Kakav god bio ishod izbora, Hrvatsku čeka politička drama oko Ustavnog suda. Na stolu je i njegovo gašenje
Ustavni sud je, jednostavno, postao alat u rukama politike. Kako to promijeniti?
U srijedu, 17. travnja, hrvatski građani biraju novu vlast. Iako je do prije nekoliko mjeseci opći dojam bio drugačiji, ishod parlamentarnih izbora sada se čini prilično neizvjesnim – ankete ukazuju da su dva suprotstavljena bloka vrlo blizu i da će formiranje sljedeće parlamentarne većine i vlade ovisiti o manjim strankama. U drugom dijelu izbornog serijala Telegram će, kroz tekstove, komentare i analize svojih autora, pokušati dati odgovor na pitanje što čeka novu vladu, bez obzira na to kako će se i kada sastaviti i koje će biti njezine stranačke boje
Zapravo, svaki komentar oko sadašnje većine u Ustavnom sudu može se svesti na samo jednu sličicu. Ustav Republike Hrvatske predviđa i mogućnost ograničavanja ljudskih prava. Radi se, jasno, o ekstremnim situacijama, poput rata ili katastrofalnih prirodnih nepogoda, pa takva ograničavanja moraju biti privremena i donesena dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru.
U katastrofalnoj prirodnoj nepogodi kakva je bila pandemija covida-19, ključne odluke o ograničavanju ljudskih prava donosilo je po pet-šest ljudi, bliskih HDZ-u, od kojih je tek jedan imao izborni legitimitet. Za većinu u Ustavnom sudu ta situacija nije bila nimalo sporna.
Kako je Ustavni sud rušio Ustav
Dakako, zeleno svjetlo “stožerokraciji” nije jedino ustavnosudsko verificiranje svih silnih rubno ustavnih (i to s pogrešnog ruba) poteza Andreja Plenkovića i njegove vlasti. Premijer, recimo, godinama ritualno odbija ustavnu obavezu sukreiranja vanjske politike s predsjednikom Republike jer mu se ne sviđaju vanjskopolitički stavovi Zorana Milanovića. Čovjeka kojeg je na funkciju predsjednika Republike izabralo preko milijun građana. Nikom ništa.
Most je, recimo, skupio dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma kojim bi se pokušao onemogućiti spomenuti manevar kojim se ljudska prava ograničavaju bez dvotrećinske većine u Saboru. Ustavni sud je procijenio da je pitanje neustavno i zabranio održavanje referenduma – s obrazloženjem da građani, zapravo, nisu znali što potpisuju. Ne vjerujete? Ovo stoji u obrazloženju te odluke Ustavnog suda: “građani nisu dobili potpune i točne informacije o činjenicama i okolnostima koje su povod za referendumsku inicijativu za provođenje koje su dali svoje potpise”.
Izborne jedinice, referendum, nedjelja…
Da je većina u Ustavnom sudu koji vodi Miroslav Šeparović ovlašteni ključar mirnih snova Vlade koju predvodi Hrvatska demokratska zajednica, dalo se zaključiti još u cijelom nizu odluka. Od asistiranja (neuspjelom) pokušaju da se (neustavna) Plenkovićeva odluka o tome da Hrvatska obučava ukrajinske vojnike progura u Saboru, preko pranja ruku od odlučivanja o zatvaranju Markova trga za građane, pa do amena neradnoj nedjelji – nasuprot drugačijoj sudskoj praksi ranijih saziva Ustavnog suda ili zelenog svjetla za konspirativnu rabotu prekrajanja izbornih jedinica kako bi se maksimizirao izborni rezultat HDZ-a…
Nakon svega, nakon što je Ustavni sud pretvoren u predvidiv alat jedne političke stranke, doista nije iznenađujuće da se javno razmišlja o njegovom – ukidanju. Štoviše, veliko je pitanje može li ga, u ovakvom obliku, uopće očuvati i HDZ – čak ako i pobijede na izborima iduće srijede i trijumfalno formiraju još jednu svoju Vladu.
