Kasno večeras 96. dodjela Oscara. Tko bi sve mogao kući otići s kipićem? Donosimo dubinsku analizu

Jasno, Oscari nisu dubinska procjena najboljih filmova godine nego, ovisno o situaciji, manje ili više sretan kompromis američkog srednjostrujaškog ukusa i vrijednosti tamošnje filmske industrije, u zadnje vrijeme i dosta otvoreniji propitkivanju i reevaluaciji vlastitih kriterija. Iako taj proces rekonfiguracije nije bez određenih mana, uglavnom je dobra stvar što se odvija. Neke se stvari ispravljaju, perspektive se šire.

‘Oppenheimer’ favorit

Kako god, umjesto zamaranja suspektnim nazorima i nepravednim politikama Oscara, što je ionako već opće mjesto, a iz ovog našeg konteksta i prilično uzaludna, pa i promašena aktivnost, produktivnijim mi se čini jednostavno prihvatiti Oscare u toj njihovoj nesavršenosti, u jednu ruku i površnosti, pa probati odmjeriti vlastite preferencije te ukus publike i očekivanja kritike naspram onoga što je prosudila Akademija, a što će nama s ove strane Atlantika postati bjelodanim u ponedjeljak ujutro (ako niste među onim nesretnicima koji zbog američkog sajma taštine žrtvuju san).

Krenut ćemo, dakako, s onom glavnom kategorijom, za najbolji film, jedinoj koja dolazi s listom od deset kandidata, legenda kaže, Akademijinom reakcijom na prosvjede zbog izostavljanja fenomenalnog “Viteza tame” (Christopher Nolan) iz top pet filmova 81. dodjele nagrada, održane tamo još 2009. godine.

Baš je Nolanov “Oppenheimer” glavni ovogodišnji kandidat ne samo u kategoriji za najbolji film nego i za režiju (ukupno ima trinaest nominacija), pa bi se Britanac nakon niza nerealiziranih kandidatura konačno mogao dočepati prve svoje statue. Čitav popis nominiranih možete pogledati ovdje.

Po ukusu Akademije

Koliko god bio sjajan i uzbudljiv, prije svega tehnički besprijekoran, “Oppenheimer” nije film bez ozbiljnih mana, no priča je to, kako bi rekli Amerikanci, veća od života, za ovu nagradu savršeno skrojena. Zbog toga ni bolji radovi, u prvom redu “Uboga stvorenja” (Yorgos Lanthimos) i “Ubojice cvjetnog mjeseca” (Martin Scorsese) i nemaju previše šanse, da ne govorimo o suptilnijim naslovima poput “Anatomije pada” (Justine Triet) i “Prošlih života” (Celine Song).

S izuzetkom “Maestra” (Bradley Cooper), ovogodišnji je presjek (ili prosjek) razmjerno snažan. Doduše, i kod nominacije za “Barbie” Grette Gerwig riječ je prije svega o verifikaciji statusa kulturnog fenomena i svojevrsnoj kompenzaciji za (opravdano) izostavljanje Gerwig s liste za najbolju režiju i Margot Robbie za najbolju žensku ulogu (uistinu, koga biste onda uklonili s tog popisa?).

Sporan mi je Nolan i kao favorit u kategoriji za najbolju režiju, međutim, ako je suditi po nekim ranijim ovosezonskim nagradama, inače dobrim indikatorima Akademijina ukusa, teško da mu netko može pokvariti veselje. Uz Lanthimosa, Scorsesea i Triet, kandidat je Nolanov sunarodnjak Jonathan Glazer, redatelj jezive drame o holokaustu, “Zone interesa”.

Majstori zanata

Zanimljivo, čini se da Scorsese ovdje najslabije kotira, iako je njegova priča o višegodišnjem pokolju američkog naroda Osage, prisjetimo se, većinu relevantnih izbora za najbolji film godine završila na prvom mjestu.

Možda njegov snimatelj Rodrigo Prieto ima šanse dobiti nagradu za najbolju fotografiju; glavni su mu konkurenti ponovno “Oppenheimer” (Hoyte van Hoytema) i “Uboga stvorenja” (Robbie Ryan). Moram priznati, ovdje je čak i razvikani “Maestro” opravdano uvršten (Matthew Libatique), a sjajan posao s filmom “El Conde” odradio je i Edward Lachman. Redom majstori zanata, svi su dosad bili nominirani više puta. Netko će konačno nagradu i odnijeti kući.

Budući da se jedini probio u top deset u glavnoj kategoriji, najbolji strani film vjerojatno će biti “Zona interesa” (Velika Britanija). Zanimljivo, Wim Wenders svojim “Savršenim danima” predstavlja Japan dok je njemački kandidat vrlo solidni “Zakon zbornice”. Španjolskog (“Society of the Snow”) i talijanskog kandidata (“Io Capitano”) nisam stigao pogledati (potonji, čini mi se, i nije bio u domaćoj distribuciji). Kako stvari stoje, i nemaju nekih šansi.

Scenaristi u uskoj utrci

Bit će iznenađenje ako nagrada za najbolji izvorni scenarij ne dopadne ili dvojcu Triet-Harari za “Anatomiju pada” ili Davidu Hemingsonu za “The Holdovers” (ako se niste drugačije snašli, odličan film Alexandera Paynea, nesumnjivo budući božićni klasik, u domaćim ćete kinima moći pogledati sredinom ovog mjeseca). U prikrajku vrebaju “Prošli životi” izuzetno darovite Celine Song.

Ako ste kojim slučajem čitali “American Prometheus”, sjajnu Oppenheimerovu biografiju autora K. Birda i M. J. Sherwina (Akademijini glasači očito nisu), vjerojatno vas je iznenadilo da se nezgrapna Nolanova razrada dočepala nominacije i u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija.

