Opna je posve tanka, nježne ružičasto-bijele nijanse, ali kroz njenu stijenku stvarnost nema šanse proći. Mjehur u kojem mirno i već duže vrijeme pluta hrvatski premijer Andrej Plenković i dalje je, hvala na pitanju, nepropusan.
Evo, samo u zadnja dva dana je čelnik hrvatske Vlade uspio potpuno kulerski konstatirati kako je istina da se u potrazi za većim plaćama iz Hrvatske od ulaska u EU iselilo 230 tisuća ljudi, ali nema frke, jer će se oni – vratiti. Da bi dan poslije jednako hladno zaključio kako, zbog grandioznih napora Vlade, ljudi u Hrvatskoj “nisu svjesni krize u kojoj žive”.
Da, u Hrvatskoj. Zemlji u kojoj je inflacija takva da višu pamte samo oni koji su polagali pionirsku zakletvu.
Kad Plenković djeluje nepretenciozno i skromno
Plenković se i posljednjim istupima pokazuje kao političar koji hoda po zemlji ne dodirujući tlo, pogotovo u situaciji gadnih političkih poraza, poput onih u Splitu i Zagrebu ili velikih dosega, što su svakako ulasci u Schengen i eurozonu. U šest godina njegove vladavine to je, uz bliske i ničim pomućene odnose s Mađarskom ili neprestane korupcijske afere Vlade i HDZ-a, svakako bila konstanta.
Ono što je, pak, napričao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović gostujući u emisiji TNT N1 televizije ove nedjelje, iz posve je druge dimenzije, iz koje se i Plenkovićeve eskapade mogu doimati nepretenciozno i skromno.
Sveopće zataškavanje, a ne incident
Naime, upitan o slučaju šestogodišnje Afganistanke Madine Hussiny koja je poginula na granici Hrvatske i Srbije nakon što ju je hrvatska policija (nezakonito) protjerala preko granice, Božinović je tek lakonski ustvrdio kako se, nažalost, događaju incidenti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina, incident je kad policija ignorira zahtjev za azilom i obitelj s nekoliko malodobne djece potjera u noći krajem studenog na šetnju do “obližnjeg” grada u susjednoj zemlji. Sve ono što se, međutim, događalo poslije toga ne zove se incident; nego sveopće zataškavanje u kojem su sudjelovale gotovo sve sastavnice državne vlasti.
Fingiranje istrage i Ustavni sud
Osim pučke pravobraniteljice Lore Vidović koja je prvo uporno, a onda javno i uporno tražila da se doista istraži kako je poginula mala Madina. Božinovićev MUP je na to njenom uredu odsjekao pristup policijskom sustavu, a istureni igrači Božinovićeve stranke i ministarstva su je napadali po saborskim odborima zbog tobožnje politizacije slučaja.
To je, međutim, bio tek početak. Policija i Državno odvjetništvo nisu proveli ozbiljnu istragu tog slučaja, zanemarujući ključne dokaze (poput GPS lokacija ili snimki stacionarnih kamera) i svjedoke. Ustavni sud je – dvaput – odbio pritužbe Madinine obitelji ustvrdivši da je sve s istragom bilo u redu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posve suprotno od incidenta
Ostatak obitelji je kasnije uspio ući u Hrvatsku i zatražiti azil pred predstavnikom nevladine udruge. On je osuđen na kaznu od 40 tisuća kuna, a oni su prepraćeni u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, gdje im je onemogućavan kontakt s odvjetnicom. Koja je, pak, bila izložena pritiscima od strane države da odustane od cijele priče.
Ukratko, slučaj Madine Hussiny nije bio incident. Radilo se o potpunoj suprotnosti – o sustavnoj politici tretmana migranata i temeljitom, organiziranom zataškavanju nečega što je samo u svom početku mogao biti nesretan incident. Europski sud za ljudska prava je lani, stoga, nimalo iznenađujuće u ovom slučaju, donio presudu protiv Hrvatske.
