Nečastan otpust

Iako je s 1. listopadom prestao biti prorektorom Sveučilišta, Čović je nastavio biti – i još uvijek jest – profesor filozofije na Fakultetu hrvatskih studija. Prije nekoliko dana, međutim, od tamo su mu ispisali nečastan otpust. U kolopletu uistinu teško prativih zbivanja, Fakultetsko vijeće – na kojemu je godinama njegova riječ u pravilu bila prva i posljednja – odreklo se Čovića i uklonilo ga sa svih pozicija na ovom, složenim problemima opterećenom fakultetu.

Na prijedlog vršitelja dužnosti dekana Stjepana Ćosića, Čović je izbačen iz sastava povjerenstva koje ima provesti izbor redovnog dekana, zatim s pozicije predstojnika Znanstvenog zavoda te, konačno, iz Fakultetskog vijeća. Ovakav ishod za Čovića, koji je posljednjih godina bio ključna osoba Fakulteta hrvatskih studija, uslijedio je nakon što je na jednoj od posljednjih sjednica Vijeća sporio jedinu preostalu kandidatkinju za dekanicu, profesoricu revizionističkih stavova Vlatku Vukelić o kojoj je Telegram nedavno opširno pisao.

Sukob suradnika

U fakultetskim se kuloarima moglo čuti da je Čović podržavao drugog kandidata koji se naprasno povukao iz utrke pa mu nije bilo po volji da Vukelić ide dalje. Izrazito je, pritom, zanimljiv odnos Čovića i, sada mu u nemilosti, Vlatke Vukelić. Gospođa koja pretendira biti dekanicom Hrvatskih studija, od osnutka Hrvatskog sveučilišnog sindikata – uvijek bliskog Borasovoj i Čovićevoj upravi – na njegovom je čelu.

Jedan od istaknutijih članova tog sindikata godinama je bio upravo Čović, no ove godine – u jeku priprema ministra Radovana Fuchsa za donošenje novog Zakona o znanosti – među njima je nešto puklo. Telegram si utvara da je oko ovog senzacionalnog detaljčića imao omanju ulogu. Naime, u svibnju ove godine došli smo u posjed dopisa sindikata Vlatke Vukelić u kojem se krajnje oštro napadaju namjere ministra Fuchsa oko donošenja novog zakona.

Senzacionalna epizoda

Dokument smo dobili nepotpisan, no na njemu su bila predviđena potpisna mjesta za Antu Čovića kao predsjednika “Kriznog odbora za obranu sustava znanosti i visokog obrazovanja od resornog nasilja” te za Vlatku Vukelić kao predsjednicu Hrvatskog sveučilišnog sindikata. Ovaj dokument, međutim, Sindikat nikada nije službeno objavio.

Tek nekoliko dana nakon što je dokument sastavljen sa službenim zaglavljem Sindikata, parlamentarna stranka Domovinski pokret medijima je poslala priopćenje o tome kako se snažno protivi Fuchsovim zakonskim namjerama. U privitku su stavili dokument posve identičnog sadržaja i formata kao onaj nikad objavljen od Sindikata Vlatke Vukelić, samo ga je u ovom slučaju potpisao Josip Jurčević iz Domovinskog pokreta, inače vanjski suradnik upravo na Fakultetu hrvatskih studija.

Zbunjeno smo se javili gospođi Vukelić i pitali je li netko pokrao ideje i djelo njenog Sindikata. Objasnila nam je da je tekst “koncipiran od strane pojedinih članova Sindikata”, ali da su odlučili ne koristiti ga u javnom prezentiranju stavova Sindikata jer se pristup problematici razlikuje od “usvojenih standarda sindikalnog djelovanja i sindikalnih akcija”. Prepustili su, kako je zaključila, “autorima teksta da ga javno koriste prema vlastitom nagnuću i sklonostima, ali ne u ime ovog Sindikata”.