Jer, za izbor ustavnih sudaca nužna je dvotrećinska većina u Saboru. Takvu većinu HDZ (pobijedi li na izborima) i njihovi potencijalni poslijeizborni koalicijski partneri neće imati. U srpnju istječu mandati za čak desetero od ukupno 13 ustavnih sudaca. Ne budu li dotad izabrani novi, mandat postojećima se može produžiti za pola godine. Što cijelu dramu samo premješta u siječanj. A oni koji bi morali biti dio te dvotrećinske većine za izglasavanje novih ustavnih sudaca, sadašnja opozicija, upravo javno razmatraju modele za – gašenje Ustavnog suda.
Je li novo rješenje francuski model?
Predsjednik Republike Zoran Milanović je u jednom od intervjua kazao kako se može pustiti i Ustavni sud da sam odumre, neizborom novih sudaca. On i inače ne bira riječi kad govori o većini sadašnjih ustavnih sudaca, krsteći ih epitetima poput “stajskih muha” ili “nepismenih seljačina”, zamjerajući im da, doslovno, “izmišljaju Ustav”. Stoga se, veli, radi na “novom rješenju”, koje će “eutanazirati ovakav oblik Ustavnog suda”.
Blizu takvom stavu je i predsjednik SDP-a Peđa Grbin koji kaže da je sadašnji Ustavni sud sramota za ono što je to tijelo nekad bilo. “Zato moramo dobro razmisliti hoćemo li promijeniti model ustavnog sudovanja. O tome se mora voditi ozbiljna rasprava u koju će i drugi biti uključeni. Osobno sam najbliži francuskom modelu ustavnog vijeća”, kazao je Grbin u nedavnom razgovoru za Jutarnji list.
Problem političke ovisnosti
Stvar, dakako, nije baš najjednostavnija. Francusko ustavno vijeće, primjerice, čini devetero članova. Troje ih bira predsjednik Republike, a po još troje čelnici dva doma francuskog parlamenta. Vijeće, između ostalog nadzire provedbu parlamentarnih i predsjedničkih izbora, ustavnost zakona, konzultira se oko međunarodnih sporazuma i nesuglasica između Vlade i parlamenta.
Dva su problema s implementacijom sličnog rješenja u Hrvatskoj. Prvi je bliskost s politikom – naime, ako je čak i dvotrećinska većina u Saboru “urodila” time da Ustavni sud postane politički alat jedne političke stranke, kakvu neovisnost očekivati od tijela čiji bi sastav određivalo nekoliko ljudi? Naravno, francuski model imenovanja se ne mora (niti može) doslovno preslikati, ali kako uopće postići neovisnost budućeg tijela koje bi imalo ovlasti slične takvom ustavnom vijeću – ostaje otvoreno pitanje.
Izgledna politička drama
Kako se može doznati, sadašnja oporba bi prebacila dio ovlasti Ustavnog suda na Vrhovni sud, a neko novo Ustavno vijeće bavilo bi se uglavnom ustavnošću zakona. U slučaju poput aktualnog s kandidaturom predsjednika Republike na izborima odluku bi donosilo Državno izborno povjerenstvo (koje bi također doživjelo neke promjene), a žalbeno tijelo bio bi Vrhovni sud.
Kako se radi o vrlo važnoj i osjetljivoj materiji, do konkretnog rješenja se sigurno ne bi došlo preko noći, nego bi se prvo obavilo široke konzultacije sa strukom i javnošću. No, tu dolazimo do drugog i možda ključnog problema promjene uloge ili potpunog ukidanja Ustavnog suda u Hrvatskoj. Naime, za tako nešto je nužno promijeniti Ustav. I tu se opet vraćamo na pitanje – dvotrećinske većine u Saboru u kojoj bi, pak, u ovom scenariju bilo jako teško zamisliti – HDZ.
U svakom slučaju, kakav god bio ishod parlamentarnih izbora, oko Ustavnog suda valja očekivati političku dramu. Oko koje bi se nešto moglo pitati i građane. Jer, ako se ne može postići dvotrećinska većina u Saboru za neku odluku kakvu predviđa Ustav, uvijek postoji i mogućnost da se Ustav promijeni – mimo Sabora. Na referendumu.