Falsifikati o Pelješkom mostu
Ministar unutarnjih poslova se, međutim, u svom Schengen-trijumfalizmu nije zaustavio samo na mučnom falsificiranju slučaja nesretne djevojčice. Upitan o kritikama oporbe da HDZ privatizira sve zasluge, jer su se mnoge stvari odradile i prije ove Vlade, Božinović je, pa… privatizirao sve zasluge.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kazao je kako je sadašnja opozicija, dok je bila na vlasti, “odustala od Pelješkog mosta, a ova Vlada ga je vratila i završila”. Istina je posve drugačija – nakon serije HDZ-ovih predizbornih “otvaranja” radova na mostu još u vrijeme Ive Sanadera, Vlada lijevog centra je odlučila odustati od toga da se most financira iz državnog proračuna. I prijavila ga, uspješno, za EU financiranje da bi, nakon smjene vlasti taj, već odobren projekt, HDZ nastavio provoditi.
Samo struka, ništa politika
Ovakvo izvrtanje elementarnih činjenica od strane ministra Božinovića, međutim, ne bi trebalo nikog iznenaditi. U krajnjoj liniji, radi se o čovjeku koji je pressicu Stožera usred najvećeg straha od pandemije, u travnju 2020. godine, iskoristio za političko razračunavanje s tadašnjim predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem.
Dva mjeseca kasnije, Božinović je, usred predizborne kampanje, odlučio djelovati edukativno i poručio ljudima da slušaju struku, a ne one koji izjave o pandemiji koriste u predizborne svrhe. U tom trenutku ministar unutarnjih poslova bio je i šef Stožera civilne zaštite, te nositelj HDZ-ove liste u Šestoj izbornoj jedinici. Izjavu je dao na predizbornoj pressici HDZ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga, kad Božinović u spomenutom jučerašnjem razgovoru za TNT na pitanje je li moguće da već 2023. godine idemo na izbore odgovori: “Ne bi bilo ništa od ovih rezultata da nije bilo političke stabilnosti, a to znači i predvidivost izbora”, oporba bi trebala jako dobro naćuliti uši.
Božinovićev najnoviji istup kao da je iz druge dimenzije. Čak i premijerove eskapade djeluju skromno u odnosu na ova dva primjera
Pogibiju curice koju se zataškavalo nazvao je incidentom, iznio je i falsifikate o Pelješkom mostu
Božinović je kazao i kako je sadašnja opozicija, dok je bila na vlasti, “odustala od Pelješkog mosta, a ova Vlada ga je vratila i završila”. Istina je posve drugačija - nakon serije HDZ-ovih predizbornih “otvaranja” radova na mostu još u vrijeme Ive Sanadera, Vlada lijevog centra je odlučila odustati od toga da se most financira iz državnog proračuna. I prijavila ga, uspješno, za EU financiranje
Opna je posve tanka, nježne ružičasto-bijele nijanse, ali kroz njenu stijenku stvarnost nema šanse proći. Mjehur u kojem mirno i već duže vrijeme pluta hrvatski premijer Andrej Plenković i dalje je, hvala na pitanju, nepropusan.
Evo, samo u zadnja dva dana je čelnik hrvatske Vlade uspio potpuno kulerski konstatirati kako je istina da se u potrazi za većim plaćama iz Hrvatske od ulaska u EU iselilo 230 tisuća ljudi, ali nema frke, jer će se oni – vratiti. Da bi dan poslije jednako hladno zaključio kako, zbog grandioznih napora Vlade, ljudi u Hrvatskoj “nisu svjesni krize u kojoj žive”.
Da, u Hrvatskoj. Zemlji u kojoj je inflacija takva da višu pamte samo oni koji su polagali pionirsku zakletvu.
Kad Plenković djeluje nepretenciozno i skromno
Plenković se i posljednjim istupima pokazuje kao političar koji hoda po zemlji ne dodirujući tlo, pogotovo u situaciji gadnih političkih poraza, poput onih u Splitu i Zagrebu ili velikih dosega, što su svakako ulasci u Schengen i eurozonu. U šest godina njegove vladavine to je, uz bliske i ničim pomućene odnose s Mađarskom ili neprestane korupcijske afere Vlade i HDZ-a, svakako bila konstanta.
Ono što je, pak, napričao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović gostujući u emisiji TNT N1 televizije ove nedjelje, iz posve je druge dimenzije, iz koje se i Plenkovićeve eskapade mogu doimati nepretenciozno i skromno.
