Ovo su bolne lekcije koje je donijela druga godina pandemije. Jesmo li ih svladali ili ćemo ih morati ponoviti u 2022.?

Nije dovoljno nabaviti cjepivo (štogod Plenković pričao o tome)

Između istoka i zapada pojavila se nova nevidljiva granica: istočne članice EU-a jedva da su uspjele nagovoriti pola svojih odraslih građana da se cijepe (neke ni toliko), dok su na zapadu uglavnom uvjerljivo preskočili 70 posto. Količina cjepiva više nije problem, ali jest količina povjerenja – u političare, institucije, znanost, zdravstvo i tako dalje.

U Hrvatskoj je Vlada, tumačio je u lipnju premijer Andrej Plenković, svoj posao oko osiguranja cjepiva odradila. Nije, međutim, dovoljno nabaviti cjepivo; treba ljude motivirati da se cijepe. Ili pogurati: čim je francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio da bez covid potvrde Francuzi neće moći ni mrdnuti, milijun ljudi rezerviralo je termin za cijepljenje. U Francuskoj je sada u potpunosti cijepljeno 70 posto ljudi. Kod nas oko 50 posto.

Ljudi su frustrirani i ljuti (ne treba ih nervirati i visokim računima)

Nevolja nikad ne dolazi sama. Inflacija u Europskoj uniji i eurozoni doseže rekordne razine. Cijene rastu, pogotovo cijene energenata koje su ugrađene u sve ostale troškove, i život prosječnih Europljana postaje sve skuplji. Sve se to događa u ionako napetim vremenima pandemije koja ne pokazuje znakove posustajanja, dapače.

Poskupljenje života i pad standarda te će tenzije dodatno pojačati. Vlade su toga itekako svjesne pa u posljednje vrijeme svjedočimo nesvakidašnjim potezima – interventnim smanjenjima poreza, ograničavanju cijena, državnim vaučerima za energente… Nitko ne želi da zasad sporadični prosvjedi uglavnom pandemijskih skeptika dobiju dodatno, masovnije gorivo.

Zabave i druženja su otkazani (osim ako niste političar)

Britanski premijer Boris Johnson i njegova vlada pokušavaju se ovih dana izvući iz neugodnih skandala oko božićnih i after work partija koji su se tijekom prošle godine navodno održavali u Downing Streetu, dok je ostatak Engleske bio u strogom lockdownu.

Opravdanja su im nezaboravna. Božićnog tuluma nije bilo, samo su se službenici na taj račun šalili. Druženje premijera i suradnika uz sir i vino na terasi službene rezidencije bilo je radni sastanak. I tako dalje. Zbog pandemije ni ove godine nema božićnih uredskih zabava. Možda jedino kakav radni sastanak.

EU se ne treba petljati u Božić (ni kad ima dobre namjere)

Kad smo već kod Božića: u pokušaju da, s dobrim namjerama, promovira uključivu komunikaciju unutar svojih službi, Europska komisija našla se u situaciji da se mora braniti od optužbi da ga želi ukinuti. Zabraniti Božić.

Problem je nastao zbog internog dokumenta u kojem se službenicima savjetuje kako da komuniciraju. Primjerice, da ne pretpostavljaju da su svi kršćani, da umjesto božićno vrijeme, govore blagdansko i tako dalje.

U obranu Božića od navodnih nasrtaja europske birokracije, koja se petlja tamo gdje joj nije mjesto, odmah je hrabro priskočila desnica. Pa se o tome živo raspravljalo i u Europskom parlamentu. HDZ-ovi zastupnike je cijela stvar, izgleda, dosta zgranula. Prozivke o zabrani Božića su, naravno, apsurdne, ali povika je bila toliko glasna, da je Komisija bila prisiljena povući dokument.

Novac govori tisuću riječi (barem donekle)

Taktika europske birokracije se isplatila: suočene s izborom između simbličnog komada papira i konkretnih milijuna eura, nekoliko poljskih regija izabralo je, kakvo iznenađenje, ovo drugo. Lokalne vlasti u više regija povukle su ove jeseni diskriminatorne rezolucije kojima su se ranije proglasili zonama slobodnim od tzv. LGBT ideologije.

Nije do toga došlo slučajno. Iz Bruxellesa su im priprijetili da će ostati bez europskog financiranja. Ni zgražanje, ni upozorenja, ni pisma – ništa nije tako učinkovito kao uskrata novca. Barem donekle: poljskoj vladi stigle su dvije presude Suda EU (o zatvaranju rudnika i pravosudnim reformama) s ukupnim cehom od milijun i pol eura – dnevno. Ali vlasti u Varšavi (još) nisu popustile.

