Alergija voljenog vođe
A kad ljude politika zanima i kad imaš medij koji daje prostora svakovrsnim mišljenjima, jasno je da voljeni vođe i dileri političke stabilnosti imaju alergijsku reakciju. Kao što je bilo jasno i da će ministrica zadužena za medije još jednom rutinski besramno braniti svog šefa i oprati ruke od – svog posla.
Jer, evo, jedna od zamjerki televiziji N1 je ta da – nemaju koncesiju za emitiranje putem radiovalova. A zašto je nemaju kad su je tražili još prije tri godine? Jer Vijeće za elektroničke medije za to vrijeme nije raspisalo niti jedan natječaj za dodjelu nove koncesije. Tko imenuje članove Vijeća za elektroničke medije? Hrvatski sabor. Na čiji prijedlog? Vlade Republike Hrvatske.
Nećemo se valjda miješati u svoj posao?!
Ovako Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija u toj istoj Vladi, daje svoj prilog aktualnoj otužnoj farsi. Novinar je pita kako bi mogli uopće dobiti koncesiju ako natječaj nije raspisan. “To nije pitanje za mene”, odgovara ministrica. “Ali je u vašem resoru”, ne da se novinar. “Da”, zaključuje ministrica.
I tako je krug savršeno zatvoren. Krimen N1 televizije je, po Plenkoviću, to što nema koncesiju. A nema je zato što tijelo koje bi trebalo dijeliti koncesije ne želi raspisati natječaj. Članove tijela, valja ponoviti, imenuje Sabor na prijedlog Vlade, dakle radi se o kadrovima koji ovise prije svega o političkoj volji Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne treba, međutim, imati iluzija da je ovaj vučićevski napad na jednu televiziju samo napad na N1. Radi se o pokazivanju mišića i gole sile, namijenjene svima onima koji na bilo koji način djeluju u hrvatskoj medijskoj industriji. I vlasnicima, i urednicima, i novinarima. I to u najprikladnijem mogućem vremenu radnje – superizbornoj godini.
Bolje milom nego silom
U isto vrijeme, dakako, u Hrvatskoj sva kućanstva plaćaju pristojbu za HRT čiji je informativni program odavno dio pučkih pošalica i političkih strategija vladajuće stranke. U isto vrijeme, ista Obuljen Koržinek i njena stranka svim silama nastoje spriječiti objavu tehnički jednostavne tablice u kojoj bi se vidjelo koliko je koji medij i na osnovu čega dobio novca od državne i lokalne vlasti te javnih poduzeća u posljednjih osam godina.
Jer, ne treba zaboraviti, prostor slobode medija se ne ograničava samo silom, prijetnjama ili ukidanjem marketinških budžeta, on se, još i više, smanjio milom – rijekama državnog novca koje se u potpunom mraku, kako je to pokazala i afera Mreža, slijeva odabranim medijima u zamjenu za “korektno izvještavanje” ili ugodne razgovore s predsjednikom Vlade i ministrima kakvi se ni slučajno neće remetiti nezgodnim pitanjima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kontinuirani udar na novinarstvo
I sve to skupa je, da stvar bude gora, samo najava onoga što slijedi. Premijer kojeg bi se njegovim stilom slobodno moglo nazvati polulegalnim jer su mu većinu u Saboru držali i drže “žetončići” raznih boja, snažno gura tzv. lex AP, kojim bi se istraga proglasila tajnom, a represivnom aparatu dao alat za nadzor novinara. Jedan od kandidata (navodno favorit) za glavnog državnog odvjetnika je žestoki javni zagovaratelj upravo takvog zakona. Postojeći prijedlog novog Zakona o medijima, pak, čudesan je etatistički udar na novinarstvo kao takvo, a posebno na ostatak neposlušnijih medija.
Stoga, doista, nema potrebe više nikome u Hrvatskoj tko makar ovlaš prati društvena zbivanja previše pojašnjavati da je Andrej Plenković autokrat u nastajanju, a njegova vlast prijetnja slobodi medija. Radi se o tome da bi te činjenice trebalo posve razvidnima učiniti i međunarodnoj javnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon novog brutalnog napada svakome je ovo jasno: Plenkovićeva klika je prijetnja slobodi medija. I to je samo najava onoga što slijedi
N1 je 'polulegalan' jer nema koncesiju. Koju mu ne da Vijeće čije članove imenuje Sabor, a predlaže Vlada
Premijer kojeg bi se, njegovim stilom, slobodno moglo nazvati polulegalnim jer su mu većinu u Saboru držali i drže “žetončići” raznih boja, snažno gura i tzv. lex AP, kojim bi se istraga proglasila tajnom, a represivnom aparatu dao alat za nadzor novinara
Andrej Plenković i njegova klika su, to je valjda već jasno svakome tko makar ovlaš prati političku scenu u zemlji, prijetnja slobodi medija. Stoga njegov jučerašnji napad na N1 televiziju, makar najbrutalniji dosad, ne treba nimalo čuditi – radi se o kontinuitetu upornog i višegodišnjeg političkog rada na tome da se prostor slobode u Hrvatskoj, a posebno slobode medija, stavi u granice koje će po potrebi određivati mašinerija na vlasti.
