U srpnju 2019. trebalo je guglati da bi se doznalo koga je to Europsko vijeće predložilo za čelnu osobu Europske komisije: nakon izbora za Europski parlament, ime Ursule von der Leyen pojavilo se praktički ni od kuda, kao kompromis. Bivša njemačka ministrica obrane, čiji je karijerni uspon počeo u vrijeme kancelarke Angele Merkel – ali nije prelazio nacionalnu politiku scenu – u ljeto 2019. postala je prva žena na čelu Europske komisije.
Pet godina kasnije, njemačku političarku iz redova Europske pučke stranke (EPP), HDZ-ovih europskih političkih saveznika, smatra se jednom od najmoćnijih žena na svijetu. U proteklih pet godina iz gotovo pa anonimnosti – barem iz perspektive šire europske javnosti – postala je jedno od najprepoznatljivijih lica briselske birokracije i europske politike.
Prekretničke krize
Ursula von der Leyen u ponedjeljak je konačno prekinula višemjesečne spekulacije i potvrdila da želi još pet godina na čelu Europske komisije. Mada se njezino ime spominjalo i u kontekstu drugih visokih dužnosti u međunarodnoj politici, kandidatura za novi mandat na mjestu predsjednice Komisije nije iznenađenje. Daleko veće iznenađenje bilo bi da taj drugi mandat – ne dobije.
Njezinih prvih pet godina na jednoj od ključnih EU funkcija obilježile su prekretničke krize, globalna pandemija, a potom i ruska invazija na Ukrajinu i novi veliki rat u neposrednom susjedstvu EU-a. Zbog toga je Europska unija bila prisiljena iz temelja revidirati cijeli niz svojih politika, od zdravstvene do energetske. Ursula von der Leyen je u tome imala važnu ulogu.
Predsjednički stil
Njezin stil upravljanja europskom administracijom opisuje se kao predsjednički, kritizirali su je da prekoračuje ovlasti koje kao šefica Komisije ima te da u donošenje odluka uključuje tek malu skupinu bliskih savjetnika – citirajući neimenovanog diplomata, utjecajni portal Politico jednom ju je prilikom opisao kao “kraljicu Ursulu”, aludirajući upravo na taj, kritikama podložan stil upravljanja.
S druge strane, političku moć šefice Komisije multiplicirale su nepredviđene okolnosti u kojima se odvijao prvi mandat, pandemija covida-19 i napad Rusije na Ukrajinu (važni su pritom, dakako, i osobni stil i liderske ambicije). Ti su događaji prisilili EU na dotad nezamislive poteze, poput zajedničkog zaduživanja za fond za oporavak, prekid ovisnosti o uvozu fosilnih goriva iz Rusije te početka pristupnih pregovora s Ukrajinom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najmoćnija žena
Te su odluke donosile zemlje članice, ali je Komisija predlagala i facilitirala taj proces, što je ojačalo politički profil von der Leyen unutar i izvan EU-a, a onda i njezinu (percipiranu) izvršnu moć: časopis Forbes ju je, primjerice, zadnje dvije godine proglasio najmoćnijom ženom na svijetu.
Neke od najvažnijih EU odluka u ovom mandatu obilježene su, međutim, kontroverzama. Primjerice, zajednička nabavka cjepiva protiv covida, koju je uime država članica ispregovarala Komisija, a onda su vlade ostale s obvezom da i dalje kupuju milijune novih doza, iako niti ove stare nisu potrošene.
Uloga predsjednice Komisije u tim dogovorima našla se pod povećalom nakon što je New York Times izvijestio o njezinim kontaktima s izvršnim direktorom farmaceutske kompanije Pfizer, a briselska administracija odbila zahtjev da dostavi tekstualne poruke svoje šefice. Slučaj, koji se tiče prava na pristup informacijama – spadaju li službeni SMS-ovi dužnosnika u privatnu sferu ili ne – čeka odluku Suda EU.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kraj prije početka
Uz to, ključna javna politika, koja je trebala obilježiti prvi mandat von der Leyen, (ali su se tome ispriječili pandemija i rat) zadnjih je mjeseci pod lavinom kritika, čak i iz njezine vlastite političke grupacije: Europski zeleni plan, osmišljen da bi u potpunosti transformirao način na koji Europljani žive, rade i proizvode, izaziva sve više otpora (što krajnja desnica obilato koristi pred EU izbore) zbog strogih ekoloških propisa i s njima povezanih visokih troškova.
