Sindrom noćnog jedenja: 5 koraka pomoću kojih možete pobijediti ovu naviku

Noćno jedenje može postati način suočavanja s emocionalnim problemima ili stresnim situacijama

FOTO: Unsplash

Sindrom noćnog jedenja (NES) vrsta je poremećaja prehrane koji se očituje prekomjernim noćnim obrocima nakon večere ili buđenjem iz sna radi jedenja. Noćno prejedanje sve je učestaliji fenomen prisutan u ljudskim životima. Uzroci su razni, a među njima se ističu nesanica koja može potaknuti odlazak do hladnjaka iz dosade, stres, ali i osjećaj da osoba više neće moći zaspati ako nešto ne pojede.

No, ako se noćno prejedanje često ponavlja i postane navika, odnosno ako se osoba budi iz sna da bi nešto prigrizla i ako zbog tog ne može zaspati, to može biti simptom NES-a.

Kasnonoćno gledanje filmova uz grickalice, obavljanje dnevnih zadataka do kasnih noćnih sati uz usputno večeranje ili samo odlazak na kasnu studentsku večeru ne moraju nužno biti znak ovog sindroma. Raznoliki stilovi života dovode do njima prilagođenih navika i rasporeda obroka, a na temelju njih se može utvrditi i razlika između zalogaja nakon kasnog treninga – banana, smoothie, šaka badema – i sindroma noćnog jedenja.

Što je sindrom noćnog jedenja (NES)

Sindrom noćnog jedenja (NES) predstavlja poremećaj ishrane koji često ide ruku pod ruku s nesanicom, ometajući san i izazivajući žudnju za hranom u kasne noće sate. Osobe koje pate od NES-a često se suočavaju s potrebom da ustaju usred noći kako bi zadovoljile svoju glad, a taj ciklus može biti teško kontroliran ili prekinut.

Sindrom noćnog jedenja može negativno utjecati na kvalitetu života, uzrokujući poteškoće u održavanju zdrave tjelesne mase i povećavajući rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući dijabetes i visok krvni tlak.

Međutim, pretilost, bolest 21. stoljeća, samostalno potiče noćno jedenje, stoga NES i pretilost često idu ruku pod ruku jer je ovaj poremećaj često dijagnosticiran osobama s prekomjernom tjelesnom masom.

Jedna od sto osoba pati od sindroma noćnog jedenja, a čest je i kod osoba koje pate od depresije i anksioznosti, često i prekomjerno konzumiraju alkohol i druge opijate te kod onih s drugim poremećajima prehrane kao što su bulimija nervoza ili prejedanje.

Ipak, važno je napomenuti da se NES razlikuje od poremećaja hranjenja povezanog sa spavanjem (SRED). Osobe s poremećajem hranjenja povezanim sa spavanjem jedu dok spavaju. Ovo znači da su njihovi pokreti jedenja i pokreti koji uopće dovode do jedenja obično izvedeni u snu. Za razliku od ljudi s NES-om koji se bude da bi jeli, osobe sa SRED-om neće se sjećati da su jele tijekom noći.

Simptomi sindroma noćnog jedenja (NES)

Za neke ljude, simptomi sindroma noćnog jedenja mogu biti povremeni i prolazni, dok za druge mogu biti dugotrajni i kronični. Kod nekih osoba, simptomi NES-a mogu se povremeno pogoršati ili poboljšati ovisno o stresu, emocionalnom stanju ili drugim životnim okolnostima.

Iako variraju kod osoba, ovo su najčešći simptomi sindroma noćnog jedenja:

