A predloženi zakonski tekst, kojega je Telegram detaljno proučio, predstavlja pokušaj da se zatrpaju fatalni krateri sveučilišnog i znanstvenog sustava Hrvatske. Oni su ga, u posljednjih dvadesetak godina, malformirali i doveli do kronične neodgovornosti, hinjene samodostatnosti, naglašene netransparentnosti i nekonkurentnosti. Osim detaljnog pokušaja sanacije alarmantnih segmenata i pojedinih bljeskova unapređenja sustava, novi Fuchsov prijedlog ne donosi ništa revolucionarno novo. Takva je situacija, međutim, realna.
Jači nadzor države nad sveučilištima
U krpanju rupetina široke sveučilišne neodgovornosti, Fuchs konačno sređuje institut upravnog nadzora nad radom i aktima sveučilišta. Upravni nadzor zapisan je i u postojećem zakonu, no široko je izvrgavan i izrugivan. Vidjeli smo to u nekoliko navrata na Sveučilištu u Zagrebu gdje im je to prolazilo zbog nepostojanja propisanih jasnih rokova i obveza u postupku upravnog nadzora. Zagreb na čelu s Borasom išao je toliko daleko da je od Ustavnog suda tražio brisanje upravnog nadzora iz zakona.
Sada će, pak, sveučilišta u propisanim rokovima morati otklanjati utvrđene nedostatke u radu ili u aktima. U suprotnome, sudovi će se baviti ocjenom zakonitosti spornih akata, a propisane su i prekršajne odredbe. Na primjer, ako neko sveučilište ne otkloni nedostatke utvrđene tijekom upravnog nadzora u roku od 60 dana, ono može biti kažnjeno novčanom kaznom od 50.000 do 300.000 kuna, a sam rektor kaznom od 10.000 do 20.000 kuna.
Kamen spoticanja: Sveučilišni savjet
Nešto jači nadzor države nad zakonitošću rada sveučilišta i rektora te nad trošenjem javnog novca Fuchs predviđa i formiranjem Sveučilišnog vijeća. Uz rektora i senat, riječ je o tijelu kojim se upotpunjuje upravljački trolist na sveučilištima. Imalo bi ukupno sedam članova; troje bi imenovali senati sveučilišta, troje osnivač (država, u ovom slučaju Ministarstvo), a oko sedmog člana – predsjednika – prethodnih bi se šest moralo dogovoriti. Ako im to ne pođe za rukom, predsjednika bi imenovala Vlada RH. Posve je jasno da se ovime otvara pitanje utjecaja politike na sveučilišta.
Međutim, u situaciji u kojoj bilježimo nezapamćenu regresiju svih akademskih – pa i demokratskih – vrijednosti na sveučilištima, bit će nužno iskreno odgovoriti na ozbiljna pitanja o dosadašnjoj neodgovornosti. Sljedeći je nužan korak konstruktivna rasprava o adekvatnom omjeru članova koje imenuje senat/država i o mogućnosti da ipak Sabor, sa svojom dvotrećinskom većinom, bude taj koji će imenovati članove Sveučilišnog vijeća u ime države. O ovome će, istaknimo, konstruktivno raspravljati oni koji Fuchsovom prijedlogu – i sustavu u cijelosti – pristupaju u dobroj vjeri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Studenti ne glasaju za rektora i to je dobro
Jednu stvar treba posebno pohvaliti; nacrt zakona predviđa da studentski predstavnici u senatu i u fakultetskim vijećima više ne glasaju kada se odlučuje o izboru rektora ili dekana. Čast studentima koji su pošteno radili svoj predstavnički posao, no otkako je samostalne Hrvatske oni nisu opravdali težinu koju nose njihove glasačke ruke. Sada čine, ne zaboravimo, nemalih 15 posto glasačkog tijela. Nebrojene su priče studentskih predstavnika o pritiscima koje su tijekom izbora doživljavali od akademskih moćnika. Osim toga, nije jednom zabilježena besprizorna trgovina studentskim glasovima.
O tome je najotvorenije govorila bivša ministrica Blaženka Divjak, prisjećajući se za Telegram situacije u kojoj su studentski predstavnici od nje tražili ekstra ponudu kada se 2014. protiv Damira Borasa natjecala za rektoricu zagrebačkog sveučilišta. Izgubila je tada za nekoliko glasova. Nužno je ovdje naznačiti i jednu ogradu; u normalnim, zdravim demokratskim i akademskim okvirima, govorili bismo o jačanju participacije studenata u odlučivanju. Ovako, Fuchsovo je rješenje sada prikladno.
