O ovome tipu koji kampanju vodi po pubovima možda ovisi buduća vlast u Poljskoj. Telegramov sugovornik iz Varšave objašnjava tko je on
Desniji je od trenutno vladajuće desnice, ali pred biračima se pojavljuje u atipičnom izdanju
Početkom lipnja, tjedan dana prije finala Lige prvaka koje je trebao suditi, Szymon Marciniak našao se u središtu interne istrage UEFA-e. Krovnom europskom nogometnom tijelu prijavila ga je poljska nevladina organizacija „Never Again“, zbog sudjelovanja na skupu povezanom s poljskom radikalnom desnicom. Marciniak se ispričao – ustvrdivši da je bio doveden u zabludu i potpuno nesvjestan istinske prirode tog događaja – i ipak sudio finalnu utakmicu.
Skup u kongresnom centru u Katowicama, zbog kojeg je poljski sudac gotovo ostao bez finala, bio je formalno poslovni događaj, konferencija za poduzetnike, navodno bez ikakve veze s politikom. Ali suorganizator događanja, na kojem je o svom poslu i putu do uspjeha govorio i Marciniak, bio je Slawomir Mentzen, jedan od čelnika Konfederacije, najjače poljske krajnje desne stranke koja bi ovog vikenda mogla postati presudna za formiranje sljedeće poljske vlade.
Nitko do potrebne većine
Poljaci u nedjelju izlaze na parlamentarne izbore na kojima je glavni politički događaj okršaj između vladajuće konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) pod vodstvom Jaroslawa Kaczynskog, koja želi osvojiti treći uzastopni mandat, i oporbene Građanske platforme, predvođene bivšim premijerom Donaldom Tuskom. Prema anketama, PiS bi trebao zadržati vodeću poziciju, ali većina analitičara predviđa da nijedan blok neće imati dovoljnu većinu za formiranje vlade.
To otvara prostor za manje stranke i koalicije koje bi se, nakon što se u nedjelju zatvore birališta, mogle pojaviti u ulozi kingmakera. Među njima i Konfederacija, krajnje desni politički savez koji je na prošlim izborima osvojio 11 mandata u parlamentu s 460 zastupničkih mjesta. Svojevremeno smatrana marginalnom, sada bi na izborima mogla osvojiti više od 35 zastupnika – dovoljno da bude odlučujući faktor pri sastavljaju sljedeće vlade ili da na tome gradi svoju poziciju u oporbi.
Porezi i birokracija
Do te je promjene došlo zahvaljujući i novom vodstvu, 41-godišnjem Krzysztofu Bosaku i 36-godišnjem Slawomiru Mentzenu: njihova je predizborna kampanja uspoređivana s koncertnom turnejom, svoje pristaše okupljali su i uz pivo po pubovima, a umjesto o uobičajenim temama radikalne desnice, pričali o radikalnom rezanju poreza, socijalnih davanja i birokracije. Strategija koja je, čini se, polučila uspjeh – Konfederacija je u jednom trenutku bila na čak 14 posto potpore u anketama.
Mentzen sebe predstavlja kao „mladog, dinamičnog tipa“, bivšeg poreznog savjetnika i vlasnika craft pivovare, dobrog poznavatelja poljskih političkih prilika. U neformalnom razgovoru koji smo vodili ovoga tjedna, naš sugovornik iz Varšave pripisuje rast popularnosti Konfederacije prije svega razočaranju birača i gubitku povjerenja u tradicionalne političke stranke: „Događa se isto kao s Trumpom“, kaže, misleći na politički uspon bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Frustrirani birači
Stranka se prezentira kao protuteža političkom establišmentu – i vladajućim konzervativcima i oporbenoj Građanskoj platformi, čiji su lideri godinama u vrhu poljske politike – a njihova su biračka baza uglavnom mlađi birači i pretežno muškarci.
Prema rezultatima jedne studije, čak 80 posto mlade populacije, kojima će ovo biti prvi izbori na kojima imaju pravo glasa, „frustrirano je trenutnom političkom situacijom u Poljskoj“. Postoji, međutim, jasna razlika: za Konfederaciju bi se opredijelilo gotovo trećina mladih muškaraca, u dobi od 18 do 21 godinu, dok im je među mladim ženama potpora na 16 posto.
TikTok popularnost
Nakon što su preuzeli vodstvo stranke prošle godine, Bosak i Mentzen nastojali su ublažiti njezin javni imidž i rebrendirati je kao modernu desnicu. Barem kod dijela birača u tome su, očito, uspjeli: njihova ih biračka baza „doživljava kao duhovite i ironične“, političare koji se „ne boje uprijeti prstom u licemjerje i nesposobnost establišmenta“, opisuju u opsežnoj analizi za Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) Zofia Kostrzewa i Wojciech Marczewski. Svoju popularnost pritom grade i preko TikToka, gdje Mentzen ima preko 800 tisuća pratitelja.
