Monarch Alternative Capital ima pod diskrecijskim upravljanjem 5,2 milijarde dolara i 65 zaposlenih u uredima u New Yorku i Londonu. Taj fond bio je četvrti najveći roll-up kreditor Agrokora, a kupio je obveznice u nominalnoj vrijednosti od 55 milijuna eura u proljeće 2017. Za njih nije izdvojio, uključivši sve naknade i provizije, više od 22 milijuna eura te je nakon 18 mjeseci kreditiranja Agrokora uspio ostvariti dobit prije vlastitih administrativnih troškova i plaćenih poreza od 43 do 45 milijuna eura. U taj iznos uključene su sve do sada obračunate i naplaćene novčane i PIK marže.
I VTB banka prodala je polovicu svog roll-up kredita
Zbog čega je Monarch upravo sada odlučio prodati svoj roll-up kreditni aranžman po cijeni od 99 centi za dolar možemo samo nagađati. Naime, 10. siječnja 2019. PIK marža uvećava se sa sadašnjih 2% na 4 % godišnje, a istog dana dospijeva i jednokratna naknada od 1 %. Još je veća zagonetka zašto je ruska banka VTB, inače drugi najveći pojedinačni vlasnik udjela u „novoj“ Agrokor Grupi, nekoliko dana ranije prodala polovicu svog roll-up kredita.
Budući da izvanredna uprava tvrdi kako refinanciranje kredita nije uopće upitno te kako će sa svojim radom završiti do konca ožujka naredne godine, potpuno je nejasno zbog čega se roll-up kreditori izlažu dodatnom trošku i prodaju svoje zajmove mjesec ili dva prije navodne otplate cjelokupnog kreditnog aranžmana. Zašto bi se Monarch odrekao dodatnih četiri milijuna eura koje je trebao dobiti na ime naknada i marži za prva tri mjeseca 2019. uz nepotrebni trošak prijevremene prodaje od barem dva milijuna eura?
Agrokor nakon nagodbe svima je postao previše rizičan
Agitprop izvanredne uprave Agrokora uspješno prikriva činjenicu da nova „zrcalna“ društva koja trebaju preuzeti poslovanje i svu imovinu sadašnjeg Konzuma, Jamnice, Leda, Zvijezde i ostalih „održivih“ sastavnica Agrokora nisu trebala, prema Nagodbi, preuzeti i roll-up kredit s njegovom sadašnjom i budućom cijenom troška te svim založnim pravima. Možda je upravo to bio jedan od razloga zašto Monarch, York i ostali izlaze iz posla s Agrokorom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bez obzira na više nego lukrativne prinose na svoje kreditne plasmane „postnagodbeni Agrokor“ postao je previše rizičan čak i za njihove standarde, tim više jer budući većinski vlasnik, ruski Sberbank, šalje zbunjujuće poruke o svojim trenutnim namjerama i budućim planovima. U svakom slučaju, više je nego očito da dio najvećih roll-up kreditora nema više apetita za Agrokor i ne vjeruje u uspješnu implementaciju Nagodbe. Tko je kupac i tko su novi kreditori koji vjeruju u suprotno znade Fabris Peruško i nekoliko njegovih savjetnika.
Zašto još uvijek nismo dobili novi stečajni zakon?
Prvi članak o Agrokoru napisao sam u listopadu 2016. nakon premijere filma „Gazda“. Tada sam konstatirao da je to film o tvorničkoj grešci društvenog i gospodarskog modela iz devedesetih godina prošlog stoljeća za koji je isključivo odgovoran Franjo Tuđman i njegov HDZ. Bilo je više nego naivno očekivati da će nasljednici idejnih tvoraca takvog modela i njihovi sponzori iskoristiti financijski kolaps Agrokora za otklanjanje te tvorničke pogreške. Opravdanje za lex Agrokor bio je „neživotan“ i za tako veliku i složenu tvrtku „neprovediv“ Stečajni zakon. Upravo su tim riječima Zakon o postupku izvanredne uprave branili članovi Vlade, ali u dvije godine ništa nisu učinili da se Stečajni zakon izmijeni i učini „životnim“.