Gorke lekcije utkane u zakon
Ministar zakonom mijenja i mandate rektora; umjesto maksimalno dva od po četiri godine, sada će imati jedan šestogodišnji mandat. Ova odredba ima smisla ako se dva rektorska mandata promatraju kroz prizmu da se gospoda rektori u prvome maksimalno koncentriraju na poteze koji će im donijeti osvajanje drugog mandata. Šest godina konkretan je komad vremena u kojemu se može napraviti pošten posao na čelu sveučilišta, bez opterećenja oko drugog mandata. Dekanima fakulteta mandati se, pak, propisuju na maksimalno dva od po tri godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dekane više neće moći razriješiti senat sveučilišta na prijedlog rektora, već samo njihova fakultetska vijeća. Ta odredba kao da je pisana s pogledom na gorko iskustvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu čija je dekanica suspektno smijenjena bez riječi rasprave na senatu. Propisuje se i rad profesora do 67. godine na teret državnog proračuna (umjesto dosadašnjih 65), a sve iznad te dobne granice fakulteti će morati plaćati iz vlastitih sredstava. Tako će, zapravo, odlučivati je li im korisnije koeficijentima zapošljavati nove mlade ljude ili zadržavati starije do 70. godine.
Lakši izlazak iz sveučilišta
Zakon olabavljuje i uvjete izdvajanja fakulteta iz sveučilišta. Za to je do sada bila potrebna dvotrećinska većina glasova u senatu sveučilišta iz kojeg se fakultet izdvaja, a novi zakon propisuje natpolovičnu. Takva odredba vjetar je u leđa tendencijama koje postoje, prije svega na Sveučilištu u Zagrebu, o kojima je Telegram opširno pisao. Fuchs ovim zakonom konačno uklanja brige s leđa višestruko traumatiziranim studentima stručnih studija, neprepoznatljivim na tržištu rada jer su nakon diplome postajali stručni specijalisti.
Ta titula sada odlazi u povijest i zamjenjuje ju logičan stručni magistar. Kako je najavljivao od početka svoga mandata, ministar uvodi i značajne elemente cjelovitih programskih ugovora, odnosno način financiranja sveučilišta i instituta na temelju ostvarenih rezultata. O ugovorima će pregovarati s državom, a za ostvarene ciljeve bit će financijski honorirani. Ako, pak, odbiju pregovore i sklapanje ugovora, bit će penalizirani sve dok do toga ne dođe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prava šansa za desetak godina
Konačno se ukida i zastarjeli sustav dvostrukog izbora znanstvenika – u zvanje i na radno mjesto; sada će se birati isključivo na radna mjesta. Puno je još stvari o kojima akademska zajednica u konstruktivnom dijalogu s Ministarstvom treba raspraviti, a valja jasno reći i što ovome zakonu nedostaje. S orijentacijom na krpanje rupa, zakon propušta inzistirati na kriterijima izvrsnosti, etičnosti, mogućnosti da se čelne pozicije na sveučilištima i institutima otvore za uspješne znanstvenike iz inozemstva, honoriranju međunarodno istaknutih projektnih aktivnosti…
U situaciji u kojoj se nalazi naša akademska zajednica, to ipak ne treba pretjerano zamjeriti. Ona je, naime, takva da je zakonski tekst koji predlaže Radovan Fuchs – bolno realan. S njegovim donošenjem, stvara se kakva-takva šansa za krpanje rupa koje treba pokrpati. Tek nakon toga – za što će trebati nekoliko godina – naš se sustav visokog obrazovanja i znanosti može nadati novom, progresivnijem zakonu koji će biti orijentiran prema agilnosti, izvrsnosti i okretnosti. I to je realnost, jer sve su protekle godine nažalost potraćene, kao što su i svi protekli zakonski pokušaji nažalost ugušeni. Treba paziti da tako ne bude i sada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Detaljno smo proučili novi Zakon o znanosti: koje promjene uvodi ministar Fuchs i hoće li bar malo popraviti hrvatske fakultete
Osim detaljnog pokušaja sanacije alarmantnih segmenata i pojedinih bljeskova unapređenja sustava, prijedlog ne donosi ništa revolucionarno novo
Zakonski tekst koji predlaže Radovan Fuchs bolno je realan. S njegovim donošenjem, stvara se kakva-takva šansa za krpanje rupa koje treba pokrpati. Tek nakon toga - za što će trebati nekoliko godina - naš se sustav visokog obrazovanja i znanosti može nadati novom, progresivnijem zakonu koji će biti orijentiran prema agilnosti, izvrsnosti i okretnosti
Mandat Radovana Fuchsa, od trenutka kada je potvrđen za ministra u Saboru, vodio je prema jednom ključnom cilju: nedavno uobličenom novom zakonu kojim nakon gotovo 20 godina želi redefinirati rad fakulteta, veleučilišta, sveučilišta i instituta. Teško poražen prije desetak godina u pokušaju da donese paket novih zakona u ovom području, Fuchs sada računa na puno širu podršku i uspješno donošenje zakona. O njemu se u ovim trenucima, prije sveobuhvatne javne rasprave, izjašnjavaju fakulteti, sveučilišta i instituti diljem zemlje.