Bez imalo dvojbe, ovdje bi više smisla imalo da nagrada ode u ruke scenaristima “Barbie” (G. Gerwig i Noah Baumbach), a navodno dobro kotira i kod nas još neprikazani “American Fiction” (redatelj i scenarist Cord Jefferson). Ne bih prigovorio ni da nagradu dobije scenarist “Ubogih stvorenja”, Tony McNamara.

Tko je odigrao ulogu života

Kada govorimo o glumačkim ulogama, sve do prije nekoliko mjeseci bilo je sigurno da će ona za najbolju mušku otići karizmatičnom Ircu Cillianu Murphyju, najvećem adutu “Oppenheimera”. Nadam se da će se to i dogoditi, mada valja priznati da je Paul Giamatti u “The Holdovers” jednako tako odigrao ulogu života, pa ga ne bi trebalo otpisati. Svaki drugi ishod bio bi ogromno iznenađenje.

U kategoriji glavnih glumica konkurencija je znatno snažnija pa favoritkinji Lily Gladstone, duši i savjesti Scorseseovih “Ubojica cvjetnog mjeseca”, za vratom ozbiljno puše veličanstveno zaigrano ubogo stvorenje Emma Stone, a svakako ne bi valjalo otpisati ni Njemicu Sandru Hüller, ovdje nominiranu za ulogu spisateljice u “Anatomiji pada” (podsjećamo, u Glazerovoj „”Zoni interesa” izvrsno je odigrala suprugu zapovjednika Auschwitza).

Također odlične Carey Mulligan (“Maestro”) i Annette Bening (“Nyad”) ipak teško mogu do nagrade. U svakom slučaju, izgledno je da Akademija s impresivnom Gladstone neće propustiti priliku da po prvi puta nagradi pripadnicu američkog domorodačkog naroda.

Sporedne uloge jasne

Po svemu sudeći, sa svojim prvim Oscarom (sporedna muška uloga) kući će otići i “Oppenheimerov” Robert Downey Jr. (iako je, po meni, čitava ta narativna linija jedna od slabijih komponenti filma). Od Roberta de Nira (“Ubojice cvjetnog mjeseca”), Sterlinga K. Browna (“American Fiction”), Ryana Goslinga (“Barbie”) i Marka Ruffala (“Uboga stvorenja”) najviše šansi vjerojatno ima zadnji (Gosling bi se možda mogao utješiti činjenicom što izvodi urnebesnu “I’m Just Ken”, čak i ako pjesma nekim čudom – a bila bi to prava kozmička nepravda(!) – naposljetku ne dobije Oscara u svojoj kategoriji).

Nagradu za žensku sporednu ulogu dobit će Da’Vine Joy Randolph (“The Holdovers”). Zanimljivo, neki smatraju da Jodie Foster (“Nyad”) ima šanse zbog “recentnog uspjeha” posljednje sezone serije “True Detective” (prosječna uloga u jednoj od najlošije napisanih i režiranih naslova koje sam pogledao u posljednjih deset godina, iako sam, mea culpa, nakon prve epizode napisao prilično afirmativnu prognozu sezone).

Ništa bez politike

Riskirat ću eventualne prigovore zbog podcjenjivanja “manjih kategorija” pa ću ostatak nominacija sažeti u nekoliko paragrafa teksta. Naposljetku, ne bi imalo smisla da komentiram ili najavljujem kratkometražne filmove u bilo kojoj od kategorija kad nisam pogledao nijedan od nominiranih.

Prilično je izvjesno da će nagrada za dugometražni animirani otići vizionarskom naslovu “Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet”, no možda ne treba otpisati “The Boy and the Heron” kultnog Japanca H. Miyazakija. Već tradicionalno ispolitizirana, kategorija za dugometražni dokumentarni film u kontekstu aktualne geopolitičke situacije vjerojatno može pripasti samo timu koji potpisuje “20 dana u Mariupolju” (prošle godine, podsjećam, nagradu je odnio „”Navaljni”).

Tehničke kategorije vjerojatno će također proći u znaku dominacije “Oppenheimera”. S ukupnih jedanaest, odnosno deset nominacija, svoj će udio u većini njih tražiti “Uboga stvorenja” i “Ubojice cvjetnog mjeseca”.

Samo dobar showbusiness

Neobjašnjivo loš “Napoleon” Ridleya Scotta probat će nešto izvući u kategorijama dizajna produkcije (teška gužva u šesnaestercu), specijalnih efekata (gdje bi mogao trijumfirati “Kreator”) i kostima (ovdje isto zbilja ne znam kome bih od zasluženo nominiranih dao prednost), dok bi u kategoriji za najbolji zvuk “Oppenheimera” možda mogla istisnuti specifična audio rješenja “Zone interesa”.

Priznajem, određenu bi mi satisfakciju učinilo ako bi John Williams kući odnio svoj šesti kipić (nominiran je preko pedeset puta!) za originalnu kompoziciju iz podcijenjenog “Indiane Jonesa i artefakta sudbine”, ali i to će, kvragu, vjerojatno uzeti Nolanov film, odnosno skladba Ludwiga Göranssona.

Ne bi valjalo završiti bez da se maksimalno sažeto osvrnem i na one koji su opravdano ili neopravdano ostali bez nominacija. Srećom, bilo je dovoljno razuma da se s popisa izostavi gnjusni “Saltburn”, ali su zato u svim kategorijama zaboravljeni hvaljeni “Stranci” Andrewa Haigha i “May December” Todda Haynesa. Eto, gotov sam! Sretno i vašim favoritima – ali nemojte Oscare previše uzimati k srcu. Naposljetku, sve je to ponajprije samo dobar šoubiznis.