Ipak, unatoč kontroverzama i kritikama – nisu svi, dakako, oduševljeni s prvih pet godina Ursule von der Leyen na čelu Komisije, pogotovo ne politički suparnici – nakon današnje potvrde kandidature nije nemoguće da je utrka za ovu top dužnost završila i prije nego što je uopće počela. Za to postoji više razloga.
Bez prava veta
Prvo, Europska pučka stranka, koja će na kongresu početkom ožujka i formalno potvrditi von der Leyen kao kandidatkinju za čelnu osobu Komisije, bit će gotovo sigurno relativni pobjednik EU izbora, s najviše osvojenih zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu. To znači da su prvi na potezu da predlažu svoju kandidatkinju za šeficu Komisije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo, formalno, prijedlog utvrđuje Europsko vijeće – dakle, šefovi država ili vlada zemalja članica – kvalificiranom većinom. Mađarski premijer Viktor Orban, kojemu zbog višegodišnjih tenzija s Bruxellesom i zamrzavanja fondova, Ursula von der Leyen sigurno nije favorit, nema mogućnost veta. Pučani u Europskom vijeću možda i nisu toliko dominantni kao prije nekoliko godina, ali u zadnje su vrijeme ojačani, primjerice smjenom vlasti u Poljskoj.
Većina bila za
Uz to, von der Leyen nisu neskloni i neki premijeri koji ne pripadaju istoj stranačkoj grupaciji, poput Pedra Sancheza i Giorgije Meloni. Što će posebno biti bitno, ako von der Leyen ne bude imala jakog protukandidata koji može preokrenuti raspoloženje u Europskom vijeću. Osim toga, odnos s talijanskom premijerkom Meloni mogao bi biti važan i u kontekstu glasanja u Europskom parlamentu.
Za parlamentarnu potvrdu potrebna je većina glasova svih zastupnika. Prošli puta na tajnom glasanju von der Leyen je dobila 383 glasa za i 327 protiv. Ali EU parlament je tada bio bijesan na Europsko vijeće jer su izigrali princip tzv. Spitzenkandidata: iako je kroz cijelu kampanju bio vodeći kandidat EPP-a za predsjednika Komisije i kao takav se predstavljao biračima, Manfred Weber na kraju nije predložen, nego se odjednom pojavilo ime Ursule von der Leyen (u čemu je zapaženu ulogu imao i Andrej Plenković).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još pet godina?
Većina koju će nakon izbora imati mainstream političke grupacije – čijim se glasovima obično donose odluke poput potvrde šefa/šefice Komisije – bit će, kažu ankete, tanja nego prije pet godina. Opcije desnije od HDZ-a i njihovih pučana očekuje značajan rast broja zastupnika, a time i utjecaja. Jednu od tih grupacija vodi Giorgia Meloni – zato je dobar odnos von der Leyen s talijanskom premijerkom potencijalno bitan za (tajno) glasanje u EU parlamentu.
Sve su se karte, dakle, posložile da Ursula von der Leyen osigura još pet godina na čelu Europske komisije. Stoga u ovom trenutku doista izgleda da je utrka za ovu top dužnost gotova, a da uopće nije ni počela. Ali u politici ne treba brzati sa zaključcima, stvari se iznenada mogu promijeniti. Bivša njemačka ministrica obrane, koja je 2019. iz relativne anonimnosti lansirana u centar europske političke moći, to zna iz vlastitog iskustva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od anonimnosti do jedne od najmoćnijih žena svijet: je li Ursula von der Leyen zaslužila još pet godina na čelu Komisije?
