Njemačka se gadno opekla na ovisnosti o Putinu. Sada se svi pitaju čini li isto s Kinom: 'Slučaj luke u Hamburgu opasan je po cijelu EU'

Ponovno iste rasprave

Preuzimanje tvrtke specijalizirane za robotiku među njemačkim političarima oglasilo je alarm. Počelo se preispitivati koliki je utjecaj Kine u njemačkom gospodarstvu, osobito kad su u pitanju osjetljiva, strateški bitna područja, poput robotike ili energetike. I kakve su moguće posljedice – ekonomske, ali i političke – tog utjecaja.

Šest godina kasnije, i Merkel i Obama u političkoj su mirovini. A europska politička i medijska javnost bavi se opet sličnim pitanjem: koliko je Njemačka – gospodarski najsnažnija članica Europske unije, a politički jedan od ključnih motora europske integracije – ovisna o Kini? I koje su moguće posljedice, ekonomske i političke, te izloženosti? No, ta se pitanja sada pojavljuju u drugačijim okolnostima.

Jeftin plin i golemo tržište

Njemačka je proteklih desetljeća gradila bliske trgovinske i gospodarske veze s Rusijom i Kinom. Pristup vanjskoj i trgovinskoj politici bazirao se na formuli “Wandel durch Handel” – ideji da će jačanje ekonomskih i trgovinskih veza s liberalnim Zapadom, u ovom slučaju Njemačkom, potaknuti promjene u zemljama poput Kine i Rusije prema liberalnijem društvenom i političkom uređenju.

Suradnja je bila dakako, prvenstveno motivirana ekonomskim interesima – gospodarski model, koji je Njemačku pretvorio u globalnu izvoznu silu, pogonio je jeftini ruski plin i golemo kinesko tržište. Putinov rat u Ukrajini razotkrio je, međutim, da je ovisnost o ruskom plinu slaba točka Njemačke. Sada se mnogi pitaju ponavlja li Njemačka sličnu grešku s Kinom.

Izvoz, sirovine, tvornice…

Kina je lani, šestu godinu zaredom, bila najvažniji trgovinski partner Njemačkoj. Robna razmjena između dviju država iznosila je 246 milijardi eura. Trgovinski promet rastao je za 15 posto u odnosu na godinu ranije. U proteklom desetljeću kineski investitori preuzeli su 243 njemačke tvrtke. Kompanije iz Kine su, primjerice, 2016. prvi puta uložile više novca u Njemačku, nego njemačke tvrtke u Kinu. Čak 1,1 milijun radnih mjesta u Njemačkoj ovisi izravno o kineskoj potražnji.

Za razliku od Rusije, koja je za njemačku industriju (bila) prije svega izvor jeftinijih energenata, odnosi s Kinom su složeniji. Kina je, s jedne strane, golemo tržište na koje izvozno orijentirano njemačko gospodarstvo plasira svoju robu. No, u isto vrijeme, Njemačka se oslanja i na uvoz rijetkih mineralnih sirovina iz Kine, nužnih njezinoj industriji, dok njemačke kompanije u Kini otvaraju svoje proizvodne pogone.

Berlin na udaru kritika

I prije Putinove invazije na Ukrajinu, Berlin je bio na udaru kritika zbog odnosa prema Pekingu. Kada je izbio spor između Litve i Kine zbog statusa Tajvana, Peking je, prema medijskim navodima, preko njemačkih kompanija pokušavao pritisnuti litavske vlasti, dok se Njemačka u jednom trenutku našla prozvanom i zbog navodnih pokušaja da ublaži europski pritisak na Kinu.

Putinov rat je, međutim, u potpunosti izložio rizik bliskih veza s autokratskim režimima. “Ruska agresija na Ukrajinu podučila nas je da, kad su u pitanju autokratski režimi, moramo biti spremni na ekstremne scenarije”, kazao je nedavno za DW Siegfried Russwurm. Predsjednik udruženja njemačke industrije upozorava da treba smanjiti ovisnost, pri čemu izdvaja uvoz poluvodiča s Tajvana i rijetkih metala iz Kine.

Osjetljivo političko pitanje

Zbog ponašanja Kine prema ruskom ratu u Ukrajini te agresivnoj retorici prema Tajvanu, koji Peking želi staviti pod svoju kontrolu, ovisnost njemačkog gospodarstva o Kini postaje političko pitanje, ocjenjuje u nedavnoj analizi ekonomist Jürgen Matthes. Unatoč tome, gospodarske veze s Kinom su se u prvoj polovici ove godine “razvijale enormnim tempom u pogrešnom smjeru”.

