Do izbora je ostalo još samo nekoliko dana, a mi vas podsjećamo na neke važne Telegramove političke analize
Nekoliko bitnih komentara o aktualnoj političkoj situaciji
Ušli smo u zadnji tjedan kampanje uoči parlamentarnih izbora, koji će se održati u nedjelju, 8. studenoga, i tim povodom podsjećamo na nekoliko važnih Telegramovih komentara o aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj, od poteza Tomislava Karamarka do dubinske analize prednosti i nedostataka SDP-ove i HDZ-ove politike i programa.
1. Zašto još uvijek nije realno da imamo modernu, liberalnu desnicu kakva je u Europi iznimno uspješna?
Lideri umjerene i nove desnice učvršćuju politiku centra, promovirajući i one svjetonazorske vrijednosti koje su karakteristične i za liberalnu ljevicu. Tako te vrijednosti, poput ljudskih prava, ekologije i određenih socijalnih prava, zajedno s povijesnim vrijednostima poput neupitnog karaktera Drugog svjetskog rata, prerastaju u skupinu općeprihvaćenih elemenata koji čine bitan, određujući sadržaj modernih zapadnih društava bez prevlasti tih elemenata, današnja, i socijalno, i etnički, i spolno krajnje složena društva ne bi mogla normalno funkcionirati.
Nasuprot tome, današnji se HDZ doima kao izrazito anakrona, protumoderna, agresivna nacionalistička stranka. U zemlji s hrvatskom poviješću još je uvijek nemoguće uspostaviti veliku, desnu stranku koja neće biti nacionalistička i koja će biti spremna iskreno uvažavati liberalnu ljevicu, kao i zajedničku svjetonazorsku agendu umjerenih europskih desnih i lijevih stranaka. Barem su četiri očigledna razloga zbog kojih HDZ i dalje ne može izaći iz staromodnih nacionalističkih političkih obrazaca koji, nažalost, nešto više podsjećaju na pokojnog Austrijanca Jörga Haidera nego na modernu europsku desnicu. Koji su to razlozi možete pročitati OVDJE.
2. Milanović je idealist bez znanja o upravljanju, a Karamarko oportunist, no efikasan menadžer
Tomislav Karamarko i Zoran Milanović toliko se drastično razlikuju, da ih uopće ne bi trebalo spominjati u istoj rečenici, kada njih dvojica ne bi bili predsjednici vodećih hrvatskih stranaka, i kada se kao takvi, ne bi natjecali za najvažniju političku dužnost u zemlji.
Zoran Milanović moderni je liberal, s izraženom socijalnom crtom. Važno je istaknuti da on uistinu vjeruje kako bi se društvo trebalo mijenjati i u skladu s njegovim uvjerenjima: to je, uostalom, jedan od glavnih razloga Milanovićeva političkog angažmana.
Tomislav Karamarko je, pak, stopostotni politički oportunist. On ne posjeduje nikakva osobito čvrsta ideološka uvjerenja (tek neka historicističko-politička, vezana uz Crkvu, i uz bleiburšku tragediju), pa je stoga mogao – a da ne bude u sukobu sa samim sobom – raditi i za Manolića, i za Mesića i za Sanadera, da bi, napokon, postao veliki antikomunistički lider najnovije verzije Hrvatske demokratske zajednice. Tomislav Karamarko priklanja se određenim političkim strujama ne na temelju sadržaja njihove politike, nego na temelju procjene o njihovoj realnoj snazi. Cjelovitu usporedbu dvojice najjačih hrvatskih političara možete pročitati OVDJE.
3. Može li desnica iskoristiti strah od izbjeglica da pobijedi na izborima?
Premda su se središnji mediji prvi dan izbjegličke krize ponijeli iznimno zrelo i korektno, pozivajući građane da pomognu Sirijcima, osjećaj straha i nelagode stalno je rastao. Od ključne je važnosti za ishod predstojećih parlamentarnih izbora hoće li taj strah, nervoza i nelagoda utjecati na glasovanje onih građana koji ne pripadaju čvrstim stranačkim biračkim tijelima.
Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko izjavio je da bi izbjeglice mogle ugroziti radna mjesta hrvatskim nezaposlenim građanima. Ovdje je riječ o tipičnom modelu plašenja većinskog domaćeg stanovništva najezdom stranaca (ili pripadnika etničkih manjina), koji, tvrdi radikalna desnica, posvuda u Europi ugrožavaju materijalnu, pa tako i samu fizičku sigurnost većinske populacije. Karamarkova je izjava utoliko dostojna jedne Marine Le Pen, pa i njena oca. O pokojnom Jörgu Haideru da i ne govorimo.
No, istog je dana Angela Merkel, političarka koju u HDZ-u već godinama i godinama smatraju jednim od svojih uzora (pa je tako svojedobno sudjelovala i u jednom HDZ-ovu propagandnom spotu), kazala: “Ako se počnemo ispričavati za pokazivanje prijateljskog lica u ovakvim krizama, to više neće biti moja zemlja. Točno je da Njemačka, Austrija i Švedska ovaj problem ne mogu riješiti same, ali prijetnje neće upaliti… Nije prvi put da se u Europi oko nečega ne slažemo, ali moramo ponovo stvoriti europski duh”. Umjesto stvaranja atmosfere solidarnosti, o kojoj govori njemačka kancelarka u jednom od svojih dosad najvažnijih državničkih istupa, HDZ je učinio sve da kreira ozračje nepovjerenja prema izbjeglicama. Više o tome možete pročitati OVDJE.