Analiza međunarodnog think tanka primjećuje da se „ranije proklamacije, poput one da ‘ne žele Židove, homoseksualce, abortus, poreze i Europsku uniju’ sada drže u mraku, daleko od očiju njihovog novog biračkog tijela“. Za tu izjavu iz 2019. Mentzen tvrdi da je „izvučena iz konteksta“ i da je to bila tek teorijska rasprava o tome kakve poruke dopiru do birača.
Ublažavaju imidž
No, i njihovi drugi, trenutno manje eksponirani političari u prošlosti su svojim postupcima izazivali međunarodne skandale. Nekadašnji zastupnik u Europskom parlamentu Janusz Korwin-Mikke suspendiran je u dva navrata u toj instituciji, jednom zbog nacističkog pozdrava, drugi puta jer je vrijeđao žene.
Sada, međutim, pokušavaju omekšati svoj imidž i nanovo se brendirati kao moderna desnica – zato se ovakvi stavovi, kako je to primijetio ECFR, „drže u mraku“ – kako bi proširili svoju biračku bazu. Dok ih mediji i analitičari označavaju kao „krajnju desnicu“, oni se tome protive: izraz “krajnja desnica nije fer. Želimo se pozicionirati kao nacionalna konzervativna snaga“, kazao je Bosak u srpnju za Reuters.
Nestabilna vlada
Nacionalna konzervativna snaga je i vladajući PiS s kojim Konfederacija dijeli mnoge stavove. No, PiS-ova kampanja, koje se bazira na protivljenju migrantima, LGBT pravima i briselskim birokratima, suzila je prostor Konfederaciji da se, kao slične političke opcije u drugim zemljama, profilira prema biračima na tim temama, analizira ugledni Economist. Zato su se okrenuli porezima – naš sugovornik iz Varšave tumači da im je ideal „svijet bez poreza“ – i poziciji države naspram socijale i ekonomije.
U toj bliskosti i suprotnosti stavova PiS-a i Konfederacije leže razlozi zašto ih se, s jedne strane, percipira kao prirodnog koalicijskog partnera PiS-u (ako vladajuća stranka u nedjelju ne uspije osvojiti većinu potrebnu za formiranje vlade), a s druge strane, procjenjuje da bi takva vlada bila nestabilna i kratkoročna. Politika PiS-a i predizborna obećanja upravo su suprotna, uključuju snažnu intervenciju države i povećanje socijalnih davanja, oslanjajući se pritom na državni proračun.
Ponovno na izbore?
Tako suštinski suprotstavljeni pogledi bili bi stalni izvor trvenja u eventualnoj zajedničkoj vladi, pa bi takva suradnja bila kratkog vijeka. S druge strane, upitna je i mogućnost da nakon izbora oporbeni blok sklopi pakt s krajnjom desnicom, osim eventualno radi micanja PiS-a s vlasti. Ali i ta bi vlast kratko trajala. Zato je jedan od mogućih scenarija da će Poljaci za nekoliko mjeseci morati ponovno na izbore – osobito ako Konfederacija ostane pri svom obećanju da neće ulaziti ni u kakvu vladu.
Za stranku koja sebe nastoji prikazati kao protutežu isluženim političkim elitama ostanak u oporbi bio bi logičan potez, pogotovo ako računaju da će za nekoliko mjeseci izbori biti ponovljeni. No, mogući su i drugi scenariji, primjerice, manjinska vlada uz potporu krajnje desnice ili da PiS, nakon izbora, pridobije određeni broj „suparničkih“ zastupnika (praksa koju dobro poznajmo u Hrvatskoj). To bi bilo moguće u slučaju da im do većine u parlamentu nedostaje manji broj ruku.
Taktički referendumi
A to će, pak, ovisiti i o drugim političkim igračima, poput Trećeg puta, još jedne koalicije koja obećava da će prekinuti politički duopol PiS-a i Građanske platforme i koja se dijelom natječe za iste birače kao Konfederacija (fokusirajući se na poreze i male poduzetnike). Ali i o referendumima koje je, taktički, PiS paralelno raspisao za nedjelju (između ostalog, o europskoj migracijskoj politici i o dobi za odlazak u mirovinu) kako bi mobilizirao svoje birače.
Zasad se, prema anketama, čini da će rezultati biti tijesni i da oba glavna bloka imaju šanse, s ipak određenom prednošću vladajuće stranke. Ali postoje i mišljenja da taj dojam ustvari odgovara PiS-u jer će, moguće, uvjeriti njihove pristaše da pobjeda nije sigurna i tako ih natjerati na izbore, a stranci omogućiti da osigura većinu. No, za rasplet političke situacije u Poljskoj trebat će ipak pričekati zatvaranje birališta, a lako moguće i dosta duže od toga.