Samo šezdeset od 500 najvećih američkih kompanija iz 1955. bilo je na toj listi i 2016. Prosječan vijek trajanja kompanija na listi bio je trideset i tri godine 1965., dvadeset godina 1990., a 2026. bit će smanjen na samo 14 godina. Hrvatska vlast i dalje jednostavno ignorira činjenicu da nema uređenog tržišnog gospodarstva bez odgovarajućeg insolvencijskog zakonskog okvira. Kolaps Agrokora bio je prigoda za stvaranje tog okvira, ali očito da postojeća vladajuća garnitura, i to ne samo ona u Banskim dvorima, nije ni dovoljno obrazovana, ni motivirana, ni zainteresirana za taj posao. Kada sljedeća kriza dovede u pitanje opstojnost cijelog niza danas stvarno ili prividno uspješnih društava bit će prekasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Martina Dalić najodgovornija je kaos s lex Agrokorom
Martinu Dalić, bivšu potpredsjednicu Vlade i ministricu gospodarstva nikada nije zanimao Stečajni zakon. Gospođa Dalić željela je ući u povijest mlade hrvatske države kao spasitelj i reformator nacionalnog gospodarstva, ali je u toj želji bilo previše strasti i voluntarizma, a premalo poštivanja zdravorazumskih pravila igre i propisanih procedura.
Bivša potpredsjednica Vlade daleko je najodgovornija za potpunu privatizaciju javnih dužnosti i poslova u planiranju i provedbi te državne intervencije bez presedana, za skandalozan i dosad nezabilježen sukob interesa grupe ljudi koja je najprije angažirana na izradi Zakona o postupku izvanredne uprave i zatim farsično pretvorena u upravljačku strukturu Agrokora, za izostanak elementarne transparentnosti cijelog procesa izvanredne uprave i na kraju, za daljnju eroziju medijskih sloboda.
Samo zahvaljujući nekolicini neovisnih izdavača i vlasnika medija koji su ostali izvan kruga marketinških i inih kampanja izvanredne uprave i pojedinih ministarstava odnosno političkog dirigiranja vladajućih, javnost je imala prilike saznati barem dio svinjarija svih onih kojima je Agrokor poslužio samo kao platforma za debljanje vlastitih bankovnih računa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ispalo je da je izvanredna uprava realizirana samo zbog roll-upa
Maxim Poletaev, zamjenik šefa Sberbanka, pokazao se potpuno nedoraslim Thomasu Wagneru i njegovoj bulumenti savjetnika, izvođača i lokalnih podizvođača. Ante Ramljak i Kristina Laco krajem 2017. i početkom ove godine prodavali su novinarima priču kako je nagodba moguća i bez sudjelovanja Sberbanka. Poleatev je u strahu od takovog scenarija uletio u zamku šefa Knighthead Capital Managementa i prihvatio preskupe uvjete za njegovu izlaznu strategiju iz roll-up kredita, i to uz blagoslov i pomazanje najprije Ante Ramljaka i Martine Dalić, a kasnije Fabrisa Peruška.
Tako je ispalo da je cijeli postupak izvanredne uprave u Agrokoru realiziran samo zbog roll-up kredita i nakaradno visokih savjetničkih naknada. Jer po svemu ostalome rezultat je isti kao da je proces vodio bilo koji stečajni upravitelj s liste Trgovačkog suda u Zagrebu. Kada Wagner i savjetnici napokon napuste Agrokor novim vlasnicima ostat će 1,6 milijardi eura duga i oslabljena tržišna pozicija svih bitnih trgovačkih društava.
Najveći dio toga duga morat će nositi „novi“ Konzum te će na kraju sve završiti onako kako je to zamislio Antonio Alvarez III još u ožujku 2017. Perjanice Agrokora bit će prodane globalnim tvrtkama, a Konzum prepušten lokalnoj poslovnoj zajednici za dijeljenje i komadanje. Budući da Alvarez u svoj plan nije bio uključio nepostojeću grupu Borg i Thomasa Wagnera, plan je dvije godine kasnije i za Agrokor 250 milijuna eura skuplje realizirao AlixPartners. U godini koja je upravo počela ta razlika u cijeni dolazi na naplatu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto su najveći roll-up kreditori Agrokora naprasno počeli bježati?
U desetom nastavku istraživačkog feljtona, Fižulić piše o razlozima zbog kojih najveći roll-up kreditori, vjerojatno, bježe iz Agrokora
Bez obzira na više nego lukrativne prinose na svoje kreditne plasmane „postnagodbeni Agrokor“ postao je previše rizičan čak i za njihove standarde, tim više jer budući većinski vlasnik, ruski Sberbank, šalje zbunjujuće poruke o svojim trenutnim namjerama i budućim planovima. U svakom slučaju, više je nego očito da dio najvećih roll-up kreditora nema više apetita za Agrokor i ne vjeruje u uspješnu implementaciju Nagodbe. Tko je kupac i tko su novi kreditori koji vjeruju u suprotno znade Fabris Peruško i nekoliko njegovih savjetnika
Goranko Fižulić posljednjih tjedana u analitičkom feljtonu detaljno secira najveće probleme Agrokora s kojima će se RH tek morati suočiti. Ako ste propustili, ovdje možete pronaći prvi, drugi, treći, četvrti, peti, šesti, sedmi, osmi i deveti nastavak njegove priče.