Sveopće zataškavanje, a ne incident
Naime, upitan o slučaju šestogodišnje Afganistanke Madine Hussiny koja je poginula na granici Hrvatske i Srbije nakon što ju je hrvatska policija (nezakonito) protjerala preko granice, Božinović je tek lakonski ustvrdio kako se, nažalost, događaju incidenti.
Istina, incident je kad policija ignorira zahtjev za azilom i obitelj s nekoliko malodobne djece potjera u noći krajem studenog na šetnju do “obližnjeg” grada u susjednoj zemlji. Sve ono što se, međutim, događalo poslije toga ne zove se incident; nego sveopće zataškavanje u kojem su sudjelovale gotovo sve sastavnice državne vlasti.
Fingiranje istrage i Ustavni sud
Osim pučke pravobraniteljice Lore Vidović koja je prvo uporno, a onda javno i uporno tražila da se doista istraži kako je poginula mala Madina. Božinovićev MUP je na to njenom uredu odsjekao pristup policijskom sustavu, a istureni igrači Božinovićeve stranke i ministarstva su je napadali po saborskim odborima zbog tobožnje politizacije slučaja.
To je, međutim, bio tek početak. Policija i Državno odvjetništvo nisu proveli ozbiljnu istragu tog slučaja, zanemarujući ključne dokaze (poput GPS lokacija ili snimki stacionarnih kamera) i svjedoke. Ustavni sud je – dvaput – odbio pritužbe Madinine obitelji ustvrdivši da je sve s istragom bilo u redu.
Posve suprotno od incidenta
Ostatak obitelji je kasnije uspio ući u Hrvatsku i zatražiti azil pred predstavnikom nevladine udruge. On je osuđen na kaznu od 40 tisuća kuna, a oni su prepraćeni u Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, gdje im je onemogućavan kontakt s odvjetnicom. Koja je, pak, bila izložena pritiscima od strane države da odustane od cijele priče.
Ukratko, slučaj Madine Hussiny nije bio incident. Radilo se o potpunoj suprotnosti – o sustavnoj politici tretmana migranata i temeljitom, organiziranom zataškavanju nečega što je samo u svom početku mogao biti nesretan incident. Europski sud za ljudska prava je lani, stoga, nimalo iznenađujuće u ovom slučaju, donio presudu protiv Hrvatske.
Falsifikati o Pelješkom mostu
Ministar unutarnjih poslova se, međutim, u svom Schengen-trijumfalizmu nije zaustavio samo na mučnom falsificiranju slučaja nesretne djevojčice. Upitan o kritikama oporbe da HDZ privatizira sve zasluge, jer su se mnoge stvari odradile i prije ove Vlade, Božinović je, pa… privatizirao sve zasluge.
Kazao je kako je sadašnja opozicija, dok je bila na vlasti, “odustala od Pelješkog mosta, a ova Vlada ga je vratila i završila”. Istina je posve drugačija – nakon serije HDZ-ovih predizbornih “otvaranja” radova na mostu još u vrijeme Ive Sanadera, Vlada lijevog centra je odlučila odustati od toga da se most financira iz državnog proračuna. I prijavila ga, uspješno, za EU financiranje da bi, nakon smjene vlasti taj, već odobren projekt, HDZ nastavio provoditi.
Samo struka, ništa politika
Ovakvo izvrtanje elementarnih činjenica od strane ministra Božinovića, međutim, ne bi trebalo nikog iznenaditi. U krajnjoj liniji, radi se o čovjeku koji je pressicu Stožera usred najvećeg straha od pandemije, u travnju 2020. godine, iskoristio za političko razračunavanje s tadašnjim predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem.
Dva mjeseca kasnije, Božinović je, usred predizborne kampanje, odlučio djelovati edukativno i poručio ljudima da slušaju struku, a ne one koji izjave o pandemiji koriste u predizborne svrhe. U tom trenutku ministar unutarnjih poslova bio je i šef Stožera civilne zaštite, te nositelj HDZ-ove liste u Šestoj izbornoj jedinici. Izjavu je dao na predizbornoj pressici HDZ.
Stoga, kad Božinović u spomenutom jučerašnjem razgovoru za TNT na pitanje je li moguće da već 2023. godine idemo na izbore odgovori: “Ne bi bilo ništa od ovih rezultata da nije bilo političke stabilnosti, a to znači i predvidivost izbora”, oporba bi trebala jako dobro naćuliti uši.