A predloženi zakonski tekst, kojega je Telegram detaljno proučio, predstavlja pokušaj da se zatrpaju fatalni krateri sveučilišnog i znanstvenog sustava Hrvatske. Oni su ga, u posljednjih dvadesetak godina, malformirali i doveli do kronične neodgovornosti, hinjene samodostatnosti, naglašene netransparentnosti i nekonkurentnosti. Osim detaljnog pokušaja sanacije alarmantnih segmenata i pojedinih bljeskova unapređenja sustava, novi Fuchsov prijedlog ne donosi ništa revolucionarno novo. Takva je situacija, međutim, realna.
Jači nadzor države nad sveučilištima
U krpanju rupetina široke sveučilišne neodgovornosti, Fuchs konačno sređuje institut upravnog nadzora nad radom i aktima sveučilišta. Upravni nadzor zapisan je i u postojećem zakonu, no široko je izvrgavan i izrugivan. Vidjeli smo to u nekoliko navrata na Sveučilištu u Zagrebu gdje im je to prolazilo zbog nepostojanja propisanih jasnih rokova i obveza u postupku upravnog nadzora. Zagreb na čelu s Borasom išao je toliko daleko da je od Ustavnog suda tražio brisanje upravnog nadzora iz zakona.
Sada će, pak, sveučilišta u propisanim rokovima morati otklanjati utvrđene nedostatke u radu ili u aktima. U suprotnome, sudovi će se baviti ocjenom zakonitosti spornih akata, a propisane su i prekršajne odredbe. Na primjer, ako neko sveučilište ne otkloni nedostatke utvrđene tijekom upravnog nadzora u roku od 60 dana, ono može biti kažnjeno novčanom kaznom od 50.000 do 300.000 kuna, a sam rektor kaznom od 10.000 do 20.000 kuna.
Kamen spoticanja: Sveučilišni savjet
Nešto jači nadzor države nad zakonitošću rada sveučilišta i rektora te nad trošenjem javnog novca Fuchs predviđa i formiranjem Sveučilišnog vijeća. Uz rektora i senat, riječ je o tijelu kojim se upotpunjuje upravljački trolist na sveučilištima. Imalo bi ukupno sedam članova; troje bi imenovali senati sveučilišta, troje osnivač (država, u ovom slučaju Ministarstvo), a oko sedmog člana – predsjednika – prethodnih bi se šest moralo dogovoriti. Ako im to ne pođe za rukom, predsjednika bi imenovala Vlada RH. Posve je jasno da se ovime otvara pitanje utjecaja politike na sveučilišta.
Međutim, u situaciji u kojoj bilježimo nezapamćenu regresiju svih akademskih – pa i demokratskih – vrijednosti na sveučilištima, bit će nužno iskreno odgovoriti na ozbiljna pitanja o dosadašnjoj neodgovornosti. Sljedeći je nužan korak konstruktivna rasprava o adekvatnom omjeru članova koje imenuje senat/država i o mogućnosti da ipak Sabor, sa svojom dvotrećinskom većinom, bude taj koji će imenovati članove Sveučilišnog vijeća u ime države. O ovome će, istaknimo, konstruktivno raspravljati oni koji Fuchsovom prijedlogu – i sustavu u cijelosti – pristupaju u dobroj vjeri.
Studenti ne glasaju za rektora i to je dobro
Jednu stvar treba posebno pohvaliti; nacrt zakona predviđa da studentski predstavnici u senatu i u fakultetskim vijećima više ne glasaju kada se odlučuje o izboru rektora ili dekana. Čast studentima koji su pošteno radili svoj predstavnički posao, no otkako je samostalne Hrvatske oni nisu opravdali težinu koju nose njihove glasačke ruke. Sada čine, ne zaboravimo, nemalih 15 posto glasačkog tijela. Nebrojene su priče studentskih predstavnika o pritiscima koje su tijekom izbora doživljavali od akademskih moćnika. Osim toga, nije jednom zabilježena besprizorna trgovina studentskim glasovima.