Laura Kövesi misli ozbiljno (a to nije dobra vijest za muljatore)

EFCA, EFSA, ELA, EMSA, CPVO, i tako dalje. Ako je netko pomislio da će se EPPO uklopiti u nepregledni niz europskih agencija, ureda i tijela čije kratice zvuče kao tipfeleri, a šira javnost nema ni najblažeg pojma što znače – krivo je mislio. Sredinom godine počeo je raditi Ured europskog javnog tužitelja (ustvari, tužiteljice Laure Kövesi), EPPO, čiji se istražitelji bave muljažama s EU novcem.

A posla ima preko glave. Zaplijenili su jahte plaćene europskim sredstvima. Stopirali navodnu carinsku prijevaru s biodizelom. Prekinuli shemu za utaju poreza. U Hrvatskoj su se uhvatili kupnje softvera u vrijeme bivše ministrice Gabrijele Žalac, slučaja o kojem je Telegram detaljno pisao još 2019., ali su ga, do dolaska europskih istražitelja, domaća istražna tijela tretirala kao Schrödingerovu mačku.

Populistički val popušta (ne šteti i ako se nađe tajni dvorac)

Ujedinjena češka oporba pobijedila je na izborima Andreja Babiša, milijardera kojeg se u medijima često uspoređivalo s Donaldom Trumpom i koji se biračima prezentirao kao odmak od omrznutih političkih elita. Mandat su mu obilježile učestale prozivke zbog sukoba interesa (što Babiš opovrgava), a pred same izbore i otkriće da na francuskoj rivijeri ima luksuzno imanje, koje je kupio prije ulaska u politiku, ali za koje javnost nije znala (Babiš tvrdi da je sve bilo po pravilima).

Babišev poraz mogao bi biti naznaka da populistički val, koji je zadnjih godina zahvatio Europu, popušta. Prvi sljedeći test bit će izbori u Mađarskoj, u proljeće 2022. Viktor Orban, glavni ideolog i promotor tzv. iliberalne demokracije, sučelit će se s ujedinjenom oporbom kojoj je zajedničko samo to što želi smijeniti Orbana. Prvi put nakon jako dugo vremena izbori bi mogli biti neizvjesni.

Socijaldemokracija nije propala (čak ni u Hrvatskoj)

Nakon nebrojenih osmrtnica posljednjih godina, socijaldemokracija se vratila u život na velika vrata. Njemačka ima novog kancelara, SPD-ovca Olafa Scholza. I sjever Europe čvrsto drže socijaldemokrati – na vlasti su u sve četiri skandinavske države, što se nije dogodilo punih 20 godina.

Nije, dakako, posvuda slika socijaldemokracije tako ružičasta – Hrvatska je, uostalom, sasvim solidan primjer – jer su neke tradicionalne stranke ljevice praktički nestale. U Češkoj, na primjer, na nedavnim izborima nisu prešli izborni prag. Ali kad najstarija socijaldemokratska stranka u Europi osvoji vlast u najmoćnijoj državi Europske unije, propast očito nije precizan termin.

I nakon Angele Merkel ima života (kakvog, još ćemo vidjeti)

U Njemačkoj su na izborima u rujnu glasali i ljudi koji gotovo da ne pamte život prije kancelarstva Angele Merkel. Dugovječna kancelarka vladu je vodila četiri uzastopna mandata, punih 16 godina. Sad je odlučila da je dosta i otišla u mirovinu.

Odlazak žene koju se smatralo de facto lidericom Europske unije mijenja odnose moći i unutar EU-a. Utrka za njezinog neformalnog nasljednika već je počela. Merkelizam je out, a što se nosi u novoj kriznoj sezoni, tek ćemo doznati.

Klimatske promjene su stvarne i (i da, za njih su krivi ljudi)

Scenografija je, nažalost, bila unaprijed postavljena. Katastrofalne poplave na zapadu Europe. Njemačka, Belgija, Nizozemska, Austrija… Deseci stradalih, srušene kuće i tvornice, uništene ceste i mostovi. Na jugu Europe najgori toplinski valovi u posljednja tri desetljeća. Šumski požari koji uništavaju sve pred sobom.

U takvim okolnostima objavljeno je ovog ljeta UN-ovo izvješće o klimatskim promjenama, najdramatičnije dosad, u kojem su eksperti nedvojbeno utvrdili da smo za pregrijavanje planeta krivi mi, ljudi. Ako se ne povuku odvažni potezi, čekaju nas još dramatičnija vremena – učestali toplinski valovi, intenzivne suše, razorni uragani, požari, poplave. Crveni alarm za čovječanstvo je upaljen.