  • noćno prejedanje: osobe s NES-om često imaju jaku potrebu za hranom tijekom noći i jedu značajne količine hrane, obično nakon što su već legle spavati ili u periodu između večere i odlaska u krevet
  • nesanica: NES može biti povezan s nesanicom, što može uključivati teškoće s usnivanjem zbog potrebe za hranom, buđenje tijekom noći ili nemiran san. Osoba može imati osjećaj da neće moći zaspati ako nešto ne pojede ili se pak budi kako bi jela
  • smanjen apetit ujutro ili tijekom cijelog dana: osobe s NES-om često ne osjećaju glad ujutro i doručkuju ili jedu vrlo malo hrane ujutro, koju nadoknađuju u noćnim satima
  • osjećaj gubitka kontrole: osobe s NES-om mogu osjećati da nemaju kontrolu nad svojim unosom hrane tijekom noći, kao da su vođene impulsima ili potrebom koju ne mogu kontrolirati što dovodi do velikog unosa kalorija u noćnim satima
  • osjećaj nelagode ili krivice: nakon što pojedu hranu tijekom noći, osobe s NES-om mogu osjećati nelagodu, krivicu ili sram zbog svog ponašanja
  • osjećaj umora i pospanosti: nesanicu, koja često prati NES, prati osjećaj umora i pospanosti tijekom dana, što može negativno utjecati na svakodnevne aktivnosti i tjelesne funkcije, a i apetit.

Trajanje simptoma sindroma noćnog jedenja (NES) može varirati ovisno o individualnim faktorima, kao što su težina poremećaja, individualni odgovor na terapiju i pristup liječenju, kao i prisutnost stanja poput depresije ili anksioznosti.

Što uzrokuje sindrom noćnog jedenja (NES)

Točni uzroci sindroma noćnog jedenja nisu potpuno razjašnjeni, ali pretpostavlja se da razni faktori mogu doprinijeti razvoju ovog poremećaja prehrane.

Neki od potencijalnih uzroka uključuju:

  • biološke faktore: nesklad neurotransmitera u mozgu, poput serotonina i melatonina, koji su uključeni u regulaciju apetita i spavanja, mogu igrati ulogu u nastanku sindroma noćnog jedenja
  • genetske faktore: genetika može imati ulogu u predispoziciji za razvoj poremećaja prehrane poput NES-a. Ako je netko u obitelji patio od sindroma noćnog jedenja, postoji mogućnost da će se to generacijski nastaviti
  • psihološke faktore: depresija, anksioznost i drugi poremećaji raspoloženja mogu biti povezani s NES-om. Noćno jedenje može postati način suočavanja s emocionalnim problemima ili stresnim situacijama
  • navike spavanja i prehrane: loša higijena spavanja, koju karakteriziraju neredoviti odlasci na spavanje i neredovita buđenja, i neredoviti obroci tijekom dana, mogu doprinijeti poremećajima u regulaciji apetita i spavanja, što može rezultirati sindromom noćnog jedenja
  • kulturološke faktore: kulturološki uvjetovan izgled i prehrambene navike mogu također imati ulogu u razvoju NES-a. Ako osoba teži stereotipnom izgledu, osobito ako se radi o osobi tinejdžerske dobi, ona može razviti loš odnos s hranom, pri čemu se misli na to da će, ako cijelog dana pazi na svaku kaloriju koju unosi u tijelo, tijekom noći nadoknađivati nedovoljan unos tijekom dana.

Kako se dijagnosticira i liječi NES?

Dijagnoza sindroma noćnog jedenja (NES) obično uključuje procjenu simptoma koju obavlja kvalificiran zdravstveni stručnjak – liječnik opće prakse ili psihijatar. Zdravstveni stručnjak razgovarat će s pacijentom o njegovim simptomima, prehrambenim navikama, obrascima spavanja, emocionalnom stanju i drugim relevantnim faktorima.

Detaljan razgovor može pomoći u utvrđivanju prisutnosti simptoma koji su karakteristični za NES. Nadalje, liječnik može zamoliti pacijenta da vodi dnevnik prehrane i sna, kako bi se prikupile dodatne informacije o obrascima prehrane i spavanja tijekom određenog perioda, koji može poslužiti kao uvid u te obrasce.

Uz to, liječnik može provesti određene testove ili preglede kako bi isključio druge medicinske uvjete koji bi mogli imati slične simptome, poput poremećaja spavanja ili drugih prehrambenih poremećaja osim NES-a.

Na temelju sveobuhvatne kliničke procjene i primjene dijagnostičkih kriterija, zdravstveni stručnjak može postaviti dijagnozu sindroma noćnog jedenja i predložiti odgovarajući plan liječenja. Liječenje sindroma noćnog jedenja (NES) obično uključuje kombinaciju terapijskih pristupa i promjena u stilu života.