O tome je najotvorenije govorila bivša ministrica Blaženka Divjak, prisjećajući se za Telegram situacije u kojoj su studentski predstavnici od nje tražili ekstra ponudu kada se 2014. protiv Damira Borasa natjecala za rektoricu zagrebačkog sveučilišta. Izgubila je tada za nekoliko glasova. Nužno je ovdje naznačiti i jednu ogradu; u normalnim, zdravim demokratskim i akademskim okvirima, govorili bismo o jačanju participacije studenata u odlučivanju. Ovako, Fuchsovo je rješenje sada prikladno.
Gorke lekcije utkane u zakon
Ministar zakonom mijenja i mandate rektora; umjesto maksimalno dva od po četiri godine, sada će imati jedan šestogodišnji mandat. Ova odredba ima smisla ako se dva rektorska mandata promatraju kroz prizmu da se gospoda rektori u prvome maksimalno koncentriraju na poteze koji će im donijeti osvajanje drugog mandata. Šest godina konkretan je komad vremena u kojemu se može napraviti pošten posao na čelu sveučilišta, bez opterećenja oko drugog mandata. Dekanima fakulteta mandati se, pak, propisuju na maksimalno dva od po tri godine.
Dekane više neće moći razriješiti senat sveučilišta na prijedlog rektora, već samo njihova fakultetska vijeća. Ta odredba kao da je pisana s pogledom na gorko iskustvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu čija je dekanica suspektno smijenjena bez riječi rasprave na senatu. Propisuje se i rad profesora do 67. godine na teret državnog proračuna (umjesto dosadašnjih 65), a sve iznad te dobne granice fakulteti će morati plaćati iz vlastitih sredstava. Tako će, zapravo, odlučivati je li im korisnije koeficijentima zapošljavati nove mlade ljude ili zadržavati starije do 70. godine.
Lakši izlazak iz sveučilišta
Zakon olabavljuje i uvjete izdvajanja fakulteta iz sveučilišta. Za to je do sada bila potrebna dvotrećinska većina glasova u senatu sveučilišta iz kojeg se fakultet izdvaja, a novi zakon propisuje natpolovičnu. Takva odredba vjetar je u leđa tendencijama koje postoje, prije svega na Sveučilištu u Zagrebu, o kojima je Telegram opširno pisao. Fuchs ovim zakonom konačno uklanja brige s leđa višestruko traumatiziranim studentima stručnih studija, neprepoznatljivim na tržištu rada jer su nakon diplome postajali stručni specijalisti.
Ta titula sada odlazi u povijest i zamjenjuje ju logičan stručni magistar. Kako je najavljivao od početka svoga mandata, ministar uvodi i značajne elemente cjelovitih programskih ugovora, odnosno način financiranja sveučilišta i instituta na temelju ostvarenih rezultata. O ugovorima će pregovarati s državom, a za ostvarene ciljeve bit će financijski honorirani. Ako, pak, odbiju pregovore i sklapanje ugovora, bit će penalizirani sve dok do toga ne dođe.
Prava šansa za desetak godina
Konačno se ukida i zastarjeli sustav dvostrukog izbora znanstvenika – u zvanje i na radno mjesto; sada će se birati isključivo na radna mjesta. Puno je još stvari o kojima akademska zajednica u konstruktivnom dijalogu s Ministarstvom treba raspraviti, a valja jasno reći i što ovome zakonu nedostaje. S orijentacijom na krpanje rupa, zakon propušta inzistirati na kriterijima izvrsnosti, etičnosti, mogućnosti da se čelne pozicije na sveučilištima i institutima otvore za uspješne znanstvenike iz inozemstva, honoriranju međunarodno istaknutih projektnih aktivnosti…
U situaciji u kojoj se nalazi naša akademska zajednica, to ipak ne treba pretjerano zamjeriti. Ona je, naime, takva da je zakonski tekst koji predlaže Radovan Fuchs – bolno realan. S njegovim donošenjem, stvara se kakva-takva šansa za krpanje rupa koje treba pokrpati. Tek nakon toga – za što će trebati nekoliko godina – naš se sustav visokog obrazovanja i znanosti može nadati novom, progresivnijem zakonu koji će biti orijentiran prema agilnosti, izvrsnosti i okretnosti. I to je realnost, jer sve su protekle godine nažalost potraćene, kao što su i svi protekli zakonski pokušaji nažalost ugušeni. Treba paziti da tako ne bude i sada.