Kraj plodonosne suradnje

Tek smo kasnije doznali da je naš upit o sindikalnoj predstavci – koja se pretvorila u predstavku Domovinskog pokreta – postao tema sindikalnog sastanka o “kriznom komuniciranju s medijima”. Profesor Čović snažno je sugerirao da gospođa Vukelić ne odgovara na “provokacije” potpisnice ovih redaka, kako je protumačio običan novinarski upit. Ostao je, međutim, sablažnjen činjenicom što je Vukelić ipak odlučila odgovoriti na upit, odnosno, razočaran “poklanjanjem iznimne pozornosti” ovoj Telegramovoj novinarki.

Čović je, u konačnici, nekoliko dana nakon našeg upita i odgovora koji smo primili, zatražio neopozivu ostavku Vlatke Vukelić s čela Sindikata. To se, barem prema javno dostupnim informacijama, nije dogodilo. Tako su se Čović i Vukelić, nakon dugogodišnje plodonosne suradnje, našli na suprotnim stranama oko bitke za novog dekana Fakulteta hrvatskih studija, fakulteta s kojim Čovića veže duga i burna prošlost.

Višedesetljetna povezanost

Početkom 90-ih, naime, s Pavom Barišićem maltene je osnovao Hrvatske studije kao sveučilišni centar koji je trebao biti ideološki ispravan pandan zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Prema riječima ondašnjeg rektora Sveučilišta Marijana Šunjića iz intervjua na portalu Srednja.hr, upravo je on sredinom 90-ih potjerao Čovića i Barišića s čelnih pozicija Hrvatskih studija zbog, kako je naveo, “pokušaja privatizacije Hrvatskih studija”.

Čović će se na Hrvatske studije godinama kasnije pompozno vratiti kao prorektor u Borasovoj sveučilišnoj upravi, zadužen za pomnu reorganizaciju ove ustanove. S nje su, u tom periodu, otišli brojni mladi i istaknuti ljudi, studenti su blokirali faks, nastavnici štrajkali, no Čović je njime ovladao. U međuvremenu je, nakon što su Studiji i formalno postali fakultet, za prvog dekana izabran Pavo Barišić. Čović, kao tamošnji profesor, i Barišić kao dekan, ponovno su proživljavali zajedničke dane na Hrvatskim studijima kao devedesetih.

Pune novinske kartice

Novinske kartice posljednjih su osam godina bilježile brojne crtice vezane uz Čovića, počevši od njegovih mnogobrojnih produljenja radnog odnosa nakon 65. godine života. Povjerenstvo Filozofskog fakulteta sporilo je i njegova napredovanja u viša profesorska zvanja, no mišljenje Filozofskog odbacio je nacionalni Matični odbor za polje filozofije, finalna instanca u ovom pitanju.

Na njezinom čelu u to je vrijeme bio Lino Veljak, Čovićev dugogodišnji suradnik koji je, istaknimo, sudjelovao u Čovićevim izborima u zvanja koje je sporio Filozofski fakultet. Ta je priča, osim povoljno po Čovića, završila pravomoćnom presudom za mobing protiv tadašnje dekanice Filozofskog Vesne Vlahović-Štetić koja je postupak pokrenula i koja je zbog toga, u konačnici, skandalozno smijenjena s dekanske pozicije na Senatu Sveučilišta, bez riječi rasprave.

Prošle godine je, pak, inspekcija rada za prorektora Čovića utvrdila da je nezakonito zaposlen na konto sredstava iz državnog proračuna pa prema posljednjim informacijama već neko vrijeme prima plaću iz vlastitih sredstava Fakulteta hrvatskih studija. Ta plaća za redovitog profesora u trajnom zvanju sa stažem poput Čovićevog, ni u kojem slučaju nije minorna.

