Apsolutno najgora Vlada u povijesti Republike Hrvatske napokon je pala
Premijer je na presici zapravo podnio ostavku, samo drugim riječima
Tihomir Orešković na presici održanoj u petak u dva popodne zapravo je podnio ostavku, samo drugim riječima. Naime, istog trentuka kad je zatražio da Tomislav Karamarko ode iz Vlade, gospodin Orešković, kojeg više nema smisla nazivati premijerom, potpisao je odlazak iz visoke politike.
Orešković je, sasvim sigurno, morao znati da će mu HDZ još istoga dana uskratiti povjerenje. A bez potpore HDZ-a, Tim Orešković ne može biti predsjednik Vlade. A bez predsjednika Vlade, ne može biti Vlade.
Vlada, dakle, u petak, 3. lipnja zaista jest pala.
Sve drukčije interpretacije današnjih događaja politikantski su sofizmi. Bilo je krajnje vrijeme da Vlada padne. Radilo se o najgoroj Vladi u povijesti Republike Hrvatske. Evo zašto.
Skoro pola godine zemlja je bez stvarne vlasti
Prvo, ona je bila sastavljena tako da ne može vladati, što znači da je zemlja skoro pola godine bila bez stvarne vlasti, osim u pojedinim segmentima. Ovako konfigurirana Vlada nije mogla vladati stoga što Most i HDZ naprosto ne mogu koalirati. U prosincu i siječnju Telegram je bezbroj puta upozorio na fizičku, organsku neizvedivost saveza Mosta i HDZ-a, jer taj savez vodi ili utapanju Mosta u HDZ, ili, pak nužnom i brzom razlazu, ako Most želi zadržati svoj elementarni identitet.
Slučaj Mosta i HDZ-a jest slučaj nafte i vode: oni se ne mogu uspješno emulsificirati, niti se naftni požar može gasiti vodom.
Drugo, sva tri glavna protagonista upravo srušene Vlade zapanjujući su politički analfabeti. Tihomr Orešković, usprkos potpori koju uživa u dijelu javnosti, nije ništa drugo nego uzurpator.
Pokušaj Petrova da vrati bar nešto legitimiteta Mostu
Niti jedan ozbiljan čovjek ne bi se usudio prihvatiti mjesto predsjednika Vlade, koje je u nas izrazito političke naravi, a da prethodno nije sudjelovao u izbornom procesu. Oreškovićev je politički legitimitet bio ravan nuli, a on je svejedno smatrao da ima pravo odlučivati o sudbini ove zemlje.
Božo Petrov, pak, bezbrojnim je nesuvislostima šest mjeseci nasmijavao benevolentni dio hrvatske javnosti, dok je onim strožim promatračima političke scene zasluženo išao na živce.
Petrovljeva recentna beskompromisnost prema HDZ-u posljedica je želje da se Mostu, uoči neizbježnih novih izbora, vrati bar ponešto legitimiteta. Uskoro ćemo vidjeti je li mu to uspjelo.
Karamarko pokazao fascinantnu političku nepismenost
Naposljetku, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko pokazao je fascinantnu političku nepismenost. Prvo je u Vladu doveo Zlatka Hasanbegovića, koji kompromitira Hrvatsku do te mjere da se čak i predsjednica Republike mora ograđivati od hrvatskog ministra kulture.
Zatim je, zahvaljujući ljudima poput Hasanbegovića, kao i katoličkim ekstremistima koji podupiru HDZ, Karamarko pristao poništiti kurikularnu reformu, na što mu je cijela Hrvatska prije nekoliko dana skočila u lice.
Naposljetku, HDZ je prilično vulgarno preuzeo HTV, čime je HTV, u vrlo kratkom roku i s vrlo malo iznimaka, postao neobično sličan Hrvatskoj televiziji iz Tuđmanova režima. E sada, političko i društveno ponašanje HTV-a u Tuđmanovu sustavu jedan je od bitnih razloga masovnog narodnog revolta protiv HDZ-a, koji je rezultirao uvjerljivom pobjedom SDP-a i HSLS-a na trećesiječanjskim izborima 2000. godine.
Vlada koja je oduvijek bila osuđena na propast
Dodamo li svemu tome zaista nevjerojatnu Karamarkovu neopreznost u baratanju slučajem MOL (kad je već njegova supruga primala novac od Molova lobista, Karamarko u ovih pola godine zaista nije smio dati ni jednu izjavu o MOL-u), očigledno je da se današnji Tomislav Karamarko pokazuje znatno nevještijim političarem od onog Tomislava Karamarka koji je prije petnaestak godina doveo Stjepana Mesića u Ured predsjednika Republike.
Dakle, Vlada koju su vodila dvojica potkapacitiranih stranačkih lidera, pojačana hrvatskim Milanom Panićem (Milan Panić srpski je biznismen emigrant, koji se svojedobno pokušavao baviti politikom u Beogradu, ali se brzo vratio u Kaliforniju), naprosto je bila osuđena da propadne, i da hrvatskim građanima ostane u lošem sjećanju.
Kao što ponavljamo već pola godine, krajnje je vrijeme za parlamentarne izbore.