Izravna ulaganja u Kinu su, primjerice, u prvih šest mjeseci ove godine dosegnula deset milijardi eura, što je rekordan iznos, jer bez obzira na geopolitički rizik, njemačke tvrtke nastavljaju s realizacijom svojih investicija. Osobito kad je riječ o pojedinim velikim kompanijama, iz kemijske ili automobilske industrije, koje su ove godine u Kini otvorile nove pogone.

Saslušanje u parlamentu

Autor, međutim, smatra da je potrebna intervencija države – promjena ekonomske politike – kako bi se smanjila nesrazmjerna važnost Kine u njemačkoj ekonomiji. I na saslušanju u Bundestagu čule su se upozoravajuće poruke: sigurnosne službe žale se da se predugo ignoriralo njihova upozorenja o rizicima koji dolaze iz Rusije i Kine.

Kina se uzdiže da postane globalna sila, a gospodarstvo, društvo i politika u Njemačkoj bili su dosad previše naivni, doveli su se u “bolnu ovisnost” o jednoj sili koja “odjednom više ne djeluje tako sklona”, upozoravaju iz njemačkih sigurnosnih službi koje Kinu dugoročno smatraju većim izazovom za njemačke interese nego Rusiju i njezin rat u Ukrajini: “Rusija je oluja, Kina je klimatska promjena”.

Zeleni traže promjene

U odnosu prema Rusiji i Kini, uloga glavnih kritičara pripala je Zelenima, koji su, uz socijaldemokrate i liberale, dio trostranačke vladajuće koalicije. Njihova Annalena Bärbock je ministrica vanjskih poslova, a Robert Habeck ministar gospodarstva. Oboje se zalažu za promjenu kursa i smanjenje ovisnosti o Kini.

Posebno je oštra Bärbock koja je još davnih dana, u kampanji, bila osjetno kritičnija od ostalih njemačkih političara prema Rusiji, Kini, Sjevernom toku, i tako dalje. “Moramo prije svega učiti na greškama naše politike prema Rusiji zadnjih desetljeća”, kazala je prije dva tjedna na jednom forumu. Jednostrana ekonomska ovisnost, dodala je “izlaže nas političkoj ucjeni”, misleći prije svega na Rusiju i njezinu ucjenu energentima.

Lekcija iz ‘ruskih’ grešaka

Što se tiče Rusije, to je sada “proliveno mlijeko” – što je učinjeno, učinjeno je – ali se zato “moramo pobrinuti da ne napravimo ponovno takvu grešku, a to znači da ćemo to morati uzeti u obzir u našoj politici prema Kini”. Slično je govorila u intervjuu za Süddeutsche Zeitung: lekcija koju treba naučiti iz pogrešaka s politikom prema Rusiji jest da se “više ne učinimo ovisnima ni o jednoj zemlji koja ne dijeli naše vrijednosti”.

List primjećuje da se njezin ton razlikuje od onoga kancelara Olafa Scholza, socijaldemokrata koji je na čelu trostranačke vlade, i koji se sprema u prvi službeni posjet Pekingu. Scholzov kabinet se upravo ovih dana našao usred političke oluje zbog ulaska kineske kompanije Cosco u vlasničku strukturu luke Hamburg.

Spor oko hamburške luke

Odluka o prodaji udjela u kontejnerskom terminalu u hamburškoj luci izazvala je podjele unutar savezne vlade jer je, prema informacijama medija, čak šest ministarstava htjelo blokirati prodaju, očito zbog bojazni da bi to povećalo strateški utjecaj Kine, a onda i ekonomsku ovisnost Njemačke.

“Luka Hamburg nije bilo kakva luka, već jedna od ključnih luka, ne samo za nas kao izvoznu naciju, već i za Europu u cjelini”, upozorila je Bärbock, dodavši da se uz svako ulaganje u njemačku kritičnu infrastrukturu treba pitati “što bi to moglo značiti za nas u nekom trenutku kad bi nam se Kina suprotstavila kao demokraciji i zajednici vrijednosti”.

Lakmus test za Njemačku

Scholz, koji je i bivši gradonačelnik Hamburga, podržao je deal, pa je na kraju nađeno kompromisno rješenje: prodaja nije blokirana, ali je Cosco dobio manji udio što bi kineskoj kompaniji trebalo dati i manji utjecaj na poslovne odluke. No, taj je slučaj bio lakmus test za njemačku politiku prema Kini.

Kao što će to biti i kancelarov prvi posjet kineskom predsjedniku Xi Jinpingu: Europska unija, čiji su dužnosnici sve više zabrinuti retorikom Pekinga prema Tajvanu i popustljivošću prema Rusiji, nada se da će njemački kancelar iz Kine poslati jasnu poruku. I da najjače europsko gospodarstvo ovoga puta lekciju neće shvatiti tek kada mlijeko bude proliveno.