Razlaz s Barišićem

Dvojac Barišić-Čović razišao se, pak, tijekom prošle godine kada Barišić kao dekan Hrvatskih studija Čoviću daje otkaz zbog nalaza inspekcije rada. Taj je otkaz, u još jednom obratu, završio uklanjanjem Pave Barišića s čela Hrvatskih studija i daljnjim ostankom Čovića na fakultetu. Ne bi valjalo propustiti spomenuti i da je djelovanje prorektora Čovića na Hrvatskim studijima tijekom 2017. godine potaknulo možda i najsvjetliji primjer studentskog bunta u Hrvatskoj, okupljenog oko inicijative Studenti govore.

Čović je u to vrijeme, zajedno s Borasom, postao i antiheroj satiričke stranice Šveučilišne Švinjarije koja je dobro zabavljala akademski svijet upućen u ovu tematiku. Prorektor izrazito nesklon komunikaciji s medijima, oglašavao se u sveučilišnom glasilu Universitas, obilato financiranom novcem poreznih obveznika, u čijem je nakladničkom savjetu sjedio sve ove godine.

“Destrolucijski pokret”

Tamo je, sada već legendarno, akademsku javnost upoznao s pojmom destrolucije, skovanim od pojmova revolucije i destrukcije. Objašnjavao je kako destrolucija označava “sustavnu destrukciju institucionalnog, pravnog i činjeničnog reda, te posebno destrukciju onih institucija, autoriteta i vrijednosti koji su od važnosti za nacionalni i kulturni identitet”. Na čelu “destrolucijskog pokreta” u Hrvatskoj, vidio je – osim neistomišljenika iz akademske zajednice – dobar dio hrvatskih novinara i medija.

U posebno nadahnutom pokušaju humora, za kolege s nišnog portala Srednja.hr pisao je kako oni predvode destrolucijsku “svečarsku atmosferu” i to kao “prateći vod lokalnih tamburaša”. U vrijeme njegova vladanja resorom sveučilišnog kadrovskog razvoja, prema podacima Ministarstva obrazovanja, kadrovski su najviše nabujali upravo Rektorat – u kojem je Čović obnašao jednu od ključnih funkcija, te Hrvatski studiji – gdje je Čović profesor.

Kosturi iz ormara

Nakon spomenutog raskola s gospođom Vukelić i oponiranja njezinoj kandidaturi na sjednici na kojoj je situacija eskalirala do mjere da je Čović nekome od prisutnih navodno dobacio “daj ti drekavac šuti”, Hrvatski studiji odlučuju izopćiti Čovića iz ključnih tijela. To čine na prijedlog v.d. dekana Ćosića, čovjeka koji je Čovića vratio na posao nakon što mu je Barišić onomad dao otkaz.

Je li sva moć Ante Čovića proizlazila iz njegove prorektorske pozicije u Borasovoj upravi, uskoro će biti vrlo bjelodano. Naime, od novog rektora Stjepana Lakušića, Čović je 16. listopada zatražio da obustavi sve odluke Hrvatskih studija kojima ga se miče s ključnih fakultetskih pozicija. Tako novoga rektora dočekuju svojevrsni kosturi iz ormara prethodne uprave.

Neodgovorena pitanja

Upućeni u akademska pitanja tvrde kako Čović od subote, kada na snagu stupa novi Zakon o znanosti, po sili zakona ide u mirovinu. Novi zakon predviđa da profesori mogu raditi na fakultetima do 70. godine na vlastita sredstva, ali dulje od te granice ne. Kao što smo spomenuli, Čović je u 74. godini. Hoće li on u ponedjeljak i dalje biti zaposlenik Hrvatskih studija, pitanje je na koje mnogi čekaju nedvosmislen odgovor.

Do još jednog odgovora morat će doći cjelokupna zagrebačka akademska zajednica ukoliko se namjeri pogledati samoj sebi u oči. Pitanje na koje će biti nužno, kad-tad, dati odgovor jest: kako je bila moguća tolika koncentracija moći u rukama jednoga čovjeka. Rektora u sjeni.