Što je paraliza sna? Dok tijelo spava, um je budan

Paraliza sna dobro je poznata pojava koja je opisana u mnogim knjigama. Tijekom paralize sna, osoba je svjesna svoje okoline, budna, ali nemoćna da se pomakne ili izrazi glasno misli. Tijelo se čini potpuno nepokretnim, a osoba može osjećati različite senzacije, uključujući prisutnost nevidljivih entiteta, što može uzrokovati strah i nelagodu.

Što je paraliza sna?

Paraliza sna je neugodna pojava i poremećaj spavanja u kojem se osoba ne može pomaknuti niti govoriti dok upada u san ili dok se budi iz sna. Drugim riječima, a kako i samo ime ovoga stanja govori, osoba je privremeno paralizirana. Iako paraliza sna zna biti zastrašujuća, ona je zapravo bezopasna i većina ljudi će doživjeti paralizu sna jednom ili dvaput u životu, ukoliko do nje uopće i dođe. Ova neobična pojava može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali najčešće se prvotno pojavljuje u djetinjstvu, adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi. Ona se većinom javlja kod REM (rapid eye movement) faze spavanja ili između REM i NREM faza.

Koji je uzrok paralize sna?

Paraliza sna ima više uzroka, od kojih su neki povezani s načinom na koji naš mozak regulira san, a posebice prijelaz iz REM faze sna u budno stanje. Neki od glavnih čimbenika koji mogu utjecati na pojavu paralize sna uključuju:

• Nesanica
• Narkolepsija (stanje u kojem osoba iznenadno zaspi tijekom dana)
• PTSP (posttraumatski stresni poremećaj)
• Napadaji panike
• Poremećaji anksioznosti
• Isprekidani obrasci spavanja (npr. jet-lag ili rad u smjenama)
• Obiteljska povijest paralize sna
• Depresija
• Opstruktivna apneja (prekidi disanja tijekom spavanja)

Pojava paralize sna također je ponekad povezana s izrazito stresnim situacijama kao što su npr. poplave ili potresi, a postoji i šansa da je trigger za paralizu sna i migrena.

Kako izgleda paraliza sna i koji su simptomi?

Pri spavanju se događa to da mozak prelazi iz jedne u drugu fazu sna, što se većinom događa nesvjesno i prolazi bez ikakvih smetnji. No, pri paralizi sna događa se to da se osoba iznenadno probudi iz REM faze sna, koja je zaslužna za snove, a pritom mozak ostaje budan, dok tijelo ostaje na neki način zarobljeno u REM fazi. Naravno, u REM fazi mišići gube funkciju i ne mogu se pomaknuti, što dovodi do paralize sna.

Postoji par faza sna kroz koje prolazimo dok spavamo, a to su:

1. Faza uspavljivanja (NREM1) u kojoj prelazimo iz budnog stanja u san. U ovoj fazi aktivnost mozga se usporava, mišići se opuštaju, a oči se lagano zatvaraju.

2. Faza lakog sna (NREM2) u kojoj se aktivnosti mišića i mozga još više smiruju, a disanje i otkucaji srca postaju ujednačeniji.

3. Faza dubokog sna (NREM3) u kojoj je aktivnost mozga najniža a tijelo obnavlja energiju i tkivo mišića. Ova faza zaslužna je za to da se osjećamo svježe kad se probudimo.

4. Faza REM (rapid eye movement) u kojoj se pojavljuju snovi, oči se brzo pokreću, a mišići su paralizirani, osim srčanih i onih koji su zaslužni za disanje. Za vrijeme REM faze mozak obrađuje informacije koje nam poboljšavaju pamćenje i učenje.

Prilikom paralize sna osoba se može osjećati budnom, ali ne može se pomicati, govoriti, ni otvoriti oči. Također se može dogoditi da se osoba osjeća kao da je netko ili nešto u istoj sobi, ili osjećaj toga da nas nešto steže u prsima. Javljaju se i osjećaju straha, panike i bespomoćnosti, a sve to može potrajati i do nekoliko minuta, što može zvučati poput horor filma. Najčešći simptomi paralize sna su halucinacije koje dijelimo na vizualne, slušne i taktilne.