Aktualna predsjednica Europske komisije u ponedjeljak je potvrdila kandidaturu za novi mandat
Sve su se karte posložile da kandidatkinja EPP-a, što znači i HDZ-a, osigura još pet godina na čelu Europske komisije. Stoga u ovom trenutku doista izgleda da je utrka za ovu top dužnost gotova, a da uopće nije ni počela. Ali u politici ne treba brzati sa zaključcima, stvari se iznenada mogu promijeniti. Uostalom, upravo je tako von der Leyen 2019. stigla u Bruxelles
U srpnju 2019. trebalo je guglati da bi se doznalo koga je to Europsko vijeće predložilo za čelnu osobu Europske komisije: nakon izbora za Europski parlament, ime Ursule von der Leyen pojavilo se praktički ni od kuda, kao kompromis. Bivša njemačka ministrica obrane, čiji je karijerni uspon počeo u vrijeme kancelarke Angele Merkel – ali nije prelazio nacionalnu politiku scenu – u ljeto 2019. postala je prva žena na čelu Europske komisije.
Pet godina kasnije, njemačku političarku iz redova Europske pučke stranke (EPP), HDZ-ovih europskih političkih saveznika, smatra se jednom od najmoćnijih žena na svijetu. U proteklih pet godina iz gotovo pa anonimnosti – barem iz perspektive šire europske javnosti – postala je jedno od najprepoznatljivijih lica briselske birokracije i europske politike.
Prekretničke krize
Ursula von der Leyen u ponedjeljak je konačno prekinula višemjesečne spekulacije i potvrdila da želi još pet godina na čelu Europske komisije. Mada se njezino ime spominjalo i u kontekstu drugih visokih dužnosti u međunarodnoj politici, kandidatura za novi mandat na mjestu predsjednice Komisije nije iznenađenje. Daleko veće iznenađenje bilo bi da taj drugi mandat – ne dobije.
Njezinih prvih pet godina na jednoj od ključnih EU funkcija obilježile su prekretničke krize, globalna pandemija, a potom i ruska invazija na Ukrajinu i novi veliki rat u neposrednom susjedstvu EU-a. Zbog toga je Europska unija bila prisiljena iz temelja revidirati cijeli niz svojih politika, od zdravstvene do energetske. Ursula von der Leyen je u tome imala važnu ulogu.
Predsjednički stil
Njezin stil upravljanja europskom administracijom opisuje se kao predsjednički, kritizirali su je da prekoračuje ovlasti koje kao šefica Komisije ima te da u donošenje odluka uključuje tek malu skupinu bliskih savjetnika – citirajući neimenovanog diplomata, utjecajni portal Politico jednom ju je prilikom opisao kao “kraljicu Ursulu”, aludirajući upravo na taj, kritikama podložan stil upravljanja.
S druge strane, političku moć šefice Komisije multiplicirale su nepredviđene okolnosti u kojima se odvijao prvi mandat, pandemija covida-19 i napad Rusije na Ukrajinu (važni su pritom, dakako, i osobni stil i liderske ambicije). Ti su događaji prisilili EU na dotad nezamislive poteze, poput zajedničkog zaduživanja za fond za oporavak, prekid ovisnosti o uvozu fosilnih goriva iz Rusije te početka pristupnih pregovora s Ukrajinom.
Najmoćnija žena
Te su odluke donosile zemlje članice, ali je Komisija predlagala i facilitirala taj proces, što je ojačalo politički profil von der Leyen unutar i izvan EU-a, a onda i njezinu (percipiranu) izvršnu moć: časopis Forbes ju je, primjerice, zadnje dvije godine proglasio najmoćnijom ženom na svijetu.
Neke od najvažnijih EU odluka u ovom mandatu obilježene su, međutim, kontroverzama. Primjerice, zajednička nabavka cjepiva protiv covida, koju je uime država članica ispregovarala Komisija, a onda su vlade ostale s obvezom da i dalje kupuju milijune novih doza, iako niti ove stare nisu potrošene.
Uloga predsjednice Komisije u tim dogovorima našla se pod povećalom nakon što je New York Times izvijestio o njezinim kontaktima s izvršnim direktorom farmaceutske kompanije Pfizer, a briselska administracija odbila zahtjev da dostavi tekstualne poruke svoje šefice. Slučaj, koji se tiče prava na pristup informacijama – spadaju li službeni SMS-ovi dužnosnika u privatnu sferu ili ne – čeka odluku Suda EU.