Prošlog sam tjedna objavio dostupne podatke o prodajnim transakcijama roll-up kreditora prema kojima je u proteklih dvadesetak dana nepoznat netko kupio 207 milijuna eura kreditnih plasmana. Među zapaženim prodavačima bila su dva američka „vulture“ fonda, Monarch Alternative Capital i York Capital te ruska banka VTB. Redakcija Telegrama poslala je upit izvanrednoj upravi Agrokora tražeći objavu imena kupca ili kupaca, ali odgovor na tako komplicirano pitanje još nije stigao. U petak je Monarch prodao i preostali dio svog roll-up kredita ukupno vrijednog 110,8 milijuna eura tako da i on, poput Yorka, može napraviti zaključni obračun ovog poslića.
Monarch Alternative Capital ima pod diskrecijskim upravljanjem 5,2 milijarde dolara i 65 zaposlenih u uredima u New Yorku i Londonu. Taj fond bio je četvrti najveći roll-up kreditor Agrokora, a kupio je obveznice u nominalnoj vrijednosti od 55 milijuna eura u proljeće 2017. Za njih nije izdvojio, uključivši sve naknade i provizije, više od 22 milijuna eura te je nakon 18 mjeseci kreditiranja Agrokora uspio ostvariti dobit prije vlastitih administrativnih troškova i plaćenih poreza od 43 do 45 milijuna eura. U taj iznos uključene su sve do sada obračunate i naplaćene novčane i PIK marže.
I VTB banka prodala je polovicu svog roll-up kredita
Zbog čega je Monarch upravo sada odlučio prodati svoj roll-up kreditni aranžman po cijeni od 99 centi za dolar možemo samo nagađati. Naime, 10. siječnja 2019. PIK marža uvećava se sa sadašnjih 2% na 4 % godišnje, a istog dana dospijeva i jednokratna naknada od 1 %. Još je veća zagonetka zašto je ruska banka VTB, inače drugi najveći pojedinačni vlasnik udjela u „novoj“ Agrokor Grupi, nekoliko dana ranije prodala polovicu svog roll-up kredita.
Budući da izvanredna uprava tvrdi kako refinanciranje kredita nije uopće upitno te kako će sa svojim radom završiti do konca ožujka naredne godine, potpuno je nejasno zbog čega se roll-up kreditori izlažu dodatnom trošku i prodaju svoje zajmove mjesec ili dva prije navodne otplate cjelokupnog kreditnog aranžmana. Zašto bi se Monarch odrekao dodatnih četiri milijuna eura koje je trebao dobiti na ime naknada i marži za prva tri mjeseca 2019. uz nepotrebni trošak prijevremene prodaje od barem dva milijuna eura?
Agrokor nakon nagodbe svima je postao previše rizičan
Agitprop izvanredne uprave Agrokora uspješno prikriva činjenicu da nova „zrcalna“ društva koja trebaju preuzeti poslovanje i svu imovinu sadašnjeg Konzuma, Jamnice, Leda, Zvijezde i ostalih „održivih“ sastavnica Agrokora nisu trebala, prema Nagodbi, preuzeti i roll-up kredit s njegovom sadašnjom i budućom cijenom troška te svim založnim pravima. Možda je upravo to bio jedan od razloga zašto Monarch, York i ostali izlaze iz posla s Agrokorom.
Bez obzira na više nego lukrativne prinose na svoje kreditne plasmane „postnagodbeni Agrokor“ postao je previše rizičan čak i za njihove standarde, tim više jer budući većinski vlasnik, ruski Sberbank, šalje zbunjujuće poruke o svojim trenutnim namjerama i budućim planovima. U svakom slučaju, više je nego očito da dio najvećih roll-up kreditora nema više apetita za Agrokor i ne vjeruje u uspješnu implementaciju Nagodbe. Tko je kupac i tko su novi kreditori koji vjeruju u suprotno znade Fabris Peruško i nekoliko njegovih savjetnika.
Zašto još uvijek nismo dobili novi stečajni zakon?