Ovo su neke od strategija u liječenju sindroma noćnog jedenja:

  • terapija razgovorom: terapija razgovorom, poput kognitivno-bihevioralne terapije (KBT), može biti korisna u obradi emocionalnih faktora koji doprinose NES-u. Ova terapija može pomoći osobama da prepoznaju i promijene nezdrave obrasce razmišljanja i ponašanja vezane uz hranu i spavanje
  • promjene u prehrani: pravilno planiranje obroka tijekom dana, uključujući ravnomjernu raspodjelu kalorija i hranjivih tvari, može pomoći u smanjenju potrebe za noćnim jedenjem. Također, izbjegavanje teške i začinjene hrane prije spavanja može olakšati bolji san
  • promjene u stilu života: redovito vježbanje, smanjenje stresa, usvajanje tehnika opuštanja i održavanje redovitog rasporeda spavanja može pomoći u upravljanju NES-om
  • farmakoterapija: u nekim slučajevima liječnik može preporučiti određene lijekove kao što su antidepresivi ili lijekovi za spavanje kako bi pomogli u kontroli simptoma NES-a. Međutim, ovu terapiju treba provoditi pod nadzorom kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka, a često joj prethodi i psihijatrijska procjena simptoma
  • podrška i edukacija: edukacija o NES-u te podrška obitelji i prijatelja mogu biti ključne u uspješnom liječenju. Grupne terapije pružaju razmjenu iskustava s drugima koji prolaze kroz slične izazove.
Sindrom noćnog jedenja
Pexels

5 koraka pomoću kojih možete prestati jesti noću

Potreba za hranom noću može proizaći iz bioloških i emocionalnih čimbenika te navika povezanih s prehranom i spavanjem. Biološki faktori poput promjena u razini hormona ili disbalansa neurotransmitera u mozgu mogu utjecati na apetit i potrebu za hranom tijekom noći. Emocionalni stres, tjeskoba ili dosada također mogu potaknuti noćno prejedanje kao jedan od načina suočavanja s osjećajima.

Loša higijena sna i poremećaji spavanja, poput nesanice, mogu dodatno poremetiti prirodan ritam apetita i potaknuti noćno prejedanje. Osim toga, navike povezane s prehranom, poput preskakanja obroka tijekom dana ili ograničavanja kalorija, mogu dovesti do osjećaja gladi kasno navečer.

1. Redoviti obroci tijekom dana

Redoviti i uravnoteženi dnevni obroci pomažu održavanju stabilne razine energije i smanjenju potrebe za noćnim prejedanjem. Konzumiranje dovoljno kalorija i hranjivih tvari tijekom dana može smanjiti osjećaj gladi i žudnju za hranom kasno navečer.

2. Izbjegavanje kasnih večernjih obroka

Opće je poznata preporuka za večeranjem najmanje nekoliko sati prije spavanja. Konzumiranje teške hrane ili velikih obroka neposredno prije odlaska na spavanje može povećati rizik od noćnog prejedanja i ometanja sna.

3. Zdravi zalogaji prije spavanja

Ako osoba osjeća glad prije spavanja, zdravi i lagani zalogaji poput voća, povrća, jogurta ili orašastih plodova mogu zadovoljiti glad, ali neće uzrokovati teškoće s probavom ili ometanje sna mogu, za razliku od čipsa, kokica ili čokolade.

4. Uvođenje opuštajuće rutine prije spavanja

Tehnike opuštanja poput meditacije, čitanja knjige ili tople kupke mogu pomoći u opuštanju tijela i uma prije spavanja te smanjivanju stresa i ublažavanju anksioznosti, koji mogu biti okidači za noćno prejedanje.

5. Održavanje redovitog rasporeda spavanja

Dosljedna higijena sna odnosi se na uredan raspored odlaska na spavanje i buđenja, u isto vrijeme svakog dana. Redoviti i adekvatni sati sna mogu pomoći u regulaciji apetita i smanjenju potrebe za noćnim jedenjem.


Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Cleveland Clinic

National Library of Medicine

Johns Hopkins Medicine