4. Karamarko gromoglasno prijeti svima, pa i Frljiću te riječkom HNK
Tomislav Karamarko postavio je novi rekord u političkim prijetnjama. Nakon što je zaprijetio agencijama za istraživanje javnog mišljenja, nakon što je zaprijetio medijima i tužio medije, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice osjetio se pozvanim da gromoglasno zaprijeti i riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, kojem je na čelu Oliver Frljić. Naime, tijekom stranačkog mitinga u Rijeci obećao je da će gradski HNK ponovno učiniti i hrvatskim i narodnim.
Osim što svjedoči o totalitarizmu, Karamarkov riječki ispad naizgled se može pokazati kontraproduktivnim. No, sve što Karamarko govori usmjereno je desnom elektoratu u cijeloj zemlji. On se u svakom svom predizbornom govoru obraća brojnim slušateljima M. P. Thompsona, svim zagovornicima revizije Drugog svjetskog rata (pa i Jasenovca), većini svećenika I časnih sestara, svima onima koji slobodu poistovjećuju s anarhijom, ideologiju ljudskih prava s liberalno-ljevičarskom podvalom, a aktualnu vlast u Hrvatskoj s najcrvenijim komunizmom. Više o tome kome je sve Karamarko prijetio, i zašto, možete pročitati OVDJE.
5. Dubinska analiza: SDP gubi ako birače ne uvjeri da bi nova Vlada bila ekonomski liberalnija i učinkovitija
Činjenica je da je Hrvatska, kako to pokazuju i rezultati RTL-ova istraživanja po izbornim jedinicama, politički vrlo oštro podijeljena, i da će o izbornom pobjedniku najvjerojatnije odlučiti oni glasači koji nisu unaprijed opredijeljeni za jednu od velikih stranaka. Pitanje je stoga kojim bi vrijednostima i porukama dvije velike stranke/koalicije tijekom kampanje mogle privući nefiksne birače. Ovdje je posebno važno konstatirati da, poslije obrade devet izbornih jedinica, prema RTL-ovu istraživanju, nema nikakve razlike između HDZ-a i SDP-a.
Dok je menadžiranje izbjegličke krize pokazalo da država u Hrvatskoj uistinu može učinkovito funkcionirati; dok podaci HNB-a (i Eurostata) potvrđuju privredni oporavak, činjenica je da su predsjednik Vlade i njegovi suradnici učinili uvjerljivo premalo kako bi državnu upravu učinili efikasnijom, a još manje da bi gospodarsko raspoloženje u zemlji učinili povoljnijim.
Hrvatska demokratska zajednica i Socijaldemokratska partija zauzeli su dva vrlo čvrsta, posve jasna političko vrijednosna položaja: riječ je o tvrdom nacionalizmu (HDZ), nasuprot umjerenom nacionalizmu i patriotizmu (SDP), riječ je o strogoj, stranačkoj državi (HDZ), nasuprot liberalne države (SDP), radi se, kada je riječ o izbjegličkoj krizi, o strahu, zatvaranju i apsolutnoj kontroli (HDZ), nasuprot solidarnosti i toleranciji (SDP). Pitanje je za koga će glasovati oni građani kojih se ove podjele ne tiču. SDP-ovi argumenti za privlačenje neopredijeljenih birača zasad se čine ponešto snažnijim od HDZ-ovih. Više o tome možete pročitati OVDJE.
6. HDZ-ova najveća greška je ozbiljna sanaderizacija na izbornim listama. Ona ruši retoriku o ‘novoj snazi’
Budući da HDZ već godinama indoktrinira svoje potencijalne birače, ponavljajući kako su u Hrvatskoj na vlasti komunisti, udbaši i Jugoslaveni, potpuno je nevažan moralni (ili bilo kakav drugi) profil HDZ-ovaca, koji se bore protiv tih komunista, udbaša i Jugoslavena.
Važan je jedino sveti cilj – hrvatska država u čijoj vlasti i javnom životu više nema komunista, udbaša i Jugoslavena (zato Tomislav Karamarko napada i kazališta i medije). Da bi se taj cilj postigao, sva su sredstva dopuštena, i svi su suborci više nego dobrodošli. Stoga su, među ostalim, na HDZ-ovim izbornim listama ljudi koji su optuženi za ozbiljna kaznena djela: Božidar Kalmeta na trećem je mjestu HDZ-ove liste u IX. izbornoj jedinici, gdje izbornu listu predvodi sam Tomislav Karamarko. Čovjek koji je okrivljen da je ukrao ili omogućio krađu više milijuna eura, dok je obnašao visoku državnu dužnost (uglavnom u Vladi Ive Sanadera), smješten je samo dva mjesta ispod šefa stranke. Između njih dvojice nalazi se pak direktorica HDZ-ove kampanje, donedavna kninska gradonačelnica Josipa Rimac, protiv koje se vodi istraga zbog navodnih manipulacija s nekretninama u tom gradu.
Dakle, predsjedniku HDZ-a najbliži kandidati na izbornoj listi jesu bivši Sanaderov ministar, optužen za krađu nekoliko milijuna eura tijekom gradnje autocesta, i političarka koja je afirmaciju stekla u Sanaderovu sustavu, a koju se istražuje zbog nekretnina i zloporabe političkog položaja. Baš kao da se od Sanaderova vremena do danas u HDZ-u nije previše toga promijenilo. Više o tome možete pročitati OVDJE.