Kod vizualnih halucinacija osobi se može učiniti da vidi svjetlosti i sjene te životinjske ili ljudske oblike u sobi u kojoj spava. Kod slušnih halucinacija, tu su zvukovi približavajućih koraka i razni glasovi, a kod taktilnih halucinacija događa se osjećaj gušenja i pritiska u prsima. Prema istraživanjima iz mnoštva zemalja, pokazuje se da je paralizu sna barem jednom doživjelo između 20 i 60% odrasle populacije, dok je 5% populacije osjetilo neke od simptoma koji su povezani s ovom neugodnom pojavom.

Kako spriječiti paralizu sna?

Prema britanskom NHS-u (National Health Service), postoji i nekoliko korisnih načina koje se može iskoristiti kako bi se spriječila paraliza sna. Najbitnija stvar je promjena navika spavanja. Svake noći, trebalo bi se odspavati od 7 do 9 sati, a također je potrebno i ići u krevet svake večeri u isto doba te se ustajati u isto doba svakoga jutra. Također se preporučuje i redovita tjelovježba, ali treba izbjegavati vježbanje 4 sata prije odlaska na spavanje.

U spavaćoj sobi bi trebalo biti napravljeno ugodno i opuštajuće okruženje, što se najlakše postiže provjetravanjem, regulacijom temperature, dobrim madracem i jastucima i regulacijom svjetla. Ono što nikako nije preporučljivo je jesti velike obroke, pušiti, ili piti alkohol i kavu netom prije spavanja. Još jedna stvar koju bi trebalo izbjegavati je spavanje na leđima. Iako je ovaj položaj, uz spavanje na boku, jedan od najboljih položaja za spavanje, spavanje na leđima može dovesti do veće vjerojatnosti pojave paralize sna.

Za kraj, svakako bi se trebali manje izlagati plavom svjetlu koje emitiraju elektronički uređaji koje svi često koristimo poput mobitela, tableta, ili računala. Plavo svjetlo vrlo negativno utječe na melatonin, popularno znan kao hormon spavanja, a ukoliko nam fali sna i nemamo dobre i redovite navike spavanja, povećavamo si šanse za pojavu paralize sna.

Kada posjetiti liječnika?

Iako je paraliza sna rijetka pojava koja se većinom ne događa tako često, ona obično ne zahtijeva liječenje, no može ukazivati na neka skrivena zdravstvena stanja. Ukoliko osoba koja ima paralizu sna ujedno boluje i od nekih mentalnih poremećaja kao što su depresija, najbolje obratiti se liječniku koji će znati propisati odgovarajuću terapiju. U ovom slučaju, liječnik može prepisati antidepresive. Iako se paraliza sna ne liječi lijekovima, potrebno je liječiti mentalne poremećaje, pa će samim time doći i do prestanka paralize sna.

U slučaju da liječnik sumnja na poremećaj spavanja, može se prepisati testiranje na poremećaje spavanja, a jedan od načina na koji se poremećaj sna može testirati je i monitoring spavanja i sna, tzv. polisomnografija. Polisomnografija bilježi otkucaje srca, aktivnost mozga i disanje tijekom spavanja. Ovim testom nerijetko se otkriva narkolepsija, pospanost tijekom dana, što je jedan od ključnih uzročnika paralize sna. Liječnik također može zaključiti da je paraliza sna uzrokovana nesanicom ili PTSP-om, a u tom slučaju također je potrebno liječiti uzroke tih stanja, a ne samu paralizu sna.

Kao posljednja slamka spasa, ponekad se prepisuje kognitivno-bihevioralna terapija za sve one kojima nijedna druga metoda pomoći protiv paralize sna nije pomogla. Čak 90% osoba asocira strah s paralizom sna, dok je manjina iskusila blagostanje ili čak ugodne halucinacije za vrijeme paralize sna. Budući da epizode paralize sna traju od nekoliko sekundi do čak 20 minuta, a prosječno trajanje iznosi 6 minuta, potrebno je potruditi se spriječiti paralizu sna na sve načine kako bi si osigurali miran i kvalitetan san svake noći.