Prvi članak o Agrokoru napisao sam u listopadu 2016. nakon premijere filma „Gazda“. Tada sam konstatirao da je to film o tvorničkoj grešci društvenog i gospodarskog modela iz devedesetih godina prošlog stoljeća za koji je isključivo odgovoran Franjo Tuđman i njegov HDZ. Bilo je više nego naivno očekivati da će nasljednici idejnih tvoraca takvog modela i njihovi sponzori iskoristiti financijski kolaps Agrokora za otklanjanje te tvorničke pogreške. Opravdanje za lex Agrokor bio je „neživotan“ i za tako veliku i složenu tvrtku „neprovediv“ Stečajni zakon. Upravo su tim riječima Zakon o postupku izvanredne uprave branili članovi Vlade, ali u dvije godine ništa nisu učinili da se Stečajni zakon izmijeni i učini „životnim“.
Samo šezdeset od 500 najvećih američkih kompanija iz 1955. bilo je na toj listi i 2016. Prosječan vijek trajanja kompanija na listi bio je trideset i tri godine 1965., dvadeset godina 1990., a 2026. bit će smanjen na samo 14 godina. Hrvatska vlast i dalje jednostavno ignorira činjenicu da nema uređenog tržišnog gospodarstva bez odgovarajućeg insolvencijskog zakonskog okvira. Kolaps Agrokora bio je prigoda za stvaranje tog okvira, ali očito da postojeća vladajuća garnitura, i to ne samo ona u Banskim dvorima, nije ni dovoljno obrazovana, ni motivirana, ni zainteresirana za taj posao. Kada sljedeća kriza dovede u pitanje opstojnost cijelog niza danas stvarno ili prividno uspješnih društava bit će prekasno.
Martina Dalić najodgovornija je kaos s lex Agrokorom
Martinu Dalić, bivšu potpredsjednicu Vlade i ministricu gospodarstva nikada nije zanimao Stečajni zakon. Gospođa Dalić željela je ući u povijest mlade hrvatske države kao spasitelj i reformator nacionalnog gospodarstva, ali je u toj želji bilo previše strasti i voluntarizma, a premalo poštivanja zdravorazumskih pravila igre i propisanih procedura.
Bivša potpredsjednica Vlade daleko je najodgovornija za potpunu privatizaciju javnih dužnosti i poslova u planiranju i provedbi te državne intervencije bez presedana, za skandalozan i dosad nezabilježen sukob interesa grupe ljudi koja je najprije angažirana na izradi Zakona o postupku izvanredne uprave i zatim farsično pretvorena u upravljačku strukturu Agrokora, za izostanak elementarne transparentnosti cijelog procesa izvanredne uprave i na kraju, za daljnju eroziju medijskih sloboda.
Samo zahvaljujući nekolicini neovisnih izdavača i vlasnika medija koji su ostali izvan kruga marketinških i inih kampanja izvanredne uprave i pojedinih ministarstava odnosno političkog dirigiranja vladajućih, javnost je imala prilike saznati barem dio svinjarija svih onih kojima je Agrokor poslužio samo kao platforma za debljanje vlastitih bankovnih računa.
Ispalo je da je izvanredna uprava realizirana samo zbog roll-upa
Maxim Poletaev, zamjenik šefa Sberbanka, pokazao se potpuno nedoraslim Thomasu Wagneru i njegovoj bulumenti savjetnika, izvođača i lokalnih podizvođača. Ante Ramljak i Kristina Laco krajem 2017. i početkom ove godine prodavali su novinarima priču kako je nagodba moguća i bez sudjelovanja Sberbanka. Poleatev je u strahu od takovog scenarija uletio u zamku šefa Knighthead Capital Managementa i prihvatio preskupe uvjete za njegovu izlaznu strategiju iz roll-up kredita, i to uz blagoslov i pomazanje najprije Ante Ramljaka i Martine Dalić, a kasnije Fabrisa Peruška.
Tako je ispalo da je cijeli postupak izvanredne uprave u Agrokoru realiziran samo zbog roll-up kredita i nakaradno visokih savjetničkih naknada. Jer po svemu ostalome rezultat je isti kao da je proces vodio bilo koji stečajni upravitelj s liste Trgovačkog suda u Zagrebu. Kada Wagner i savjetnici napokon napuste Agrokor novim vlasnicima ostat će 1,6 milijardi eura duga i oslabljena tržišna pozicija svih bitnih trgovačkih društava.
Najveći dio toga duga morat će nositi „novi“ Konzum te će na kraju sve završiti onako kako je to zamislio Antonio Alvarez III još u ožujku 2017. Perjanice Agrokora bit će prodane globalnim tvrtkama, a Konzum prepušten lokalnoj poslovnoj zajednici za dijeljenje i komadanje. Budući da Alvarez u svoj plan nije bio uključio nepostojeću grupu Borg i Thomasa Wagnera, plan je dvije godine kasnije i za Agrokor 250 milijuna eura skuplje realizirao AlixPartners. U godini koja je upravo počela ta razlika u cijeni dolazi na naplatu.