Međunarodne institucije i stručnjaci tvrde da Hrvatsku od krize mogu sačuvati EU fondovi. Dakle, nadrapali smo

Efikasno uložene milijarde iz EU bit će od vitalne važnosti za ublažavanje udara krize od koje se u Europi sve više strahuje

I tu, dakako, nastaje problem: cijeli niz vijesti posljednjih tjedana sugerira da upravo brzo i efikasno trošenje europski milijardi naprosto još nismo savladali. Hrvatska iz fondova mora iskoristiti svaki euro, ali ne tako da ga ulupamo u velebne zgrade za koje nitko u državi ne može točno objasniti čemu služe. A još manje tako da europski istražitelji imaju pune ruke posla

Zoran Milanović nije u pravu kad Europsku uniju svodi isključivo na novac iz EU fondova. Obilazeći općine i gradove, predsjednik Republike u svojim istupima stvara dojam da je Europska unija bankomat koji služi jedino tome da iz njega izvučemo eure.

U tom je smjeru govorio i ovog četvrtka u Opatiji: “Potičem vas da se pozabavite EU fondovima, da izvučete maksimalno, što god možete. Budite nemilosrdni kad su oni u pitanju. Ušli smo u EU, uskoro ćemo i u Schengen (…), međutim, gdje je tu novac, koja je korist o toga?”, pita se predsjednik i dodaje da bi bila katastrofa da Hrvatska nema materijalne koristi od EU-a.

EU nije bankomat, ali…

Europska unija, naravno, nije samo gigantski bankomat: možda nije atraktivno ili vidljivo kao europske milijarde uložene u Pelješki most, ali na gospodarstvo, poljoprivredu i svakodnevni život jednako utječe i direktiva o primjerenim minimalnim plaćama, propis o energetskim svojstvima zgrada ili uredba o krčenju šuma.

No, u situaciji kada se u Europi sprema nova gospodarska oluja, za zemlju poput Hrvatske, gdje se javne investicije oslanjaju pretežno na europski novac, svaki iskorišteni euro iz EU fondova postat će doista sve važniji. Na to Vladu, uostalom, zadnjih tjedana podsjećaju domaći ekonomski stručnjaci, ali i međunarodne institucije.

Ocjena kreditne agencije

U zadnjim ekonomskim prognozama za hrvatsko gospodarstvo, objavljenim prošloga tjedna, Europska komisija je, primjerice, spomenula upravo investicije podržane sredstvima EU-a (iz Mehanizma za oporavak i klasičnih EU fondova), naglašavajući pritom „vodeću ulogu“ javnog sektora.

Agencija Moody’s, koja je prije nekoliko dana podigla Hrvatskoj kreditni rejting, također se osvrnula na važnu ulogu EU fondova. Iako su, dakle, podigli kreditni rejting Hrvatske i uvrstili ga u investicijsku kategoriju, upozorili su, među ostalim, na slabosti pri korištenju EU fondova.

Rizik neuspješnih ulaganja

„Relativno slabi rezultati Hrvatske u apsorpciji investicijskih fondova EU-a nameću pitanja hoće li gospodarstvo zemlje moći izvući punu korist od vrlo značajnih financijskih sredstava dostupnih Hrvatskoj u okviru NGEU-a (plan oporavka, op.a.) i redovitog proračuna EU-a za razdoblje 2021.-2027.“, piše agencija.

Pa napominju da bi „neuspjeh u učinkovitoj provedbi ulaganja i reformi“ u okviru plana oporavka negativno utjecao na njihovu procjenu potencijala rasta Hrvatske te snage njezinih institucija i sustava upravljanja.

Lijek protiv udara krize

Brzo i efikasno uložene milijarde iz EU fondova bit će, dakle, u narednom razdoblju od vitalne važnosti za ublažavanje udara krize od koje se u Europi sve više strahuje. I tu, dakako, nastaje problem: cijeli niz vijesti posljednjih tjedana sugerira da upravo brzo i efikasno trošenje europski milijardi naprosto još nismo savladali.

Početkom travnja, primjerice, Ministarstvo gospodarstva podijelilo je 380 milijuna kuna za komercijalizaciju inovacija – metodom tzv. najbržeg prsta. Novac iz plana oporavka dobit će projekti koji su bili najvještiji u klikanju. Tko može garantirati da ispod crte nisu ostale inovacije koje bi mogle transformirati Hrvatsku, ali njihovi kreatori nemaju dovoljno gibak kažiprst?

Manje novca za oporavak

Natječaji za raspodjelu sredstava iz plana oporavka tek su krenuli, a neki su već uspjeli i zakasniti: veliki javni poziv, vrijedan više od milijarde kuna, za izgradnju, rekonstrukciju i opremanje vrtića bio je planiran za veljaču, no Ministarstvo obrazovanja objavilo ga je dva mjeseca kasnije.

Osim toga, iz mehanizma za oporavak dobit ćemo 800 milijuna eura manje nego što je bilo planirano. Novi izračun proizlazi iz rasta BDP-a, što bi u izvjesnijim vremenima bila ustvari dobra vijest, ali u ovim okolnostima visoke inflacije i rizika od recesije smanjenje iznosa moglo bi imati negativnije implikacije nego što se ranije predviđalo.

Zašto je ostalo viška novca?

Telegram je, nadalje, neki dan izvijestio o Vladinom planu da iz „običnih“ EU fondova preusmjeri 120 milijuna eura tvrtki u suvlasništvu Mate Rimca za razvoj novih tehnologija za baterijske sustave. Otkud se stvorio novac? Zahvaljujući projektima koji neće biti gotovi na vrijeme, a radi se, prema našim saznanjima, uglavnom o velikim državnim infrastrukturnim pothvatima.

Vlada je, uz to, nedavno od Bruxellesa tražila produljenje rokova za EU fondove, konkretno dodatnih godinu dana za završetak projekata koji se sufinanciraju iz financijske omotnice 2014-2020. Ti bi projekti morali biti gotovi najkasnije do kraja 2023., ali su pandemija, inflacija i poremećaji u građevinskom sektoru doveli do novih problema. Zato je Vlada, skupa s još nekim EU članicama, pisala Bruxellesu.

Rokovi za obnovu su, pak, produženi, ali je pitanje hoće li to biti dovoljno. Novac iz Fonda solidarnosti treba potrošiti do lipnja sljedeće godine, no stvari i dalje ne izgledaju sjajno. Država je, na primjer, do ovog lipnja uspjela iskoristiti samo 11 milijuna kuna za popravak svojih zgrada, oštećenih prije više od dvije godine, u zagrebačkom potresu.

Predsjednik je, eto, u pravu

U mozaik se gotovo prirodno uklapa apsurdna situacija u kojoj se nalazi ključna agencija za EU fondova koja kontrolira troši li se novac po pravilima. Mjesecima ne uspijevaju naći novog šefa nakon što je stari ravnatelj razriješen u studenom prošle godine, zbog afere Softver. Propala su im u međuvremenu tri natječaja, a četvrti upravo ulazi u finiš.

Zoran Milanović je stoga u pravu: mada je pogrešno svoditi članstvo u EU isključivo na fondove, Hrvatska iz njih mora iskoristiti svaki euro. Ali ne tako da ga ulupamo u velebne zgrade za koje nitko u državi ne može točno objasniti čemu služe. A još manje tako da europski istražitelji imaju pune ruke posla.