Kraj prije početka
Uz to, ključna javna politika, koja je trebala obilježiti prvi mandat von der Leyen, (ali su se tome ispriječili pandemija i rat) zadnjih je mjeseci pod lavinom kritika, čak i iz njezine vlastite političke grupacije: Europski zeleni plan, osmišljen da bi u potpunosti transformirao način na koji Europljani žive, rade i proizvode, izaziva sve više otpora (što krajnja desnica obilato koristi pred EU izbore) zbog strogih ekoloških propisa i s njima povezanih visokih troškova.
Ipak, unatoč kontroverzama i kritikama – nisu svi, dakako, oduševljeni s prvih pet godina Ursule von der Leyen na čelu Komisije, pogotovo ne politički suparnici – nakon današnje potvrde kandidature nije nemoguće da je utrka za ovu top dužnost završila i prije nego što je uopće počela. Za to postoji više razloga.
Bez prava veta
Prvo, Europska pučka stranka, koja će na kongresu početkom ožujka i formalno potvrditi von der Leyen kao kandidatkinju za čelnu osobu Komisije, bit će gotovo sigurno relativni pobjednik EU izbora, s najviše osvojenih zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu. To znači da su prvi na potezu da predlažu svoju kandidatkinju za šeficu Komisije.
Drugo, formalno, prijedlog utvrđuje Europsko vijeće – dakle, šefovi država ili vlada zemalja članica – kvalificiranom većinom. Mađarski premijer Viktor Orban, kojemu zbog višegodišnjih tenzija s Bruxellesom i zamrzavanja fondova, Ursula von der Leyen sigurno nije favorit, nema mogućnost veta. Pučani u Europskom vijeću možda i nisu toliko dominantni kao prije nekoliko godina, ali u zadnje su vrijeme ojačani, primjerice smjenom vlasti u Poljskoj.
Većina bila za
Uz to, von der Leyen nisu neskloni i neki premijeri koji ne pripadaju istoj stranačkoj grupaciji, poput Pedra Sancheza i Giorgije Meloni. Što će posebno biti bitno, ako von der Leyen ne bude imala jakog protukandidata koji može preokrenuti raspoloženje u Europskom vijeću. Osim toga, odnos s talijanskom premijerkom Meloni mogao bi biti važan i u kontekstu glasanja u Europskom parlamentu.
Za parlamentarnu potvrdu potrebna je većina glasova svih zastupnika. Prošli puta na tajnom glasanju von der Leyen je dobila 383 glasa za i 327 protiv. Ali EU parlament je tada bio bijesan na Europsko vijeće jer su izigrali princip tzv. Spitzenkandidata: iako je kroz cijelu kampanju bio vodeći kandidat EPP-a za predsjednika Komisije i kao takav se predstavljao biračima, Manfred Weber na kraju nije predložen, nego se odjednom pojavilo ime Ursule von der Leyen (u čemu je zapaženu ulogu imao i Andrej Plenković).
Još pet godina?
Većina koju će nakon izbora imati mainstream političke grupacije – čijim se glasovima obično donose odluke poput potvrde šefa/šefice Komisije – bit će, kažu ankete, tanja nego prije pet godina. Opcije desnije od HDZ-a i njihovih pučana očekuje značajan rast broja zastupnika, a time i utjecaja. Jednu od tih grupacija vodi Giorgia Meloni – zato je dobar odnos von der Leyen s talijanskom premijerkom potencijalno bitan za (tajno) glasanje u EU parlamentu.
Sve su se karte, dakle, posložile da Ursula von der Leyen osigura još pet godina na čelu Europske komisije. Stoga u ovom trenutku doista izgleda da je utrka za ovu top dužnost gotova, a da uopće nije ni počela. Ali u politici ne treba brzati sa zaključcima, stvari se iznenada mogu promijeniti. Bivša njemačka ministrica obrane, koja je 2019. iz relativne anonimnosti lansirana u centar europske političke moći, to zna iz vlastitog iskustva.