima na parlamentarnim izborima počinje blijediti. Poseban problem je u tome što su apetiti petog srpnja jako porasli, a ljestvica očekivana postavljena je prilično visoko. Proglasiti pobjedu u prvoj nedjelji sljedećeg lipnja, stoga, moglo bi predstavljati dosta neugodan zadatak za Andreja Plenkovića.