Televizija za koju je jučer, potpuno u stilu beogradskog autokrata Aleksandra Vučića, ocijenio da je u Hrvatskoj “polulegalno” i da nemaju koncesiju za emitiranje, pritom je prilično precizno odabrana meta. Ne samo da se radi o platformi koja daje prostora različitim mišljenjima, već je N1 televizija u sitne komadiće razbila maksimu koja je na prijelazu stoljeća zamijenila grubu političku s finom korporativnom cenzurom. Onu tipa “to ljude ne zanima”, “dajte publici lakše teme” kakvu su desetljećima izgovarali urednici, često po direktnim naputcima vlasnika debelo utkanih u političko-interesne niti kojima je prožet cijeli društveni sustav. E pa, jebi ga, N1 je jedan od rijetkih medija koji je jasno pokazao da ljude baš hard core politika i teške društvene teme – zanimaju.
Alergija voljenog vođe
A kad ljude politika zanima i kad imaš medij koji daje prostora svakovrsnim mišljenjima, jasno je da voljeni vođe i dileri političke stabilnosti imaju alergijsku reakciju. Kao što je bilo jasno i da će ministrica zadužena za medije još jednom rutinski besramno braniti svog šefa i oprati ruke od – svog posla.
Jer, evo, jedna od zamjerki televiziji N1 je ta da – nemaju koncesiju za emitiranje putem radiovalova. A zašto je nemaju kad su je tražili još prije tri godine? Jer Vijeće za elektroničke medije za to vrijeme nije raspisalo niti jedan natječaj za dodjelu nove koncesije. Tko imenuje članove Vijeća za elektroničke medije? Hrvatski sabor. Na čiji prijedlog? Vlade Republike Hrvatske.
Nećemo se valjda miješati u svoj posao?!
Ovako Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija u toj istoj Vladi, daje svoj prilog aktualnoj otužnoj farsi. Novinar je pita kako bi mogli uopće dobiti koncesiju ako natječaj nije raspisan. “To nije pitanje za mene”, odgovara ministrica. “Ali je u vašem resoru”, ne da se novinar. “Da”, zaključuje ministrica.
I tako je krug savršeno zatvoren. Krimen N1 televizije je, po Plenkoviću, to što nema koncesiju. A nema je zato što tijelo koje bi trebalo dijeliti koncesije ne želi raspisati natječaj. Članove tijela, valja ponoviti, imenuje Sabor na prijedlog Vlade, dakle radi se o kadrovima koji ovise prije svega o političkoj volji Andreja Plenkovića.
Ne treba, međutim, imati iluzija da je ovaj vučićevski napad na jednu televiziju samo napad na N1. Radi se o pokazivanju mišića i gole sile, namijenjene svima onima koji na bilo koji način djeluju u hrvatskoj medijskoj industriji. I vlasnicima, i urednicima, i novinarima. I to u najprikladnijem mogućem vremenu radnje – superizbornoj godini.
Bolje milom nego silom
U isto vrijeme, dakako, u Hrvatskoj sva kućanstva plaćaju pristojbu za HRT čiji je informativni program odavno dio pučkih pošalica i političkih strategija vladajuće stranke. U isto vrijeme, ista Obuljen Koržinek i njena stranka svim silama nastoje spriječiti objavu tehnički jednostavne tablice u kojoj bi se vidjelo koliko je koji medij i na osnovu čega dobio novca od državne i lokalne vlasti te javnih poduzeća u posljednjih osam godina.
Jer, ne treba zaboraviti, prostor slobode medija se ne ograničava samo silom, prijetnjama ili ukidanjem marketinških budžeta, on se, još i više, smanjio milom – rijekama državnog novca koje se u potpunom mraku, kako je to pokazala i afera Mreža, slijeva odabranim medijima u zamjenu za “korektno izvještavanje” ili ugodne razgovore s predsjednikom Vlade i ministrima kakvi se ni slučajno neće remetiti nezgodnim pitanjima.
Kontinuirani udar na novinarstvo
I sve to skupa je, da stvar bude gora, samo najava onoga što slijedi. Premijer kojeg bi se njegovim stilom slobodno moglo nazvati polulegalnim jer su mu većinu u Saboru držali i drže “žetončići” raznih boja, snažno gura tzv. lex AP, kojim bi se istraga proglasila tajnom, a represivnom aparatu dao alat za nadzor novinara. Jedan od kandidata (navodno favorit) za glavnog državnog odvjetnika je žestoki javni zagovaratelj upravo takvog zakona. Postojeći prijedlog novog Zakona o medijima, pak, čudesan je etatistički udar na novinarstvo kao takvo, a posebno na ostatak neposlušnijih medija.
Stoga, doista, nema potrebe više nikome u Hrvatskoj tko makar ovlaš prati društvena zbivanja previše pojašnjavati da je Andrej Plenković autokrat u nastajanju, a njegova vlast prijetnja slobodi medija. Radi se o tome da bi te činjenice trebalo posve razvidnima učiniti i međunarodnoj javnosti.